|
Izkaz Adema Gaćanina iz Prače |
|
Adem Gaćanin,sin poginulog Šabana Gaćanina,iz Prače,star 17.godina,koji je sretno izmakao jezovitoj smrti,izjavio je u zapisnik,danom u kotarskoj izpostavi u Kalinoviku 12.prosinca 1941. sliedeće:
|
|
Više...
|
|
Izkaz partizanke Mare Došen iz Sanskog Mosta |
|
Partizanka Mara Došen,krojačica iz Sanskog Mosta,grko-iztočne vjeroizpoviesti,preslušana 24.srpnja 1942. u Priedoru od sudbeno-liečničkog povjerenstva iz Zagreba,kojemu je bio predsjednik Matija Kovačić,savjetnik Ministarstva vanjskih poslova,dala je ovaj izkaz o ubijanju Hrvata u vrieme četničko-komunističke vladavine u Drvaru:
Bila sam u Drvaru,kada su četnici-komunisti ušli u Drvar.Čim su ušli u Drvar,četnici-komunisti su sve stanovničtvo iz kuća iztjerali,sve kuće pretražili i stanovničtvo odveli izvan mjesta u jedan logor.Tu su odielili Hrvate od Srba i to odmah po skupinama kako su ih dovadjali,pa su znali u pojedinoj skupini odvojiti 40-60 ljudi,koje su odmah odvodili u Kamenicu,koje se nalazi na brdu i tamo ih ubijali.Te ljude,koje su dovodili u Kamenicu,vezali su i vezane iz logora odvodili.Čula sam,da su u Drvaru i bližoj okolici poubijali oko 300 Hrvata.Poslije toga u Drvaru je ostalo vrlo malo Hrvata,po mojem mišljenju oko 15 do 20.Za vrieme navale komunista-četnika na Drvar odpor su davali mladi ustaše u Hrvatskom domu,njih oko 30,koji nisu mogli odbiti navalu,pa kad su zarobljeni,sve su ih komunisti-četnici odveli svezane u Kamenicu i sve poubijali.Ostali Hrvati nisu bili naoružani,da bi mogli dati odpor.U to vrieme nije se samo govorilo o četnicima,nego i o komunistima,jer su zajednički radili.Za vrieme njihove vlasti u Drvaru,oni su držali sastanke,na kojima su držali razne promičbene govore,ali se danas tih govora ne mogu sjetiti,ali se sjećam iz tih govora,da su napadali Poglavnika,Hitlera i Musolinija,ustaše i fašiste.Znadem,da su ubili tri Hrvatice,i to neku Ćorić Andjelku,Altarac,kojoj imena ne znam,te jednu Dalmatinku,kojoj ne znam ni imena ni prezimena.Koliko se danas sjećam,nakon godinu dana od dogadjaja,poubijani su od četnika-komunista medju ostalim ovi Hrvati u Drvaru:
Oto Turnšek,koji je ubijen na putu u Bos.Petrovac i zakopan kod župne crkve u Bos.Petrovcu Zvonko Ledić,pisar Luka Ledić,majstor u tvornici celuloze Kiseljak,strojovodja,krstnog imena mu ne znam Rudolf Held i njegov sin Čuman,majstor,krstnog imena mu ne znam Butković,pekar,krstnog imena mu ne znam Drago Pavičić,električar Steinbauer,ljevač u tvornici,krstnog imena mu ne znam Asim Micić,brijač Fedorov,krstnog imena mu ne znam Ratko Koić Bjelecki,radnik u tvornici celuloze,imena mu ne znam Tone Paver,podvornik Werle,električki majstor u tvornici celuloze Skiba,stolarski majstor u tvornici celuloze te više drugih radnika iz iste tvornice,Hrvata muslimana i katolika.
Od naoružanih 30 ustaša bila su trojica iz Drvara,a ostali iz drugih mjesta,dok su ostali Hravti ustaše u samom Drvaru bili nenaoružani.
U Drvaru sam se družila sa pravoslavkama Dragom Krejić,Radojkom Bajić i Ljubicom Petrović,koje su mi pripoviedale,da su u Bosanskom Grahovu komunisti-četnici poubijali Hrvate.
