Donosimo Vam člana objavljen u DRINI, godište V. lipanj 1955, broj 4-7, Str. 24-36 o osnutku poznate borbene postrojbe Nezavisne Države Hrvatske.

Uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske, mladi ljudi, koji su dojuče bili članovi akademskog družtva "Kranjčević", "Narodne Uzdanice" i "Križarskih bratstva" ponieli su na svojim ledjima najveći teret borbe, žrtve i rada, kako u travanjskim danima 1941 godine, tako i kasnije tokom četiri godine rata, pa sve do današnjih dana, ukoliko su slučajem sudbine ostali na životu.

Družtvene prostorije H.A.D. "Kranjčević" u kasnije prozvanoj Ustaškoj ulici, koja je 1941 godine i dobila svoje ime po sjedištu ovog družtva, pretvorene su u sjedište "Ustaškog Logora" - Sarajevo. Od jutra, do kasno u noć tu je sve vrvilo životom i ljudima, koji su iz raznih krajeva Bosne dolazili i javljali se na dužnost. Nije se tu znalo za radno vrieme, za dan, za noć, niti je tko pitao, dali će dobiti redovitu plaču ili ne. To je bio centar "ljutih dobrovoljaca" i u ovu je sredinu koncem travnja 1941. došao tadašnji satnik PTB-a Jure FRANCETIĆ. Vodja ove omladine još u doba predratne Jugoslavije, a sada Logornik Ustaškog logora bio je poznati Drago JILEK, koji je poslije promaknut u čin ustaškog pukovnika.. Pored Jileka tu su bili; Bećir LOKMIĆ, Linga BAŠĆAUŠEVIĆ, Mirko ŠTIMAC, Braco JURATOVIĆ, Pavao BULJAN, Alija UZEIR i bezbroj drugih. Prvo oružje do kojeg smo došli bilo je dvadesetak pušaka, dvije strojopuške "Zbrojovka", par sanduka bombi i nešto streljiva. Nu iz dana u dan broj pripadnika je rastao i već koncem travnja u našem skladištu bilo je dosta oružja svake vrsti, streljiva i znatne zalihe benzina, koji smo formalno oteli od njemčkih posada povrh Koševa. Iz okolice Visokog dopremljene su veče količine oružja, koje su tamo zaplienile ustaše od pripadnika jedne jugoslavenske jedinice u razpadanju. U našim rukama nalazi se više iztaknutih jugoslavensko srbskih redarstvenika i državnih činovnika. Ustaški Logor je zapravo i upravna i izvršna vlast u ovim travanjskim danima. Zagreb je bio daleko, i moralo se je raditi bbrzo i odlučno.

Kada je Jure FRANCETIĆ došao u ovu sredinu, odmah je vidio da se nalazi medju požrtvovnim i izkusnim Ustašama, te je razumljivo, da je njegovim prvim suradnikom postao Drago JILEK, koji je odmah par dana kasnije imenovan zamjenikom glavnog Povjerenika i Stožernikom Velike Župe Vrhbosna.

Stare prostorije u kojima smo iz početka radili bile su za novi posao premalene. Premjestili smo zapovjedničtvo logora u jednu posebnu zgradu na obali uz Miljacku. Tu smo počeli postrojavati neku vrst - Ustaške vojnice, prema prilikama, prema sredstvima i prema opremi i oružju, koje smo imali. Izmedju pojedinih oblasti vladala je najuzornija harmonija. Francetić, Jilek i drugi ulagali su sve svoje snage, da se ustroje, logori, tabori i ustaške postrojbe na širokom području iztočne i središtnje Bosne. Drina je naša granica i do tamo, do njenih strmih i mrkih obala mora se ustrojiti uprava, postrojiti vojska, koja će razviti hrvatsku zastavu od vrhova Romanije, Jahorine i Devetaka, sve tamo do Bratunca, Višegrada i Rogatice. Samo je ustaška vjera, uztrajnost i borbenost mogla savladati sve one potežkoće koje su pred nama bile. Slabo naoružani, bez ikakvih posebnih prihoda i pomoći, ustaše su na ččelu s Jurom FRANCETIĆEM i nezaboravnim Jilekom postavili naše Logore od TUZLE, gdje je bio Drago MILAS; ZVORNIKA u kojem je radio Ćazim TULIĆ, pa preko VLASENICE gdje je bio logornikom Musan MUTEVELIĆ, sve tamo do TRAVNIKA gdje su bili stari ustaški borci rahmetli Benjamin ŠĆETA i Ahmed TREBINJAC. Ovi ljudi zajedno sa narodom ponosne Bosne podigli su ustaški stieg i udarili temelje obćem hrvatskom preporodu u ovim krajevima.

