Izabrani sastavi hrvatskih oružanih snaga. Zagreb. 9 travnja.

U izvješćima o borbama protiv unutrašnjih neprijatelja hrvatskog naroda i države saznaje se tako reći svakog dana za uspješne podhvate pojedinih postrojbi PTS-a. Poglavnikovih Tjelesnih Sdrugova. Kako medjutim ove postrojbe ove postrojbe, koje danas predstavljaju izabrane i elitne sastave hrvatskih oružanih snaga, nisu u prvim danima nakon uzpostave naše države postojale pod današnjim imenom i u današnjem obliku, to ćemo u ovom članku pokušati u glavnom crtama pokazati, kako su one nastale, kakav im je sastav i uzdtrojstvo, kakvi  su im zadatci, konačno koje su im posebne značajke.

            Prve početke današnjih postrojba Poglavnikovih Tjelesnih Sdrugova treba tražiti u nekadašnjim revolucionarnim ustaškim vojničkim postrojbama, koje su predstavljale srž Ustaškog pokreta u vremenu borbe hrvatskog naroda za oslobodjenje od tudjinskog jarma. Pripadnici su se ovih postrojba, povrativši se nakon uzpostave Nezavisne Države Hrvatske u domovinu, okupili oko Poglavnika i svrstali u Poglavnikovu Tjelesnu bojnu sa privatnim zadatkom, da služe kao sigurnosna straža za zaštitu Poglavnikove osobe. Iz ove bojne počele su se stvarati prve podhvatne vojne postrojbe, koje su bile sastavljene iz najboljih djelova hrvatske mladeži, koja je danomice pridolazila, želeći se staviti u službu Poglavnika i svoje države. Pripadnici Poglavnikove Tjelesne Bojne uspješno sudjeljuju već u prvim borbama protiv unutarnjeg neprijatelja hrvatskog naroda., te sz mnogi od njih u tim borbama položili i svoje živote na oltar domovine.

            Zbog sve većeg priliva onih koji su željeli, da se svrstaju u redove ove postrojbe, koja je nosila ime Poglavnikovo, te u savezu s izvanredno brzim i sve većim povećanjem njenog brojčanog stališa, osnovani su Poglavnikovom odredbom od 15. Svibnja 1942. Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi, dok je ime Poglavnikove Tjelesne Bojne ostalo i dalje kao simbol zajedničke suradnje i povezanosti sviju ustaških prvoboraca iz vremena borbe za oslobodjenje hrvatskog naroda i uzpostavu hrvatske države.

            Za daljnji razvoj Poglavnikovih Tjelesnih Sdrugova osobito je značajna godina 1943. u kojoj oni dobivaju podpuni oblik suvremeno organizirane i borbene snažne vojničke postrojbe. Poglavnikovi su Tjelesni Sdrugovi osnovani najprije u okviru Ustaške vojnice, ali su kasnije odredbom izdvojeni iz njezinog sastava kao samostalna i posebna ustaška formacija, koja je danas podredjena svom zapovjedniku ustaškom pukovniku Anti Moškovu, a preko njega izravno Poglavniku. U samoj odredbi o osnutku PTS-a označeni su ujedno i njihovi zadatci i svrha, a ta je, da služe za zaštitu Poglavnikove osobe – što je obuhvaćeno već i samim njihovim imenom – te kraj toga i za druge ustaške vojne dužnosti, u cilju osiguranja tekovina ustaške borbe i hrvatskog narodnog ustanka, te u cilju obrane Nezavisne Države Hrvatske, kao što to sliedi iz odredbe o Ustaškoj vojnici u sastavu koje su prvotno bili i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi.

            O brojčanom stališu, te o raznim pojedinostima, u savezu sa sastavom i uzstrojstvom PTS-a, a ne može se iz vojničkih razloga podrobnije pisati. Ovdje ćemo samo u tom pogledu spomenuti, da se Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi dalje diele na bojne sklopove, oda kojih je većina već vrlo dobro poznata hrvatskoj javnosti zbog svog uspješnog sudjelovanja u borbama protiv odmetnika. Isto tako može se ovdje spomenuti i to, da se brojčani stališ PTS-a iz dana u dan sve više povečava, što se iz brojitbenih podataka može liepo razabrati.

