Objesio ih srbski kralj, jer su ljubili Hrvatsku! Danom 25. rujna navršuje se godišnjica odkako su dva hrvatska sina...

...neustrašivi borci, omladinci radničke pravaške omladine, ustaše Marko Hranilović i Matija Soldin, položili svoje junačke živote u borbi za slobodu hrvatskoga naroda i za samostalnost i Nezavisnu Hrvatsku Državu.

Beogradsko nasilje uvelo je zakone, po kojima je propisana smrtna kazna za svakoga Hrvata, koji je ljubio svoju hrvatsku domovinu, koji je želio njezino uskrsnuće, koji se nije htio odreći svog imena, koji je branio slobodu i život hrvatskog naroda.

Htjeli su zatrt hrvatstvo i za to su podigli vješala. Ali na njima hrabro, prezrevši – kao i toliki drugi – smrt i uz poklik hrvatskoj slobodi, poginuše Marko i Marija, o čijem smo ustaškom djelovanju već pisali u «Ustaši».

Nakon dvadeset mjesečnog iztražnog zatvora nad junačkim hrvatskim borcima Markom Hranilovićem i Matijom Soldinom, izrečena je osuda – smrtna kazna vješanjem. 24. rujna u 11 sati u jutro saopćeno je hrvatskim borcima, da će biti slijedeći dan vješani. Nakon provedenog dana u molitvi i razmatranjima, pripravivši se potpuno na posljednji put, odlučno su i radosno čekali svanuće.

Slika: Matija Soldin

Teško je bilo majci Soldina rastati se s hraniteljem njihove brojne radničke obitelji, ali prisebnost i mirnoća njezina sina ohrabrila je i nju, ojačala njen ponos.

Hranilovićeva je majka blagoslovila svoga Marka i položila ruke na njegovu glavu toplo i mirno rekla:

«Zbogom dragi sine! Podji hrabro i smrt i ničega se nemoj sramiti. Ne ides u smrt, kao kakav razbojnik, nego za svoju ideju. – Bio si mi najdraži sin, ali znaj, kada bi imala i deset sinova svih bi ih rado žrtvovala za Hrvatsku!»

Hranilovićeve riječi majci bile su samo:

«Zbogom majko, i do vidjenja u vječnosti!»

Većer, koju su proveli obojica osudjenih bila je oduševljeno čekanje posljednje žrtve, koju će dati za svoju nezavisnu hrvatsku državu. Govorili su jedino o Hrvatskoj. Za Hrvatsku se živi za nju se i umire. Za nju će se oni boriti i poslije smrti svojim toplim molitvama kod Svevišnjega,

«Što je jedan Soldin! Ništa! Ali mrtav Soldin bit će baklja, koja će pokazivati hrvatskoj omladini put do slobodne, želim joj poručiti samo jedno: Hrvatska omladino, ustraj, bori se, ne kloni!» - zanosno je govorio Soldin.

Još je bio mrak kada su ga poveli na vješala. Smjelo je stupio pred krvnika, a posljednje riječi bile su mu:

«Lahko se umire za slobodu! Živila slobodna hrvatska država!»

Jednako je poslije njega umro i Hranilović. Klicao je:

«Vješajte, samo vješajte! Rado se umire za Hrvatsku! Živila Hrvatska! Živila slobodna hrvatska država!»

Ostali su bakljama hrvatskog naroda.

Vječno svjetlo na oltaru slobode, koja se ne smije nikada vše ugasiti, jer su za nju dali svoje živote toliki Hranilovići, Soldini; nepregledan broj ustaša...

Marko Hranilović i Matija Soldin – s nama su!