Puške su počele pucati… U mjesecu lipnju poginuo je kod sela BERKOVIĆI satnik PTB-a Mijo BABIĆ i poručnik PTB-a Ante POGORELAC. Kod AVTOVCA, na STEPENU i u drugim krajevima Hercegovine, posebice iztočne, četnici ubijaju nezaštićene seljake.

Ove četničke jedinice prebačene su iz Crne Gore, a naoružane po talijanima. U iztočnoj Bosni do sredine kolovoza bio je podpuni mir. Nikome nije pala ni kosa sa glave. Medjutim u to vrieme naoružani srbski seljaci dočekaju iz zasjede autobus krcat putnicima, koji je vozio na redovitoj pruzi SARAJEVO - ZVORNIK, te ga nedaleko PODROMANIJE obaspu strojničkom vatrom kojom je prilikom bilo više mrtvih i par ranjenih. To je bio početak za uzbunu. U izto vrieme je jedna četnička grupa, iz zasjede obasipa težkom strojničkom vatrom jedan teretni samovoz usta{kog logora iz SARAJEVA, kada je ovaj dolazio iz DOBOJA prema SARAJEVU. Napad se je odigrao 4 km sjeverno od sela BLAŽUJ, dakle oko 15 km od SARAJEVA. Tom prilikom poginuo je ustaški dužnostnik logora SARAJEVO Ilija TROGRLIĆ, zatim vojničar Stipe SLJEPČEVIĆ i još četiri druga ppripadnika sarajevskog logora, dok su par drugih težko ranjeni. Nedaleko mjesta SJETLINA izpod JAHORINE četnici Save DERIKONJE upadaju u tamošnje selo, te tom prilikom ubijaju na četnički način oko 60 seljaka i tamošnjih djevojaka, večinom muslimana.

Malobrojna posada ustaškog logora u SARAJEVU, kojoj su na čelu bili Jure FRANCETI], Drago JILEK i Bećir LOKMIĆ nije mogla stići na sve strane i zaštititi tolike hrvatske živote, koji su bili ugroženi pred četničko-komunističkim nožem. Nekoliko iztaknutih sarajevskih komunista, na čelu kojih su bili dr. SOHN, Draško STANIVUKOVIĆ, Slaviša WIENER i drugi, organiziraju bande ubojica od jednog manjeg broja tamošnjih pravoslavaca i uz pomoć srbijanskih četnika. Rezultat je bio dočekani autobus, ubijeni ustaški dužnostnici i poklana i popaljena muslimanska sela. Kada smo u uredu Jure FRANCETIĆA razgovarali o ovome. Bilo je jasno, da se ne radi o lokalnom izpadu, nego o organiziranim podhvatima, jer su izte viesti stizale iz VRCAR VAKUFA, DRVARA, AVTOVCA, SJETLINE i ZVORNIKA. Bilo je jasno i očito, da komunizam sjedinjen sa velikosrbstvom odpočinje ratom iz busije.To je tradicija legendarnih "hajduka" od Gliše MLADENOVIĆA do "Crnog DJORDJA" iz TOPOLE. Tu se nije moglo naći riešenja osim postrojiti jake ustaške i domobranske postrojbe.

Radi toga odlučeno je primiti veći broj mladih dobrovoljaca i formirati jednu ustašku pukovniju, koja bi u sklopu Ustaške vojnice imala naziv "PRVA USTAŠKA PUKOVNIJA - SARAJEVO". Na jedan oglas u sarajevskim novinama, koji je podpisao Jure FRANCETIĆ, a u kojem se je pozivalo hrvatske mladiće sela i grada, da se jave dobrovoljno u ustaške vojne postrojbe, u roku par dana javilo se je preko tisuću mladih ljudi, što iz samog grada, što iz sela, većinom i srednje i iztočne Bosne. Pojedini su za ovaj oglas dočuli preko svojih tabora, drugima su opet rekli prijatelji i za par dana stajale su stotine mladića pred zgradom ustaškog logora na Miljacki. Ovaj brojni odaziv stvorio je novi problem. NIje se moglo primiti tolike mladiće, jer nije bilo dovoljne opreme za tolike ljude.

