Uslijed nepovoljnoga vojnog razvitka na jugoistoku Europe, hrvatska vojska i hrvatske upravne vlasti u listopadu 1944...

...napustile su Split i krenule prema Kninu. Zahvaljujući tomu, partizani su 26. listopada 1944. zaposjeli Split i splitsku okolicu. Još prije ulaska u Split, partizanski je ilegalac M. S. S., kasniji istaknuti udbaš, izvršio atentat na bojnika Zlatka Bednjanca, zapovjednika III. ustaške djelatne bojne VI. Ustaškoga stajaćeg zdruga.

            Čim su zaposjeli grad Split, jugoslavenski su komunistički partizani započeli uobičajenom provedbom svoje krvave strahovlade, koju je pratilo organiziranje zborova na kojima se divljački pjevalo Titu i Staljinu, nagovještavalo kako će «Amerika i Engleska biti zemlja proleterska» i prijetilo osvetom i smrću.

            Grad je ubrzo bio oblijepljen prvim popisom strijeljanih. (Popis objavljujemo na korici ovog broja, op. ur.) Na čelu mu je bio dipl. pravnik Juraj Stanojević, veliki župan Velike župe Cetina, kojoj je sjedište do pada Italije bilo u Omišu, a potom i Splitu. Ostalo je upamćeno da je Stanojević pred strjeljačkim vodom hrabro kliknuo «Živila Hrvatska!». Splitski gradonačelnik, stariji gospodin dr. Stjepan Vukušić, srušio se mrtav prije strijeljanja.

            Sustavno su slijedile nove žrtve. Strijeljane su u početku pokapali u skupnim jamama na splitskome groblju, Lovrincu. Brojne su žrtve bile zatočene u vojnoj utvrdi Gripe, odakle su ih vodili na smaknuće nad Kevinom jamom, jednom od primorskih Jazovki, koja se nalazi kod sela Radošić, na sjevernoj strani Kozjaka, tridesetak kilometara daleko od Splita. Tu je svoj ovozemaljski život završio i Ante Matijevć «Šušan», načelnik općine Poljica.

            Osim izravnih smaknuća bez suda, partizani su političke protivnike likvidirali i uz pomoć sudova, na montiranim poliitčkim procesima. U tim se sudskim likvidacijama osobito isticao sudac dr. Bruno Jeličić zv. Berija. Među osuđenima na smrt bio je i pravednik dr. Ivan Pušić, 25-godišnji pravnik. Smrtna mu je kazna preinačena u vremensku, ali su mu nakon izlaska iz zatvora poništili diplomu pravnog fakulteta. Dobro je i to znati, jer su česti slučajevi da komunističke vlasti svojim jurišnicima dodjeljuju gimnazijske svjedodžbe, pa i sveučilišne diplome.

            I u Trogiru pored Splita postojao je partizanski zatvor. Iz njega je, primjerice, u smrt odveden na strijeljanje hrvatski časnik, nadporučnik Miroslav Uvanović.

            Poseban oblik likvidacije bilo je prisilno novačenje u partizansku vojsku. Unovačena su mlađa godišta, sve mladići nevični oružju, slabo naoružani i nedovoljno odjeveni. Poslali su ih u bitke na Širokome Brijegu i kod Knina, kako bi u tim okršajima stradalo što više hrvatske mladosti. Bilo je slučajeva da su neki od unovačenih partizani krišom kod sebe zadržali iskaznice Ustaške mladeži, ne bi li u zgodnom trenutku prebjegli na hrvatsku stranu. Takav je slučaj Lj. B. Č.-a. No, većini to nije pošlo za rukom, nego su pali u borbi. Tako su «osloboditelji» oslobađali Hrvatsku onih koji misle drugačije...

Piše: Vjekoslav MATIJEVIĆ