Izvješće lepoglavskog župnika Ferde J. Krčmara iz Župnog ureda dostavljeno je Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, na sedam gusto tipaknih stranica izvješće : "Partizani u Lepoglavi". Potanko se opisuje približavanje partizana Lepoglavi, 11. srpnja 1943., te sve što su počinili u Lepoglavi od 12.-14. srpnja.

Zauzeli su pustaru Cret, bolnicu i konačno kaznionicu staru i novu. Opisuju se borbe, postupak prema činovnicima i njihovim obiteljima, te partizansko sudovanje na licu mjesta. Tko god je bio optužen ili prokazan od stražara, bio je izdvojen i odveden. Jedne stražare su svrstali među osuđene, a druge među dobre. Robijaši ih optužuju i pljačkaju. Neke su sudili iz stare kaznione: ravnatelja kaznione Franju Cvitovca, zamjenika Marka Češnjaja, Franju Kramarića, Mirka Kramarića itd. Bilo je dovoljno da netko od robijaša pokaže prstom i veli: "Ovoga treba streljati!" Birali su i dobre stražare, njih 20. Izabrane, neizabrane i osuđene tjeraju u selo Bedenec, gdje je bilo dosta robijaša političara i kriminalaca. Stražari su morali svući odijelo i staviti na hrpu, a partizani biraju bolju odjeću, a lošiju ostavljaju robijašima. Robijaši su tada pristupili partizanima. Sve je to trajalo od 17 sati (13. srpnja 1943. u selu Bedenec), kad je došao komandant da ureduje i sudi. Proziva stražara Medveda, Valenta Genca, Franju Kolara, Darka Krizmanica i Franju Šanteka, pokazuje da ih odijele na stranu, a neki krvnik Ciganin ih odvodi za brežuljak i ubija. Na velike molbe i dokaze stražara, pomilovani su Dragutin Popijač i Franjo Šoštarić. Prije "suđenja" bio je pozvan u partizanski štab dr. Hirzler, a poslije strijeljanja tješio je preživjele stražare bivši sudac Nemec ovako: "Spasili su vas Jureković, Muhek, Mandić, Pavelić Josip, Božović i doktor. Da nije njih, svi bi stradali". Robijaši tuže robijaše (dvojicu). Po nalogu komandanta i njih svežu i odvedu za brežuljak. Preživjelim stražarima, koji su stajali goli pred partizanima, komandant je održao govor, a potom ih otpušta kući. U selu Žarovnici bio je sud za stražare iz nove kaznionice. Morali su se predati oko 8 sati, 13. srpnja. Bila su 23 zarobljena stražara. Tjerali su ih najprije u selo Šumec, a potom natrag kroz Lepoglavu u Žarovnicu. Otud su ih tjerali u Bedenec, a natrag u Žarovnicu oko tri sata iza ponoći, 14. srpnja. Uveli su ih u kuću Valenta Mačka. Ujutro su ih odveli u šljivik, nisu im dali hranu, nego su čitav dan morali čekati suđenje. Robijaši, novi partizani, bili su postrojeni sjeverno od gostionice Maček, na livadi pod šumom. K njima su navečer dotjerali zarobljene stražare. Tu je bio sud. Komesar je ispitivao stražare, a robijaši, novi partizani su optuživali. Tada je komesar šestoricu stražara izdvojio iz stroja. Stjepana Zagrajskog teretio je robijaš Dragutin Lenart, ali su ga drugi robijaši branili i bio je pomilovan. Izvedeni su iz stroja na stranu: Petar Murić, Josip Pehnec i Alojz Horvat. Obrana se nije ni slušala. Murića, Pehneca i Horvata otjerali su nekih 60-80 koraka daleko. Čula se pucnjava i partizani, ubojice, su se vratili. Još jedna epizoda: Na pustari Cret zarobili su 12. srpnja stražare Severa i Bohmeca, te ih doveli u Lepoglavu. Partizani su ih postavili pred vatrogasni dom i čuvali ih do jutra. Ujutro su stražare vezali, a pustili robijaše iz kaznionice. Kad su robijaši došli do Bohmeca i Severa, oni su se morali svući, a robijaši su ih tukli. Severa su pustili, a Bohmeca su dali premlaćivati svima "da se izdovolje". Zatim ga je jedan partizan odveo od ceste u jedan šljivik i tu ga je dotukao. U vrijeme boravka partizana u Lepoglavi vršene su i pljačke, osvete, a 13. srpnja potpalili su i kaznionicu i sve oko župna crkve. Za kratko vrijeme gorjela je cijela kaznionica i to golema glavna zgrada, sa svojih šest velikih krila, bolnica, zgrada u dvorištu, tvornica "Penkala", magazini, dvorišne zgrade, radionice. Župnik i šestero župljana vukli su iz crkve stvari. Partizani su mislili da su potpalili sve objekte i u žurbi odlazili. Debeli zid crkve zaštitio je prodor ognja u crkvu, te ja ona spašena. Dok su partizani bili u Lepoglavi, nisu dozvoljavali da se vatra gasi. U rano jutro 14. srpnja, naglo su se povlačili iz Lepoglave, jer je dolazila redovita vojska. Tada su priskočili župniku u pomoć i gasili su sve oko crkve, osobito: Mato Bezek, Tomo Bezek, August Bezek, August Funda, August Horvat, August Ledinšćak, Valent Kuća, Stjepan Božić, Stjepan Ledinšćak, Stjepan Godinić, mladić Husnjak i mnogi drugi muževi, žene i djeca. Od 15. srpnja 1943. pomogli su i vatrogasci iz Kamenice i Ivanca. Crkva ima oštećenja, stradali su svi prozori, ali je ipak sačuvana, kao i njezin vrijedni pavlinski inventar.