Pukovnik PTB-a. Rodjen je 20.IX.1908 godine od oca Nikole i majke Mande r. , u Lukovom Šugarju – kotar Gospić. Završio vojnu akademiju kraljevine SHS u Pančevu i bio u činu konjičkog poručnika....

1928 godine objavio je jedan protusrbski - nacionalistički članak pa je uhapšen. Bio je sudjen na vojnom sudu u Beogardu, pa pored oduzimanja čina i svih vojničkih naziva i znakova, morao do daljeg živjeti u Lukovom [ugarju sa ograničenim kretanjem. To mu je prekinulo oficirsku karijeru.

Dolazkom dr. Artukovića u Gospi} za privatnog advokata, započinje kod »Pivca« novo razdoblje života, kao i mnoga nova poznanstva. Mladji mu brat Kruno samo što je završio u Pančevu vojnu akademiju, zbog tužbe sa srbskim oficirima, mora bježati u Italiju, kako nebi završio kao {to mu je završio brat. Uključuje se  kao zaprisegmuti član Ustaškog Pokreta u hrvatsku državotvornu djelatnost na tom području, a njegovo vojno znanje pored Juce Rukavine i drugih, odredjuje dizanje »Velebitskog ustanka» u Brušanima.

Nakon djelatnog učešća u napadu na oružničku postaju, noću 7/8 rujna, u Brušanima, zadržava se u tom prostoru sve do 27.IX.1932. pa se povlaći sa grupom i emigrira u Italiju preko Zadra na 31.IX.1932 g. Njegov put povlačenja sliedila je grupa koju je predvodio Rafael Boban i bila vrlo uzpješna u prelazku granice. Nakon policijskih iztraga, koje se je otegnula, naročito zbog toga što je bio oficir JKV, dobiva dozvolu boravka na tlu Italije i odmah stupa u Usta{ki vojni logor u Bovegnu dana 29.X.1932. gdje je zaveden pod matičnim brojem 10.

 Odmah počinje sa vojnom izobrazbom Ustaša. Na 1.XII.1932 godine biva odlikovan Srebrnom Velebitskom kolajnom za junaštvo i pohvalom za zasluge, za učestvovanje u Brušanskom ustanku, po odredbi Poglavnikai i to kao ustaški tabornik.

Postavljen je za zapovjednika 1-ve izobrazbene sati ustaša.

7.V.1934 godine Glavni Ustaški stan promi}e ga u čin zastavnika.

 Na 18. prosinca 1934 godine biva sa svim ostalim pripadnicima vojnih postrojbi Ustaškog Pokreta, razoružan, uhićen i pod pratnjom vojske i talijanskih žandara sproveden u internaciju na udaljene dielove vulkanskog otočja Lipari u sredozemnom moru. Tu je bio smje{ten u zgradi broj 4 do veljače 1935 godine kada je tajno udaljen sa Lipara i zatočen u obćini Gencano, provincija MATERA, sa bratom mu Krunom. Koncem izte godine biva vraćen natrag na Lipare i u 1936 g. biva postavljen za unutrašnjeg zapovjednika logora Lipari u kojem je tada bilo zatočeno 445 Ustaša.

U zimi 1940/41 je premješten, ponovo odvojen od ostalih i interniran u mjestu GREVE provincija TOSCANA. Početkom travnja 1941 godine, talijanske vlasti prebacuju ga u PISTOIA, gdje se susre}e sa ostalima, pa je postavljen za zamjenika zapovjednika prodornog odjela. Sa njima se vra}a u Hrvatsku, preko Trsta – Rieke u Zagreb gdje sti`e 14. travnja ranom zorom.

 Tu se nalazi na raznim dužnostima u bojnici pri Poglavniku, kako bi njegova djelatnost u budučnosti bila vojnički usmjerena:

 1.V.1941 godine poslat je u Liku kao Poglavnikov povjerenik i postrojnik ustaške pripreme

 10.V.1941 godine je promaknut u čin djelatnog poručnika PTB-a.

 31.V.1941 godine promaknut je u čin djelatnog nadporučnika PTB-a. i postavljen za zapovjednika bojne pri Poglavniku.

 20.VI.1941 godine promaknut je u čin satnika PTB-a, i po vlastitoj želji razriješen dužnosti zapovjednika bojne pri Poglavniku, te poslan u Liku za ustrojstvo pripremnih bojni. Odlazi najprije u Gospić odakle je upu}en u Otočac za ustroj pripremnih postrojbi na tom prostoru.

 Najvjerojatnije kako je on prvi zapovjednik IX-te pripremne bojne u Brinju, koja je ustrojena početkom 1943 g. od dijelova Ustaške pripreme koji su osnovani još svibnja 1941 g., upravo po onda satniku Ivanu Devčić, Pivac.

 Na zahtjev i protest Talijana, hrvatske vlasti povlače ga iz Like i premještaju ga u Sarajevo k Juri Francetiću, gdje preuzima zapovjedničtvo 3-će sati I. bojne sa kojom učestvuje u svim podhvatima u iztočnoj Bosni.

30-tog ožujka 1942 godine pred Rogaticom biva težko ranjen. Poslije bolnice i potrebnog liječenja dobiva udjelbu u Brinju, postavljen je sa 1.VIII.1943 g. za zapovjednika IX. pripremne bojne. Opet, odmah u oru`anom sukobu s talijanima u Brinju, biva premješten u Sinj za zapovjednika IX-te pripremne Sinjske bojne.

Opet teško ranjen u prostoru Neorić – Muć, prosinca 1943 godine.

Bio je nositelj: Počastnog znaka »Crne Legije«.

Ratne vrbce sa grbom.

Zlatne ranjeničke kolajne sa tri plave pruge.

Obje verzije Ustaškog Častnog Znaka.

Povlačio se sa svojom postrojbom do Bleiburga, gdje je uzpio se prebaciti na zapad. Iz Italije emigrirao u Argentinu gdje je živio i  umro.