Slavko Vitez Kvaternik, krilnik Ustaške Vojnice, (selo Vučinić kraj Slunja, 25.VIII.1878, - Zagreb, 7.VI.1947).

U svom rodnom mjestu svršio je pučku školu, a nižu gimnaziju u Senju. Nakon toga pošao je u kadetsku školu u Karlovac, iz koje je godine 1899 kao zastavnik izašao, te bude dodijeljen bosansko-hercegovačkoj pukovniji broj 2. u Grazu. Poslije nekoliko godina vojne službe po raznim austrougarskim posadama bude primljen u visoku ratnu školu u Beču. Po svršetku iste dodjeljen je na službu glavnom stožeru, te dolazi na položaj pomočnika maršala Boroevića.

Postaje članom Hrvatske stranke Prava, a 1932 godine postaje zaprisegnuti član Ustaškog pokreta, kada je bio u listopadu 1932 godine na savjetovanju u Bresci o osnivanju ustaških organizacija diljem porobljene domovine. Nakon atentata u Marseilleu 1934 na Aleksandra I. dio 1934 i čitavu 1935 nalazi se u internaciji u Crnoj Gori u Kolašinu. Povratkom u Zagreb 1936 godine dobiva zaposlenje kao Ravnatelj Zadruge "Hrvatski Radiša" sve do 1941 godine. Na čelu je domovinskog vodstva Ustaškog pokreta, a nakon povratka Dr. Mile Budaka koncem 1938 i ostalih emigranata 1939, jedan je od osnivača družtva "Uzdanica" čiji ogranci i povjerenici postaju nositelji Ustaškog pokreta u Banovini Hrvatskoj.

Vrlo uzpješno uzpostavlja vezu sa Hrvatima častnicima Jugovojske. Nakon odbijanja V. Mačeka da pod zaštitom Njemačke preuzme vodstvo u Hrvatskoj, 10 tarvnja 1941 godine poslije podne u 4 sata preko krugovala Zagreb u ime Poglavnika Ante Pavelića proglašava Nezavisnu Hrvatsku Državu. Osniva privremenu vladu - Hrvatsko državno vodstvo. Nakon povrataka dr. Ante Pavelića, postaje drugim čovjekom NDH, član je Glavnog Ustaškog stana, Poglavnikov zamjenik, ministar Domobranstva, doglavnik, ustaški krilnik i vojskovodja.

Sa skupinom bivših častnika austrougarske i jugoslavenske vojske postrojava oružane snage NDH. Bio se je protivio bilo kakovoj osveti naročito nad pristašama HSS-a. Sa sinom Eugenom (Dido) je bio u potpunom razkoraku.

Na njegov zahtjev je 1942 godine Poglavnik obnovio Hrvatski Državni Sabor. U rujnu 1942 godine dolazi do izražaja u Domobranstvu supprotnosti u radu izmedju njega i nekih častnika koje je predvodio maršal Laxa, koji je u kolovozu 1942 umirovljen a na 5. listopada Kvaternik odlazi na odmor u Slovačku, praktički oslobodjen svih dužnosti.

13.X.1942 godine, zbog samovlasti i terora kojeg je zaveo preko UNS-a, Poglavnik sa GUS-om donosi odluku o protjerivanju iz zemlje sina mu, Dide Kvaternika i ukinuće UNS-a, koji je odmah odputovao u Slovačku.

Koncem prosinca 1942 godine Poglavnik je poslao u Slovačku generala Ivana pl. Perčevića, gdje se u lječilištu Pystanu, nalazio vojskovodja Slavko Kvaternik. Pošto se on želio vratiti u Hrvatsku trebalo ga je upoznati sa stvarnošću - da se može vratiti ali samo kao privatna osoba. U tome je Perčević uzpio u cjelosti.

Vratio se iz Slovačke 22.XII.1942 godine i već na 29 XII. podnosi pismenu ostavku a sa 4.I. 1943 službeno je razriješen svih dužnosti. Zadržao je čin Vojskovodje. Odlazi u Slovačku a zatim u Austriju, gdje je živio na Semmeringu, a potom u Bad Gasteinu, gdje je 12.VII.1945 uhićen po amerikancima i zatočen u logoru Glasenbach.

9.IX.1946 godine izručen je Jugoslaviji U Zagrebu osudjen je na smrt koja je izvedena na 6.VI.1947 godine.

Nositelj reda "Željeznog Trolista" I.stupnja,s pravom na naslov Viteza.