''Lajbeki'' su obavljali sljedeče zadaće. Po naredbi ili u prisutnosti ''operativnih oficira OZNE upadali su u bogatije obiteljske vile u rezidencijalnom djelu grada i u stanove,...

...silovali žene svih dobi, odvodili na ''likvidaciju'' cjelokupne imućne obitelji zajedno s djecom i  odmah potom ''obezbjeđivali'' useljavanje  predstavnika nove  vlasti u isti stambeni prostor. Pored toga , upadali su iu stanove tzv. ''narodnih neprijatelja'', ritualno  pred čitavom obitelji silovali žene svih dobi, potom pljačkali stanove, zlatninu i umjetnine, te uhičene ''neprijatelje'' sprovodili u privremne zatvore VI. ličke divizije u Gračanima. Kao dobri poznavatelji šumaraka i proplanaka na obroncima Medvednice, pronalazili su najpogodnija mjesta za ubijanje, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja zločina prisilno su dovodili okolno seosko stanovništvo radi ukapa tjela žrtava.

   Svim smaknućima  u sjevernom djelu Zagreba, prema svjedočanstvu večeg broja očevidaca i samih počinitelja, rukovodio je stožer egzekucijskog odreda VI.licke divizije. Stožer se nalazijo u selu Gračani u rekviranoj kući  Radić, u Gračecu br. 15, a manjim djelom u rekviriranoj kući Haramija,u Lošćini br.25. Veliki podrum rekvirirane kuće  Bešić sluzio je kao  mučiliste za  uhićenike, te  poligon  za serijska  silovanja  ženske djece i odraslih žena. Okolne šupe  i staje  služile su kao privremeni zatvori. ''Lajbek milicionari'' i vojnici VI. divizije povremeno su iz podruma  iznosili kante ispunjene muškim spolnim organima, ženskim dojkama, ušima, nosevima i iskopanim ljudskim očima, te njihov sadržaj u dvorištu poljevali benzinom i spaljivalji.

    Očevidci tvrde da je u spomenutom podrumu, nakon orgija spolnog unakaživanja žrtava, bilo krvi do gležnjeva. Počinitelji su pokolj pojedinih skupina uhićenika obično proslavljali pjevanjem i plesanjem partizanskih kola u ''štapskom'' dvorištu. U zlostavljanju i ubijanju žrtava  sudjelovalo je zamjetam broj partizanki. Pojedine odraslije djevojčice i mlađe žene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi svojevrsnom ''gračanskom bordelu VI. divizije'' pružale seksualne  usluge partizanskim oficirima, koji su u tu svrhu džipovima dolazili iz  grada. Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima  turniti papiriće s porukom upućenom obitelji ili prijateljima. U navedenom je ''bordelu'', nakon mnogostrugog silovanja i neopisiva mučenja, život okončala i Grozda Budak. Partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako odrezak po oderzak, potom su joj isjekli prsnu kost i izvukle srce, te na kraju još uvjek živo torzo nabile na kolac i ispekle na žaru. Izvor ovih podataka, načelnik Vojnog suda II armije dr. Gabrijel Divjanović, tvrdio je štoviše, kako je svako akt opisanog mučenja snimnjen fotoaparatom, te su on i Vlado Ranogajec uoči smaknuća snimke pokazali ocu žrtve zatvorenom Mili Budaku.