Ustaški pukovnik, (6.XI.1882, Zadar - VIII.1959, München).

Vojnu kadetsku školu austrougarske vojske završio je 1900 g., u Kamenici. U vrieme I. svjetskog rata, 1914 - 1918 služi u Zagrebu, gdje je vršio dužnost Povjerenika za nabavu oružja za ratnu mornaricu, kod Österreichische Fiat Werke. Podkraj rata boravi na vojnoj dužnosti u Zadru. Kako je Zadar pripao "mirovnim" ugovorom Italiji, izseljava s obitelji u Kaštel Stari.

Nije stupio kao djelatni častnik u vojsku SHS, već se zapošljava kao činovnik u Omišu, Sarajevu, Brodu n/s i Ljubljani. U Ljubljani studira, i nakon završetka studija zapo{ljava se u zagrebačkom "SIEMENS-u". U Zagrebu priključuje se grupi državotvornih Hrvata, suradjuje u Hrvatskom Radiši na stručnom polju izobrazbe šegrta.

Nakon proglašenja NDH, stavlja se odmah na razpoloenje Hrvatskom Državnom Vodstvu, i u kolovozu mjeseca dobiva prvu udjelbu u činu satnika domobranske vojnice, na dužnosti nastavnika u domobranskoj akademiji u Zagrebu. Već 1. listopada 1941 godine, vanredno je promaknut u čin djelatnog pješačkog dopukovnika

Danom 1. veljače 1942 godine je razriješen dužnosti nastavnika pa je udjeljen u zapovjedničtvo 9. novačke bojne u Križevcima Kako bi uzkoro preuzeo zapovjedničtvo nad 3-čom novačkom pukovnijom. Tokom jeseni i zime 1942 godine predvodi vojno obučene dijelove svoje pukovnije u borbama protiv odmetnika, za što je odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Pavelić III. stupnja (mala srebrna).

Danom 1.II.1943 godine je udjeljen u zapovjedničtvo I. domobranskog područja - Sisak i imenovan zapovjednikom Lekeničkog odjela a 1.VI.1943 je postavljen za zapovjednika 1-ve novačke pukovnije. Sa 15.XII.1943 je promaknut u čin djelatnog pješačkog pukovnika, premješten u Ustašku vojnicu i postavljen za Upravitelja vojne prednaobrazbe Ustaške mladeži.

Zbog zdrastvenih potežkoća je danom 5.I.1944 godine, umirovljen ali je poslije dvadeset dana umirovljenje poništeno pa je imenovan djelatnim pukovnikom Ustaške vojnice i odlikovan Redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s mačevima, zbog vrlo uzpješne ustrojene i provedene izobrazbe novaka.

(Prema nekim pričanjima bio je krivo obtužen nakon bijega pukovnika Babića Nezadovoljan postupkom prema njemu, dragovoljno stupa u Ustašku Vojnicu u činu pukovnika, udjeljen je u stožerno zapovjedničtvo UV, gdje njegove sposobnosti dolaze do izražaja. Suradjuje u oblikovanju oklopnih i samohodnih jurišnih postrojbi (XVIII. djelatni oklopni sdrug, samostalne samohodne jurišne bojne) a ostao je poznat po uvodjenju električne struje u žičane prepreke pred posadnim obkopima, što se je pokazalo vrlo djelotvornim prilikom odmetničkog napada na Koprivnicu).

Iz zdrastvenih razloga nije udjeljen u vojnu postrojbu već je imenovan za opunomočenog povjerenika Ministrastva gospodarstva u Brodu n/s. Dao je izuzetan doprinos obskrbe hranom naših pasivnih krajeva i prikupljanju ljetine pa je za te izvanredne uzpjehe, odlikovan Redom krune kralja Zvonimira II. stupnja s mačevima.

Dana 7. ožujka 1945 godine je povučen iz Broda n/s i udjeljen u Upravni stožer oružnih snaga. Razporedjen je na vršenje poslova častnika za posebne poslove i zadatke pri Uredu glavara Upravnog Stožera HOS-a.

U svibnju 1945 povlači se sa glavninom, uzpio se probiti do Salzburga gdje je uhićen od američke vojske i zatvoren u logoru Glasenbach sve do 1947 kada je pušten. Odlazi u München gdje se zapošljava u Simensu i vrlo djelatno uzima učešće u radu hrvatske emigracije, a poznat je sa radom u Antiboljševičkom bloku naroda, po njegovim predvidjanjima, kako će ne samo ruski, već svjetski komunizam biti pokopan u ruševinama berlinskog zida. Živi u Münchenu do prirodne smrti u VIII. 1959 godine. Osudjen od jugoslavenskog Vojnog suda odsutnosti na smrt 1.I.1946 godine.

Copyright by Dragutin Scuric.Zabranjeno kopiranje i prenošenje teksta bez pismenog dopuštenja autora teksta ili urednika ovog Portala.