Ubijanje su u Kamenici vršili,kako sam čula nad jednim ponorom,a koji su ih ljudi od komunista-četnika ubijali,ja nisam vidjela,ali sam čula,da su u svojim redovima imali najgore ljude iz sela i da su oni to ubijanje vršili.Kod napadaja na sam Drvar nisu ti komunisti-četnici bili svi od reda naoružani oružjem,već su nekoji imali i lopate i sjekire.Poslije zauzeća Drvara po komunistima-četnicima,nastale su u Drvaru nesnosne prilike,jer je ponestalo živežnih namirnica,pa sve što su komunisti-četnici radili,bilo je na štetu cielog mjesta,jer se poslije u drvaru nije dalo izdržati.Dravr je izgledao kao groblje.Ja sam ostala u Drvaru,jer nisam mogla nikuda.Kad su u Drvar ušle talijanske čete,komunisti-četnici su pobjegli,ali su na briegu još zapalili sve radničke kolonije,tvornicu celuloze i kolodvor.Kada su se kasnije četnici i komunisti posvadili i počeli raditi četnici za sebe a komunisti za sebe,popalili su četnici u selima Kamenici,Šipovljanu,zaselku Pasjak,Crljevici kuće svima onima,koji su prešli na stranu partizana.
Ovo sve kazala sam po mojemu sjećanju i sve gore navedeno potvrdjujem svojim podpisom.
Mara Došen,v.r.
Članovi povjerenstva:Matija Kovačić,v.r. Dr.Maksimilijan Stepinac,v.r. Dragan Katičić,v.r. |
|
Izkaz svjedoka Alije Jahića iz Priedora |
|
IZKAZ ALIJE JAHIĆA IZ PRIEDORA
ZAPISNIK
|
|
Više...
|
|
|
Izkaz partizana Uroša Timarca iz Priedora |
|
IZKAZ
UROŠA TIMARCA IZ ČIRKINPOLJA,KOJI JE PRISUSTVOVAO UBIJANJU HRVATA IZ PRIEDORA
ZAPISNIK
|
|
Više...
|
|
Izkaz partizana Miće Rodića iz Priedora |
|
IZKAZ MIĆE RODIĆA,PARTIZANA IZ ČIRKINPOLJA,KOJI JE PRISUSTVOVAO UBIJANJU HRVATA NA PAŠINCU I KOPAO GROB ZA NJIH
ZAPISNIK
satavljen dne 25.srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na podrućju velike župe Sana i Luka o preslušanju Miće Rodića kao svjedoka.
Prisutni:Predsjednik Matija Kovačić,savjetnik Ministarstva vanjskih poslova,član povjerenstva dr.Maksimilian Stepinac,Dragan Katičić,perovođa.
U prostorije kotarske oblasti u Priedoru pristupio je pozvani Mićo Rodić,partizan,i preslušan kako sliedi:
Mićo Rodić,star 30.godina,sin Sime i Mare iz Čirkinpolja,kuća br.17.,pismen,pravoslavne vjere,oženjen,prema vlastitom izkazu do sada nekažnjavan,izkazuje:
Kad su partizani ušli u Priedor,ja sam bio kod kuće.Partizani su u Priedoru hvatali Hrvate i vodili ih gore u šumu na Pašinac kod sela Palančišta.Prvu grupu Hrvata katolika i muslimana vodili su iz Priedora na rečeno mjesto u tri sata poslije podne.Prvo strieljanje dovedenih Hrvata na Pašincu,gdje su danas izkopavali mrtva tiela ustrieljenih,bilo je prve noći,nakon što su partizani ušli u Priedor i to,ja ne znam točno,ali nekako između 12.i 2.sata noću.Oko ponoći došla su k meni u moju kuću u Čirkinpolju trojica naoružanih partizana i rekli mi da idem s njima da kopam grabu za one,koji će biti strieljani.Ti su partizani imali puške.Ja sam otišao s njima na mjesto gdje su se danas izkopavala mrtva tiela ustrieljenih.Kad sam došao tamo,našao sam još trojicu ljudi:Jovana Gavranića i još dvojicu iz Orlovaca,koji su sa mnom kopali grabu.Tamo,kad smo došli,našli smo još tri naoružana partizana,koji su stražarili nad dovedenim Hrvatima na strieljanje.Imena ostale dvojice,koji su sa mnom kopali grabu,ne znam,jer ja nisam obilazio po selima i ne poznam ljude.Kad sam došao tamo,rekli su nam partizani da kopamo grabu tri metra duboku.Vidio sam na tratini kraj grabe,koju smo kopali,već postrieljane ljude.Ja mislim,da je strieljanih bilo 7-8,ali ja sam zaboravan čovjek,pa je moglo biti i više.Kad smo kopali grabu za strieljanje,stajala