Dopukovnik, (1 .VIII.l903, Prozor kraj Otočca -  Zagreb). Završio je pješačku podoficirsku školu kraljevine SHS, u kojoj je vojsci nalazio se do sloma jugoslavije...

Posljednje tri godine služio je na Bjelašici, iznad Gevgelije. Slom Jugoslavije zatekao ga je u Skoplju. Zarobljen po Niemcima 1 3. IV.l 941, odveden u Solun odakle je pušten 28.V. 1941 i odmah se vraća u Hrvatsku. Pristupa u hrvatsko domobranstvo, te u činu satnika sudjeluje u borbama protiv četnika u zapadnoj Bosni, skroz do siečnja 1942 g. U podhvatu na Kozari zapovjednik je 1. bojne IV. Gorskog Sdruga. Od početka jeseni 1942 nlazi se na prostoru Lipika, Pakraca i Daruvara gdje uzpješno lomi pobune sada već potpomognute komunističkim vodjama. Za uzpješno vodjenje podhvata protiv odmetnika promaknut je 1943 g. u čin bojnika. Od siečnja 1944 godine zapovjednik je pješačke dočastničke škole u Osijeku. Promaknut u čin dopukovnika i preudjeljen u PTS, koji je preustrojen u 2. diviziju, dobiva zapovjedništvo nad 2. pukovnijom sa posadnim mjestom zapovjedničtva u Sv. Ivan Zelini. Koncem rujna mjeseca sa njegovom pukovnijom hita u pomoć već skoro zauzetoj Banja Luci, uništava odmetnike, vrača se natrag na posadno mjesto i dobiva odličje sa pravom naslova vitez. Na njegovom ratnom prostoru razbija odmetničtvo i sudjeluje u čišćenju planine Kalnika, kako bi već u travnju 1945 zauzeo napuštene polozaje Kozaka uz rijeku Dravu kod Varaždina i spriečio prelaz Rusa i Bugara. Povlači se u svibnju preko Trakošćana i Krapine kao zalaznica do Celja. Na Dravogradskom Polju imao je vidnog udjela u razbijanju obkoljenja i bio je na čelu svojih vojničara u svakom trenutku. Nakon predaje na Bleiburžkom polju pada u ruke srbokomunistima, koji ga zarobljuju zajedno sa pukovnikom Šlaherom.

Prošao Križni put do logora Prečko, gdje je odvojen i zatvoren u zatvoru Velika Ves u Zagrebu, gdje je i ubijen.