Mnogima je nejasno zašto žene utrpavamo u narodni politički život. Neoslobodjeni ostataka starog shvaćanja misle, da žena ulazi u javni život u smislu liberalističke emancipacije.

Čudno im izgleda, da oni za koje se šuškalo, da ženu zatvaraju u uske zidove obiteljskih domova, da imaju nazadnjačka shvaćanja o nejednakosti i nižoj vrijednosti žene — i eto ti sada upravo silimice guraju žene u čistu politiku. Treba znati, da mi o tome imamo posebno svoje mišljenje.

Smisao i osnovna vrijednost žene oličena je u njenom uzvišenom liku majke i žene. Zato je njen bitni i prvenstveni zadatak, da unutar svog doma pretoče svoju duševnu dubinu i osjećajnost, da te niti jednog višeg obiteljskog duha i odgoja. Tu će ona unašati vedrinu, ljubav i mir, pružati te svojoj sredini toplinu svojih osjećaja, svoje pažnje, finoće i razumjevanja. Svom čovjeku donijet će bijelinu duše, toplinu krvi i djelotvornost svog drugarstva; sav trud, sve žrtve i sam životni smisao blagosivljat će plodom uzajamne ljubavi i povjerenja. Izvan,svog doma ne smije tražiti nikakove bolje zabave, boljeg društva i bolje sreće. U domu je kao majka i žena sama stvorila svoje kraljevstvo, svoj raj.

Baš radi svoje osjećajnosti i moralne tankoćutnosti žena je najkonsiruktivniji član društvene i narodne zajednice. Ovaj bezdušni, sirovi i sebični odnos pojedinca i skupina mora biti ublažen i preporodjen sudjelovanjem žene izvan njenog doma u javnom životu. K tome sreća, napredak i odgoj pojedinih obitelji uvjetuje napredak, slobodu i mir zajednice. Tako žena i iz ovog razloga takodjer mora preuzeti stanovite društvene zadatke. Ako majke odgajaju svoju djecu u junaštvu, u dru-štvovnosti i čovječnosti — onda mi imamo savršeno hrabre bojovnike narodne i državne sigurnosti i prostranstva, savršeno korisne članove društva i savršeno plemenite ljude. Svi mi iz obitelji crpemo snagu svoje vjere, svog idealizma, poštenja i radinosti, tu primamo poticaje za zanosne i nesebične pothvate i žrtve. Majke odgajaju valjane domoljube, borce drugove i ljude, ali i uzrokuju nesreće odmetništva i zločince.

Ustaška žena ulazi ne u dnevnu i stranačku, rekao bih profanu politiku, nego ona vodi jednu višu, povjesnu i etičku narodnu politiku. Svijesne zadataka svoje nacije one se na svoj način brinu za njenu jakost, za njenu sigurnost, slobodu. Ustaška žena u javnom životu ne vrši ništa, što bi bilo protivno njenim zadaćama unutar obiteljskog doma, jer u kući i izvan kuće ona uvijek mora odgajati i stvarati djecu i muževe, koji više nego svoje posebničke probitlce cijene i zalažu se za probitke naroda, države, društva i čovjeka uopće. Graditi hrabre borce domovini, dobre drugove ljudima, savje¬sne i radine gradjane državi, to ima žena postići u svom domu i svom javnom radu. Vjernost svom čovjeku, ljubav i brigu svojoj djeci, rad i sposobnost svojoj domovini. — Ustaška će žena dati i sretna- žrtvovati od sve svoje bogate osobnosti.

M. K.

"Ustaška mladež",god.II.-broj 9.;Zagreb,1.ožujka 1942.