U divnom romanu ljubavi dvoje mladih duša, "Snu o sreći" glavni junak radnje Roko Anić, na svjim novim putevima, kad sniva o svojoj velikoj i žudjenoj sreći u okviru svog obiteljskog gnijezda, govori svojoj zaručnici, obuhvaćen žarom njezine dike duše, kad mu je ona velikodušno i ponosno govorila, da je materinstvo najuzvišenija, najčasnija i najljepša zadaća svake žene, on u moru sreće nastavlja: »Da je to u njemu (u braku) najdivnije.To je glavna zadaća braka i žene.Nitkonije tako bliz Bogu kao majka, jer on daje dušu i darove, a majka ih može razvijati kako god želi. Ona može potpuno svijesno,i proračunato nastaviti Božje djelo, kad je dijete začeto. O majkama zavisi kakvi biti mladji naraštaji naše domovine« ... Materinstvo, jedna jedina riječ, ali u sebi krije neiscrpivu riznicu sreće, života, mladosti i trajnosti. Tu je na tom uzvišenom piedestalu žena gospodarica,svih onih, kojima će dati krv svoje krvi, kojima će pružiti neoskvrnjenu i čistu ljubav svog zrelog i nevinog mladenaštva, koje će uputiti stazama života i viših duhovnih vrednota, vjere, morala, ljubavi narodu i domovini. Tu je svemoćna, jer će ubrizgati u mladu krv svog djeteta, sve što ima u sebi;svetinje majčinstva i svetinje čovjekove osobnosti.Na ognjištu ostvarene sreće, pružiti će svoju vjernu i čistu ljubav svom suputniku i onima koji će doći, predajući pred nikakvom žrtvom, nikakvom poteškoćom.U svetom hramu svoje obitelji ona je i najveće, tu će ostaviti sebe u svom brojnom potomstvu,tijelo i bogatstvo svoje duše,svoju veličinu,svoje ženstvo i neoskvrnjeno majčinstvo;u tom gnjezdašcu koje je osnovala svojom ljubavlju, govorit će o njoj pokoljenja, djeca, unuci, praunuci i tako redom, s najvećom odanosti i zahvalnosti, moleći se za njenu veliku dušu. 

Sestro ustaškinjo, spremaj se ozbiljno, trijezno, skrivaj u sebi blago, jer se sve skupocjene stvari skrivaju daleko od prašine i moljaca. Neka svaki u tebi vidi veliku i čistu djevojku, nosioca ljubavi spram Boga, domovine, djece i morala, neka u tebi svak doživi čuvaricu budućeg ognjišta, prenosioca slavnih tradicija i vrlina, vezanih uz ljubav spram rodjene grude, koje ćeš ti s najvećom pomnjom i uz bilo koju cijenu ostaviti u nasljedstvu i krvi svog potomstva. Svi će te poštivati, kad iz tebe oćute dašak duševne veličine, nepogaženog djevojaštva i nevine mladosti. Onda ćeš biti prva, cijenjena i voljena. Ako je naprotiv u tebi možda već utrnulo svijetlo tvog ženstva, ako je u tebi sve opustošeno i pogaženo, sva ljepota, sve bogatstvo i sve vrijednosti ženske duše, za tvog jadnog i nesretnog mladovanja, šta ćeš ti, ogoljena strvino, sačuvati duši onih, koje budeš ikada imala? Tvoj je život promašen, ti si mjesto svjetionika pusti grob tame, mjesto čvorišta snage i mladosti, izvor zaraze i rasula. Ako si ti gazila po svemu i pljuvala lakoumno po onome, što je u tebi najdivnije i najveće, zar će oni, koji ti budu povjereni ili koji će se na nesreću zvati tvojim imenom, znati cijeniti i čuvati duševno blago svojih svetinja, znati poštivati Boga, majku i domovinu. Mi ne trebamo igračka, ni česma za gašenje žedji, ljubavnica tamnih zakutaka, muškaraču razbludne glazbe i kavanskog dima, uličarku. koja prodaje jeftino svoje meso na izloženom pašnjaku svoje prostote ili ne dao Bog, one, koje se pod plaštem svoje uniforme prodaju, zavadjaju i pljuju kao da su zakonom zaštićene prostitutke. Šta ćemo očekivati od onih, izazovnih udvarača ljudskih požuda, namiguša sumnjivih kuteva i djevojki bez djevičanstva; ta da li vrijednosti u njima još postoje, koje još nijesu srušene? Možda će pomisliti, da su puno bolje koje olako i bez ikakve grižnje savjesti padaju iz zagrljaja u zagrljaj, koje debelim slojevima parfema i mirisavih kozmetičkih preparata prekrivaju svoju bijedu, vucare se trošeći svoju nepovratnu mladost, rasipavajući svoje duševne sile u plesovima do zore, lijepe lutkice u rukama svojih časovitih obožavatelja, do kojih oni ama baš ništa ne drže i pljuju po njima čim se okrenu od njih, čim se zadovolje. Šta misle sačuvati od svoje ženske časti i dostojanstva, što će sačuvati za bračnu vjernost, da žrtvuje svome potomstvu i svojoj djeci. Ustaštvo u svojim načelima i u svojoj biti smatra razvratnice i lakoumnice prvim saboterima svojih uzvišenih načela, teškim nasipom i preprekom, koja sustavno ruši i obara ustašku misiju među narodom.

Na sve ovo mora misliti u prvom redu ona, koja se ponosno kiti slovom »U«.

Žarko Brzić