(18.III.1896, Kladanj - 16.XI.1941 u području Doboja).

Studirao pravo u Subotici. Završio je vojnu akademiju za pričuvne častnike u Budimpešti. U I. svjetskom ratu djelatni je častnik austrougarske vojske u činu nadporučnika na bojištima Galicije, a koncem rata premješten je u Tirol na talijansku bojištnicu. U 1919 preuzet je u vojsku kraljevine SHS u činu kapetana. Do 1941 g. stigao je samo do čina potpukovnika.

10. travnja 1941 g. zatiče ga u Bugojnu. Odmah se je stavio na razpolaganje, osniva samostalne satnije UV u Bugojnu, Vakufu, Kupresu i Prozoru. Već u svibnju zapovjeda 2-gom pohodnom bojnom 2-ge pješačke pukovnije Zagreb. Pošto je jačanjem četničkog ustanka u Bosni, a naročito u prostoru planine Ozren, doveden u opasnost redovni cestovni i željeznički promet od Doboja prema Sarajevu, 2-ga zagrebačka pohodna bojna je pridodata kao pojačanje 4. pješačkoj diviziji pukovnika Artura Gustovića, koja je tada imala sjedište u Doboju, odakle je vršila nasilna izvidjanja ograničenog dometa.

Dana 15.XI.1941 godine je dopukovniku Alikadi}u zapovjedjeno da ustroji izvršenje nasilnog izvidjanja neprijateljskih mogućih postava u prostoru naselja LIPAC oko 3 km jugoiztočno od Doboja te istovremeno i postava naselja GAVRIĆI na drugoj obali rieke Spreče. Alikadić je neposrednu provedbu tog zadatka povjerio svojoj 7-moj sati domobranskog nadporučnika Nikole Vukovića. Na njihovu nesreću, sat je pri izvršenju zadatka naišla na vrlo jaku odmetničku zasjedu. Zapovjednik sati i još 60 domobrana su zarobljeni a ostatak se je uzpio razbježati, pa su se uzpjeli povući do svojih polaznih postava.

Nakon toga je Alikadiću zapovjedjeno da, sa tri sati svoje bojne pojačane sa dvije sati Dobojske ustaške posadne bojne, u zoru 16.XI.1941 izvrši upad u prostor Lipca. Prišavši tiekom noći polaznim postavama, Alikadić je smjestio svoj stožer u zaselku Varoš. Nakon predhodne topničke pripreme, njegove su postrojbe u zoru 16-tog studenog počele obuhvatni napad. .

Prilikom osmatranja napredovanja postrojbi dopukovnik Alikadić je snajperskim nabojem pogodjen u oko pa je ostao na mjestu mrtav. Za svoje zalaganje u postrojavanju, opremanju i obuci 2-ge bojne 2-ge pješačke pukovnije kao i za izuzetnu hrabrost u borbama protiv četničkih odmetnika, promaknut je danom pogibije, u čin generala pješačtva HOS-a, i odlikovan "Željeznim Trolistom" II. stupnja sa hrastovim grančicama i pravom naslova "Vitez".

Copyright by Dragutin Scuric.Prenošenje i kopiranje ovog materiala nije dopušteno bez pismenog dopuštenja autora teksta ili urednika ovog portala.