su kraj grabe još dvojica ljudi,koji nisu bili strieljani,kad smo mi došli da kopamo grabu.Kad smo grabu izkopali,onda su partizani skinuli odiela i košulje sa ove dvojice,koji još nisu bili strieljani.Bio je sumrak,ali se ipak nešto vidjelo.Kraj grabe su bila odiela i rubenina,koju su partizani skinuli s onih postrieljanih.Dok smo kopali grabu,partizani su govorili svašta,ali ja sam zaboravan i ne znam što su govorili.Ona dvojica,koje su strieljali,kad smo mi izkopali grabu,nisu ništa govorili.U času kada su ih partizani strieljali straga,oni su stajali kraj grabe okrenuta lica duž grabe.Na njih su pucali dum-dum tanetima u glavu otraga.Ustrieljeni su pali,a da nisu rekli ni rieči.Kad smo ih počeli slagati u grabu,dvojica su se micala.Partizani su na to opalili na njih još dva metka.Kad smo ih slagali u grabu,nisam primietio,da je koji od njih još bio živ.U grabu smo ih slagali sva četvorica,koji smo ju kopali.U onu dvojicu koji su se još micali pucao je jedan partizan.Nakon što smo postrieljane poslagali u grabu,zatrpali smo ih zemljom i onda svi otišli.Kamo su otišli partizani i ona trojica,koji su sa mnom kopali,ne znam,a ja sam otišao kući.Ne znam što je bilo s odielima i rubeninom postrieljanih,koja se nalazila kraj groba.Priznajem da su mi partizani rekli"Uzmi ove hlače!".Ja sam uzeo te hlače i odnio ih kući i dao sam ih ženi.Te su hlače bile na plotu,kada je vojska ušla u Priedor i kada smo otišli bježeći u šumu Kozaru.Ne znam,što je s tim hlačama bilo.U Kozari sam ostao tri nedjelje.Hranili su nas civili,seljaci u selima.Predali smo se vojsci u selu Palnčište.Tu su nas pustili na slobodu.Nisu nas preslušavali.Nije istina što tvrdi moja žena,da sam ja u noći kada se navaljivalo na Priedor,otišao s partizanima.Moja žena ne zna,gdje sam ja bio.Meni su uoči napadaja na Priedor bili došli neki partizani i rekli da idem do jedne kuće u Palnčištu i da se tamo skupimo.Tu smo ostali.
Sve gore navedeno su moje rieči i potvrđujem ih svojim podpisom.
Mićo Rodić,v.r.
Članovi povjerenstva:Matija Kovačić,v.r. Dr.Maksimilian Stepinac,v.r. Dragan Katičić,v.r.
ZAPISNIK
sastavljen dana 25.srpnja 1942.u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušavanju.
II.ad Mića Rodić.
Prisutni:predsjednik Matija Kovačić,savjetnik Ministarstva vanjskih poslova,član povjerenstva dr.Maksimilian Stepinac,Dragan Katičić,perovođa.
Izjavljuje:
Čuo sam od ljudi,da su odiela i rubenina postrieljanih Hrvata na Glavici kod Pašinca dielila noću ljudima kod crkve u Čirkinpolju,koja je daleko od toga mjesta oko 300.koraka.Ne znam,tko je odiela i rubeninu nosio od grobova ustrieljenih do crkve,gdje su se dielila.Tamo su bila i dva partizana.Čuo sam da je tamo bilo mnogo ljudi iz Čirkinpolja,a čuo sam da je tamo bilo i ljudi iz drugih obližnjih sela,kojima se se dielila odiela i rubenina postrieljanih Hrvata iz Priedora.Svaki je dobio po jedan odjevni predmet.Nekisu dobili kaput,neki cipele,neki košulje,neki šešire a neki opet hlače.Tko je sve dobio i što je dobio,ne znam.Partizani su tamo pred crkvom govorili ljudima,da ne smiju nikome ništa govoriti o strieljanju Hrvata iz Priedora te noći,kao nit o gdje se nalaze grobovi.Partizani su nakon što su razdieljena odiela i rubenine postrieljanih Hrvata sakupljenom svietu,otišli iz Čirkinpolja.
Ovo su moje rieči,koje potvrđujem svojim podpisom.
Mićo Rodić,v.r.
Članovi povjerenstva:Matija Kovačić,v.r.;Dr,Maksimilian Stepinac,v.r.;Dragan Katičić,v.r.
|
|
Ubijeni Hrvati sela Krnjeuše |
|
Ubijeni u selima Krnjeuša i Vrtoče u zapadnoj Bosni 2.kolovoza 1941.
|
|
Više...
|
|