Fedor Vitez DRAGOJLOV, generalporučnik glavnostožerni, (Pančevo, 21.VIII.1881 - Buenos Aires, 8.XII. 1961.).

Rodjen u vojničkoj obitelji (otac mu je bio graničarski satnik u Pančevu) pravoslavne vjeroizpovjedi. U Beču je završio Tehničku vojnu akademiju, a zatim i Ratnu školu. Do 1918 godine bio je u službi Glavnog stožera austrougarske vojske, postigao čin glavnostožernog dopukovnika. Odmah po stvaranju Kraljevine SHS umirovljen i radi kao upravitelj pivovare u Pančevu.

Po izbijanju travanjskog rata 1941 napušta Pančevo i seli se sa obitelji u Zagreb. Odmah po osnutku NDH stavlja se na razpoloženje pa je uključen u poslove obnove hrvatske vojske.

Sa 1. svibnjom 1941 godine je i službeno primljen u sastav hrvatskog domobranstva , sa činom glavnostožernog dopukovnika a već 1.listopada 1941 godine je promaknut u čin glavnostožernog pukovnika.

Od samog početka obavlja izuzetno važne poslove ustroja i naoružanja hrvatskog domobranstva, kao Pročelnik operativnog odjela Glavnog stožera hrvatskog domobranstva. Izuzetno je zaslužan za ustroj i odličnu opremu prvih pet Gorskih Sdrugova koji su bili postavljeni od novaka godine 1941 te opremljeni i obučeni u Döllersheimu i Stockerau u Njemačkoj do svibnja 1942 godine.

Za vrieme kritičnog razdoblja četničkog ustanka na području Ozren planine bio je imenovan za pomoćnika zapovjednika 4-te divizije, pukovnika Artura Gustović, gdje se izuzetno iztaknuo u težkim i krvavim borbama oko Doboja, u smjeru Gračanice - Tuzla i na planini Ozren u studenom i prosincu 1941 nakon čega je vračen u Zagreb na staru dužnost.

Dana 15 prosinca 1942 godine je promaknut u čin generala. Početkom 1943 godine je odlikovan Madjarskim vitežkim križem sa zvijezdom za izuzetne zasluge u zajedničkoj borbi protiv komunizma. Dana 15.listopada 1943 godine je, zbog velikih zasluga na postavi i opremi Gorskih Sdrugova odlikovan njemačkim ratnim križem za zasluge s zvijezdom.

Od strane Poglavnika je odlikovan Redom krune kralja Zvonimira I. stupnja s zvijezdom i hrastovim grančicaama, sa pravom naslova “Vitez”, zbog velikih zasluga za izgradnju oružanih snaga.

Dana 3 studenog 1943 godine je postavljen za glavara Glavnostožernog ureda oružanih snaga, a 15. veljače 1944 je promaknut u čin general poručnika.

Poslije slučaja Vokić - Lorković je, dana 7 studenog 1944 smjenjen sa položaja glavara Glavnog stožera pa je imenovan generalom za posebne zadatke pri MINORS-u.

Povlačio se sa glavnim stožerom. Dana 8. svibnja 1945 godine je sudjelovao na poslednjem sastanku hrvatskih generala sa Poglavnikom u Rogaškoj Slatini, kada je odlučeno da se ide na povlačenje na zapad.

Zarobljen od strane engleza 18.V.1945, nakon što je već punih deset dana u St. Mareim 4 km južnije od Wolfsberga, cjelokupna grupa od oko 10.000 izbjeglica, pokrenuta po englezima prema Lavamünde, tu zaustavljeni saznavši za izporuku srboboljševicima, general Dragojlov vrši pokušaj sanoubojstva rezanjem krvnih žila na ruci, dok general Tomislav Rolf sa suprugom izpija otrovne tablete. Englezi nakon uzbune hitno su ih odpremili u bolnicu u Klagenfurtu gdje su general Dragojlov i supruga generala Rolfa spa{eni od smrti, dok je za generala Rolfa bilo prekasno.

Nakon ozdravljena prebačen je u Italiju odakle odlazi u Argentinu gdje se nastanjuje i dočeka prirodnu smrt. Jedan od rijetkih hrvatskih generala koji je u izbjeglištvu pisao o ustroju hrvatskih oružanih snaga, posebno o Gorskim Sdrugovima kao najboljoj domobranskoj vojnoj postrojbi.

U zajedničtvu sa dr. Vjekoslavom Vrančićem napisao je i izdao u kolovozu 1952, osnovu o hrvatskim oružanim snagama i poziv za dalje sustavno iztraživanje kako bi se popunile praznine koje se osjećaju tako težko.

Njegov rad je tiskan u švicarskom vojnom stručnom časopisu: Der Krieg 1941 - 1945 aus dem Gebiet des unabhängingen Staates Kroatien; “Allgemeine Schweizerische Militĺrzeitschrift”, Huber & Co., Frauenfeld, Hefte 5, 6, 7 von Mai - Juli 1956.

Copyright by Dragutin Scuric.Zabranjeno kopiranje i prenošenje teksta bez pismenog dopuštenja autora teksta ili urednika ovog Portala.