Ministar-predsjednik dr. Milan Srškić podnio je u siječnju g. 1934. ostavku svoje vlade.

Nato je kralj Nikoli Uzunoviću povjerio sastav vlade, iz koje su ispali ministri: Pavao Matica, dr.Milan Srškić i dr. Radenko Stanković. Nova je vlada nastavila progone hrvatskih rodoljuba, kako su to činile prijašnje diktatorske vlade Petra Živkovića, dra Voje Marinkovića i dra Milana Srškića.

Srpski, su oružnici i četnici ubijali hrvatske rodoljube također tečajem godine 1934. Tako su 11. siječnja u Međimurju — na putu kod sela Kakanj blizu Mure — ubili u 2 sata po noći seljaka Ivana Vargu iz Dubrave. Iste su noći ovi isti oružnici na cesti ubili još jednoga seljaka, kojega su tako izmrcvarili, da se nije mogao ustanoviti njegov identitet. U noći od 20. na 21. travnja ubili su oružnici dva hrvatska seljaka kod sela Lanusa na talijanskoj granici. Oružnici su Ivana Šarića iz Zemunika u zatvoru tako mučili, da je od posljedica toga mučenja i umro u zemuničkoj bolnici. Četnici su 1. kolovoza u selu Otočkom kod Bosanskoga Broda ubili hrvatskoga seljaka Ivana Kovačevića. Tri su četnika napali i ranili muslimanskoga Hrvata Huseina Bulića; on je poslije toga bio zatvoren u Sarajevu, gdje je i umro za vrijeme mučenja u noći od 18. na 19. kolovoza. Srpski su četnici u kolovozu g. 1933. u dalmatinskom selu Sukošanu ubili hrvatskoga seljaka Augustina Franića.

Srpski su četnici u kolovozu g. 1934. u selu Horgaču ubili Josipa Sabova, hrvatskoga rodoljuba iz Bačke. Istoga su mjeseca braća Jovan, Slavko, Milan i Nikola Duričić napali hrvatskog seljaka Valentina Rosulju, kojega su tako zlostavljali, da je umro od zadobivenih rana. U mjesecu rujnu g. 1934. je na Sušaku u zatvoru bio hrvatski radnik Ivan Lučić tako nečovječno mučen, da je i umro za vrijeme mučenja. Jednaka je smrt zadesila Dragutina Erčeca, hrvatskoga rodoljuba iz Valpova, koji je 23. listopada 1934. umro uslijed posljedica mučenja i policijskih progona. Kod Vrpolja u Slavoniji ubijen je 30. ožujka 1934. iz zasjede hrvatski seljak Mato Keselić.

Sudbeni je stol u Zagrebu 11. rujna 1934. održao glavnu raspravu protiv dra Ivana P e r n a r a, te protiv Raspora, Štimčeve i 2 brata Horvata radi širenja nekih letaka, u kojima se nepovoljno prikazuje djelovanje diktatorske vlade u Beogradu. Svi su proglašeni krivima, pa je dr. Pernar osuđen na 30 mjeseci, a ostali na 10 do 24 mjeseca strogoga zatvora.

Istodobno se pred sudbenim stolom u Bjelovaru vodila rasprava protiv uglednoga seljaka Ivana Kraljića, koji je do 6. siječnja 1929. bio narodni zastupnik Hrvatske seljačke stranke.

Istodobno se pred sudbenim stolom u Bjelovaru vodila rasprava protiv uglednog seljaka Ivana Kreljića,koji je do 6.siječnja 1929.bio narodni zastupnik Hrvatske seljačke stranke,a prije toga i koprivnički gradonačelnik.Kraljić i jošte 7.osoba bijahu optuženi radi primanja ili prenašanja oružja i municije iz Janka Puste u Madžarskoj. Oni su navodno oružje i municiju pohranjivali u tu svrhu, da im posluži prigodom ustanka, koji se u Podravini spremao za oslobođenje Hrvatske od srbijanske vlasti. Sud je 20. rujna 1934. izrekao presudu, kojom se Ivan Kraljić osuđuje na 8 godina robije zato, što je znao za spremanje oružja i municije, a ipak je propustio to prijaviti vlastima. Od drugih seljaka osuđen je Stjepan Sever na 12 godina robije, Stjepan Prvčić na 8, Blaž Badalec na 6, Ivan Glavak na 3, a Ivan Ostriž i Ivan Horvatinović na 2 godine. Osuđene su i dvije žene, poimence: Marija Glavak na 3, a Marija Badalec na 1 godinu robije.

Iste su godine 1934. okrutno osuđeni još mnogi hrvatski seljaci, jer da su pucali na oružnike i na pogranične vojnike. Tako su iz Đelekovca na doživotnu robiju odnosno na 15 godina osuđeni: Pavlić, Petak, Sabol i tri Vuljaka, iz Grbaševca Vutuc i Šijak, iz Novačke Gole Janko Varga, a iz Gole: Subotičanec, Novak, Posezi i Horvatinović.

Pred sudbenim stolom u Gospiću održana je sredinom mjeseca ožujka 1934. javna rasprava protiv 18 hrvatskih rodoljuba iz Like. Njih je državni odvjetnik optužio, da su širili letke, u kojima se vršila promičba, da se u Lici stvori težnja za promjenom dotadašnjeg državnog uređenja i političkog poretka u Jugoslaviji, pa da nastane raspoloženje za stvaranje samostalne hrvatske države. Optuženi su: dr. Fran Binički, župnik iz Ličkog Osika, zatim trgovac Ante Vlajnić iz Perušića, trgovac Nikola Kolačević iz Gospića, umirovljeni kapetan Ivica Murković iz Gospića, šumar ing. Milan Rosandić iz Vinkovaca, trgovac Mile Butković iz Perušića, župnik Nikola Polić iz Gospića, pravnik Nikola Murković iz Gospića, đak Marko Smolčić iz Karlobaga, Martin Došen iz Ličkog Osika, Mate Zalović iz Vukšića, te Nada Kolačević, Mate Brkljačić, Nikola Matijević, Ante Brkljačić, Josip Matijević, Ivan Stilinović i Andrija Brkljačić iz Gospića.

Većina ovih rodoljuba hrvatskih provela je gotovo 3 mjeseca u istražnom zatvoru. Prije toga pak mučili su ih oružnici u Gospiću upravo nečovječno tako, da su neki Ličani i oboljeli od toga zlostavljanja. Prigodom javne rasprave na sudu branili su ih: dr. Janković i dr. Stilinović iz Zagreba, pa dr. Pavelić i dr. Brujić iz Gospića. Presuda je izrečena 29. ožujka 1934. Nikola Murković je osuđen na 2 godine strogoga zatvora, Ante Vlajnić na 20 mjeseci, Martin Došen na 12 mjeseci, dr. Fran Binički i Milan Butković na 10 mjeseci, Mate Zolović i Nikola Kovačević na 8 mjeseci, Nikola Polić i Nada Kolačević na 6 mjeseci, Mate Brkljačić, Nikola Matijević, Ante Brkljačić, Josip Matijević i Andrija Brkljačić na 5 mjeseci, a Ivan Stilinović na 4 mjeseca. Ing. Milan Rosandić je riješen od krivnje, a malodobni je đak Marko Smolčić upućen u zavod za popravak.