Preko Ravnateljstva za Javni Red i Sigurnost u Zagrebu nabavljeno je pored dosadašnje zalihe oružja još par stotina pušaka i veći broj strojopušaka i streljiva, dok je mjestno domobransko zapovjedničtvo stavilo nam na razpolaganje jedan manji broj bacača. To je bilo sve. Nu pored toga na tri "ljuta dragovoljca" dolazila je jedna puška. FRANCETIĆ je primio veći broj mladića nego li je imao oružja za izte. Odore i obuću nismo imali. To se je moralo "stvoriti" a ustaše su bili tome vični. Broj ustaških dragovoljaca, koji je iz dana u dan rastao, bio je velik. Po nalogu FRANCETIĆA preuzeta je koža i džonovi iz nekoliko velikih podržavljenih poduzeća, ali največa potežkoća ležala je u nestašici sukna, koje bi odgovaralo za odore. Medjutim na jednom mjestu bilo je više tisuća metara sukna, koje bi odgovaralo po kvaliteti za odore, nu to sukno bilo je crne boje. Crna boja nije ni malo pogodna za vojničke odore pješačkih postrojbi, koje se otvoreno kreću po terenu, a posebice ne zimi, ali kako se uzprkos traženja nije moglo drugo sukno naći, odlučeno je konačno napraviti odore od crnog sukna, te je po njima Francetićeva legija prozvana "CRNA LEGIJA".

Kada je odlučeno skrojiti odore od crnog sukna, koje smo imali, odmah su prvi i drugi kat ustaškog logora u Sarajevu pretvoreni u krojačke i postolarske radionice, dok uredi zadržani kao i prije u prizemlju. Putem oglasa pozvani su uz dobru plaću mjestni sarajevski krojaći i cipelari. Jure FRANCETIĆ povjerio je ovu važnu dužnost Delku BOGDANIĆU, poslije zapovjedniku IV. stajaćeg djelatnog Sdruga u Gospiću. Radilo se je punom parom. Dan i noć. Nije se znalo što je redoviti, što prekovremeni rad. Stvarala se je vojska, koja je poslije proslavila hrvatsko ime, stvarala se je legija, koja je ostala bezsmrtna u hrvatskoj vojničkoj poviesti, stvarao ju je FRANCETIĆ s "junacima iz Bosne".

Logor na Miljacki nije više mogao primiti toliki broj ljudi, te je zaposjednuto nedovršeno lječilište i bolnica Željezničkog Fonda u KOŠEVU povrh kupališta "Jezero". U velikim i praznim sobama smješteni su kreveti. Nabavljeni su pokrivaći, različiti, nu dobri i dovoljni.

Medju nama je i Rafael BOBAN. Tada je bio po činu poručnik PTB-a i Jure mu je povjerio posebnu dužnost pri vojarni na KOŠEVU. Ustrojene su satnije, vodovi, odredjeni zapovjednici, dodjeljeni dočastnici i odpočelo se je sa brzom izobrazbom.

Od jutra do mraka stupalo se je po pješčanoj plaži kupališta "Jezero", provlačilo po poljanama prema tvrdjavi "Hum", koja je bila povrh vojarne u KOŠEVU, i vježbalo se s puškama i strojnicama.

U kolovozu 1941 godine četnici su odpočeli sa pokoljima, možemo reći, da je u to vrieme odpočela četnička pobuna. Početkom rujna 1941 godine odpočeli smo postrojavanjem legije, koja je imala službeni naslov "I. Ustaška Pukovnija", a koja je po svojim crnim odorama prozvana "Crna Legija". Nakon tromjesečne izobrazbe, a pojedine satnije i prije, bačena je na teren. Prve akcije bile su prema ZVJEZDI i CRNOM VRHU, gdje smo hametice potukli četnike, i zaplijenili znatne količine raznog materijala, jer nam je tom prilikom pala u ruke i sama pismohrana na CRNOM VRHU.

Legija "ljutih dragovoljaca" pokrenula se je na čelu sa FRANCETI]EM. Već se čuju pjesme, što ih ustaški dragovoljci pjevaju i slažu. Već započinje život vojske, koja je pronjela slavu hrvatskog oružja i koja je spasila bezbrojne hrvatske živote i obranila mnoge neobranjive postave. Preko ŽLJEBOVA, PLOČA, kroz KASABU do MILIĆA, preko VLASENICE do ZVORNIKA stigla je legija junaka u crnim odorama, da na sam dan 10 travnja 1942 godine pošalje iz SREBRENICE brzojav svom Poglavniku, glasio je: