Pukovnik PTB-a, rodjen 8.II.1906. u Poličniku kotar Benkovac.

Kao pripadnik Ustaškog pokreta pod vodstvom tabornika prof. Ante Brkana iz Zadra dobiva zapovjed, priključiti se grupi "Devčić" u Lukovom Šugarju i učestvavati u napadu na žandarmerijsku postaju Brušani, te po izvršenom zadatku sa ostalima se povući u Italiju putem Zadra.

 Sa njime sudjeluju Petar Šarlija iz Bunjevaca, Mile Barišić iz Pakoštana, četvero braće Devčića iz Lukovog Šugarja, Jakov Rukavina iz Gospića, koje predvodi Rafael Boban koji je stigao iz Italije, logora Bovegno, i pod čijim se vodstvom povlače natrag u Italiju.

 Nakon dolazka u Italiju pristupa u Ustaški logor u Bovegnu pokraj Brescije, 28.X.1932. godine, gdje je u matičnom očevidniku zaveden pod brojem 13. Tu je nakon izobrazbe i položenih izpita promaknut u čin dovodnika i udjeljen u 6-tu Ustašku sat za zapovjednika 1-vog voda.

Na 1.XII.1932 godine odlukom Glavnog Ustaškog Stana, odlikovan je srebrnom kolajnom za junačtvo, zbog pokazane hrabrosti u borbi sa neprijateljem u Velebitskom ustanku.

 Na 18. prosinca 1934 godine biva sa svim ostalim pripadnicima vojnih postrojbi Ustaškog Pokreta, razoružan, uhićen i pod pratnjom vojske i talijanskih žandara sproveden u internaciju na udaljene dielove vulkanskog otočja Lipari u sredozemnom moru.

U drugoj polovice 1935. Talijani ga,sa još nekima izdvajaju i interniraju u posebnim tajnim mjestima . Njega je zapala sa njegovim drugom Jeronimom Katićem internacija u Provinciji di CHIETI – občini di Torichela Pelinja skroz do jeseni 1938. kada se odlučuje na ostanak u Italiji, pa biva smješten u južnoj Italiji sa ograničenim kretanjem.

 Početkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIU, gdje se susreće sa ostalima, i sa njima se vrača u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje stiže 14. travnja ranom zorom.

 Odmah je počeo sa službom u bojnici pri Poglavniku kako bi zatim bi promaknut u viši činored od vodnika PTB-a kako sliedi:

izvanredno 20.VI.41. promaknut u čin djelatnog poručnika PTB-a i

Udjeljen u grupu mostarskih satnija – Herenčić, i postavljen za zapovjednika 2-ge sati, podhvati 28-VIII.41. do 1.X.41. Mlinište

- Vrcar Vakuf

15.XI.1941. promaknut u ~in djelatnog satnika PTB-a,

XII.1942 udjeljen u IV-ti Sdrug i postavljen  za zapovjednika XXXII-ge djelatne bojne koju je dužnost vršio do 15.I.1944

22.I.1943. promaknut u čin bojnika PTB-a,

15.I.1944. godine je razriješen dužnosti i umirovljen.

30.I.1944 godine prilikom ustrojstva X-tog staja}eg djelatnog Sdruga u Banja Luci primljen je ponovo u djelatni stališ i postavljen za zapovjednika 1-ve jurišne bojne X-tog SDS

23.XII.1944 izvanredno promaknut u čin djelatnog pješačkog dopukovnika PTB-a sa činoredom od 13. lipnja 1944. godine

 Svibnja 1945 nije se povlačio, već je ostao u velebitskom prostoru Karlobaga i nekoliko godina djelovao kao Križar.

Nositelj obje verzije Častnog znaka,te Vojničkog reda "Željetni trolist" IV.stupnja sa hrastovim grančicama i Vojničkog reda "Željezni trolist" IV.stupnja.