Ustaše. To su ljudi, koji dižu svoj narod na krvavi, posljednji ustanak. Ustaše, uvijek na straži, uvijek na braniku, uvijek u borbi, spremni na svaku posljedicu.

I sada, kako se može zamisliti žena kao ustaša. Po općenitom sudu ljudi ženin je posao u kući, a kuhinji, kod djeteta, kod rublja, kod susjeda, a ne... politika. Zar će žena opasati sablju i poput Jelačića bana udariti na ljuta dašmanina? Zar je Žena za te poslove? I opet: politikom neka se bave vjetrogonje, a čestit čovjek nek se drži svoga posla, a pogotovo, a naročito — žena.

Noć je. Sablasno zuje tramvaji ulicama u kasnim noćnim satima. U podrumskom stanu sjedi umorna žena i čeka. Na krevetu spava joj sin. Konačno prene se, netko kuca na vrata ulazi mlad, elegantan čovjek. To joj je muž — ustaša. Nije ga vidjela čitav niz godina, živjela je odbačena od ljudskog društva. Nakon toliko godina njihov je sastanak srdačan, ali kratak, njemu se žari. Ona diže dasku iz poda i vadi parabelum. Pregleda, da li je sve u reda i daje ga mužu. "Danas mi ga poslije podne donio naš Čovjek". I junak pozdravi pogledom sina, koji je spavao, šutnjom reče ženi sve, — i ode.

Odjekivali su hitci, padale su glave. Izdajice su plaćale račune. I mostovi su letjeli u zrak. I zgrade, i ljudi, a u koliko je tih slučajeva žena odigrala svoju važnu ulogu. Koliko je hrabrih žena položilo svoj život na oltar Domovine, kao i muški članovi i za isti cilj s istom hrabrošču. Ne ćemo gledati samo na žene grada, nego obuhvatimo jednim pogledom i selo i grad, pa će nam slika biti jasna.

Ustaštvo nije politikanstvo. Dakle, biti ustašom i boriti se za pobjedu ustaške misli nije značilo, niti ne znači baviti se politikom. U ustaškom pokretu politikom vanjskom, odnosno unutarnjom, bave se zato određeni dužnostnici. Svaki pak ustaža dužan je otvoreno, svagdje i uvijek ispovijedati ustaška načela. Kao prije, u vrijeme ropstva, tako pogotovo danas u slobodi i nezavisnosti. I od te dužnosti se ne isključuju ustaše ni po staležu,ni po spolu. čitavo pitanje žena ustaša neka rješava sama priroda i same činjenice, činjenica je, da se za najvećih i najtežih ustaških borbi za oslobođenje hrvatskog naroda posvuda našlo Žena, koje su djelatno sudjelovale u samom ustaškom oslobodilačkom pokretu. Na uzorima tih žena uzgajat ćemo mlađa pokoljenja hrvatske ženske mladeži, da nam budu vrijedne žene, vjerne tradiciji hrvatskih ognjišta, a opet da nam budu prekaljene ustašice, cijeneći više slobodu domovine i granice državne, nego li svoju osobnu i obiteljsku sreću.

BOSILJKA PERŠE, cand. phorm.