Poznata je činjenica u povijesti, da su žene imale uvijek velikog utjecaja na prosvjetu svog naroda. Kakva je bila žena, takav je bio i cijeli narod.

Rimljani su na vrhuncu svoje moći profanirali ženu, napravili je razvratnicom, i ona je unijela razvrat u cijelo družtvo, iskvarila ga i srušila. Grci su cijenili ženu kao majku, zdravo i napredno biće, koja im radja zdravu djecu i koja je domaćica i vjerna žena svome mužu. Uživali su u linijama njenog tijela kao umjetnici, i stvorili su najljepše grčko kiparstvo.

Srednji vijek je donio to, da su europske žene bile zatvorene u zamkove, kule i samostanske ćelije, a u Turskoj je žena zatvorena u hareme, u kojima je bila je robinja muža, sitnica, koja ako bi smetala, dala se lako ukloniti.

Čuvanje domaćeg ognjišta,odgoj djece to je prva uloga namjenjena ženi,a na drugo mjesto dolazi njeno sudjelovanje u javnom životu.Reforma jednog velikog čovjeka,pustila je i-"haremske ljepotice"-turske žene na svjetlost dana,i one su unijele svjetlost u život naroda i u njegov napredak.

U vrijeme ropstva hrvatskog naroda o muslimanskoj ženi se uopće nije govorilo.Muslimani su bili zadnje roblje u bivšoj "Jugoslaviji".Muslimanska žena,njen život,odgoj njene djece, — koga je to moglo zanimati? Osudili su muslimanku — Hrvaticu na propast. Samo, ako se je zvala Ajša,Fatima ili Zlatija, nije mogla dobiti mjesto ni u zadnjoj tvornici kao radnica, a kamo li činovnica, nisu imale pristupa ni u koja društva, i njihove drugarice su ih izbjegavale. Pod takovim uslovima, muslimanka je bila ostavljena sama sebi, morala je živjeti u lancima primitivnosti, zarobljena i osudjena,da cijeli svoj cijeli život provede iza mušebaka. Nazivali su nas balijama — što znači neodgojen čovjek — iako su znali, da i medju njima ima mnogo onih, koji bi se mogli nazvati tim imenom. Muslimani i muslimanke su od prirode inteligentni, kad im se malo posveti pažnje i truda, taj trud ne bude uzaludan.

U ustaškoj Hrvatskoj — državi Hrvata muslimana i katolika,posvećuje se velika pažnja muslimanima, koji su toliko zapostavljeni. S najvećim zanimanjem prati se razvoj života muslimanke, jer o njenim nazorima i shvaćanju ovisi budućnost i temeljni odgoj tisuće i tisuće muslimanske djece, i ovisi hoće li ta djeca potpuno shvatiti pravi smisao ustaštva i borbu — veliku, gigantsku borbu — koja je vodjena dok nije došlo konačno oslobodjenje.

Muslimanka, koja je u prošlosti bila toliko zabačena, zapuštena, sa mnogo žara, volje i poleta se je bacila na djelo izgradnje i obnove. Ona hoće prvo izgraditi sebe, da upozna prvo našega dragoga Poglavnika i sve velikane, kao i one divne časove naše borbe, pa kad sebe izgradi, onla će tek odgajati sinove u ustaškom duhu, t. j. u duhu najčišćeg hrvatstva, istine i poštenja.

Zadaća muslimanke nije ni malo laka, ali muslimanka je dovoIjno jaka, da izvrši ovu svetu i veliku zadaću. Hrvatska krv,koja vjekovima teče njenim venama, povela ju je i pomoći će joj, da izadje na pravi put, put poštenja, odanosti i vjernosti Poglavniku i domovini.

Mnogo i mnogo mladih muslimanki upisalo se je u redove ženske Ustaške mladeži, a svaki dan se upisuje sve više.Naši roditelji su se uvjerili u velike i svete ciljeve, koji vode naprijed Ustašku mladež te sami šalju svoje kćeri, da se upišu.To je najbolji dokaz, kako muslimani shvaćaju ustaštvo,kako hoće, da sudjeluju i rade u izgradnji naše domovine.

U Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i drugim mjestima gdje žive Hrvati muslimani, muslimanska djevojka je pokazala na vidan način svoje veselje, i oduševljenje za oslobodjenu državu ispod tudjinskog jarma. Dignuta i vedra čela stupaju male muslimanke (ne stideći se svojih dimija, jer znaju, da je to narodna nošnja) zajedno sa svojim sestrama katolikinjama i na svakom koraku pričaju s ponosom, da su one ustašice.Dimije su se izmiješale sa suknjicama, a jemenije sa kapama, ali to nikome ne smeta, jer smo svi svijesni, da smo jedan narod — hrvatski narod, i da nas nitko ne može više zavaditi i rastaviti.

  Amira Idrizbegović