            Put, kojim se išlo, dok su od jedne zaštitne bojne stvorene čitave postrojbe, opremljene i naoružane na najsuvremeniji način, te ospodobljene za svaku vrstu borbe, bio je težak i naporan, ali je postavljeni zadatak uspješno obavijen, a što je osobito značajno, to je sve izvršeno vlastitom snagom i djelatnošću unutar samih postrojba. Posebna briga vodila se je o častničkom zboru,u kojemu i danas okostnicu sačinjavaju ustaški prvoborci iz vremena prije uzpostave Nezavisne Države Hrvatske. Uz ustaše povratnike, pripadnike PTB, nalazimo u redovima kasnijega PTS-a i druge poznate ustaške borce, medju kojima se po svom broju osobito iztiču ustaše sveučilištarci, koji kao što su u minulim godinama prednjačili u borbi za uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske, sada isto tako spremno i požrtvovno sudjeluju u radu i borbi za obranu i očuvanje te države. Putem posebnih tečajeva odgojen j eu PTS-u već čitav niz mladih častnika, a i dalje se radi u tom smislu, pa je baš ovih dana objavljena viest o završetku jednog takvog častničkog tečaja ustaša sveučilištaraca, kojom prilikom je i sam Poglavnik posjetio svoje sveučilištarce i buduće častnike PTS-a.

            Nije potrebno posebno izticati i poznatu istinu, da su vojnički duh i unutrašnja duhovna snaga boraca uviek bile, a i danas su ostale, odlike, koje su u svakoj borbi važnije od svakog  pa i najsuvrmenijeg oružja, a baš te odlike posjeduju pripadnici PTS-a u podpunom smislu rieči. Za ustaštvo – kao što reče Poglavnik u svom govoru održanom prigodom 15-godišnjice Ustaškog pokreta – trebaju stanovita svojstva, a jedno od slavnih takovih svojstava je junačtvo. Da pripadnici PTS-a posjeduju to svojstvo u najvećoj mjeri, to mogu dokazati čitavim nizom, svojih junačkih poginulih drugova, počevši od onih, koji su već u prvim ustaškim borbama svojom krvlju i životima sazidali čvrste temelje mlade hrvatske države pa od onih, koji su dali svoje živote u najnovijim borbama, kao uspjesima postignutim u svakoj borbi s neprijateljem, koji osjeća posebni  strah baš pred postrojbama PTS-a, znajući, da njih sačinjavaju borci, koji znaju gledati smrt u oči, koji se nikada ne predaju, a koji su spremni, da svaki čas polože svoje živote za dobro svog naroda i domovine.

            Ako se razpravlja o zadatcima PTS-a, a ujedno i o posebnim svojstvima i značajkama njihovih pripadnika, onda je potrebno reći koju rieč i o pojmu političke vojske. Novo vrieme i nove ideje prekinule su s nekadašnjim shvaćanjem preživjelog liberalizma, da vojnik nema nikakve veze s politikom, da j evojnička dužnost samo sliepo izvršavati naloge, a politički ciljevi i težnje, za koje prolieva svoju krv, da da se uobće ne tuču, pa čak i ne smiju ti cati. Mladi nacionalistički pokreti prekinuli su s takvim već davno preživjelim i neosnovanim shvačanjem, polazeći sa stanovišta, da vojnik kao borac mora i te kako biti sviestan političkih ciljeva za koje se bori i uobće svih težnja i ideala svog naroda, te da mu je zato potrebno i stanoviti politički odgoj. U okviru pak sveukupnih oružanih snaga, kod onih naroda, koji zastupaju takovo stanovište, zauzimlju posebno mjesto takve tvorbe (formacije), kod kojih taj politički momenat dolazi do osbitog izražaja, a koje u glavnom sačinjavaju borci, koji su prošli dužu ili kraću političku školu, koji se iztiču svojim rodoljubljem i nacionalnom sviešću i koji zaslužuju u svakom pogledu posebno povjerenje. Medju takove vojničke tvorbe treba svrstati i Poglavnikove Tjelesne Sdrugove. Junačtvo, požrtvovnost, samoporiegor i primjerna stega, to su temeljne vrline svakog pojedinog pripadnika PTS-a, kao i uobće svakog takovog boraca, koji je sviestan ciljeva i ideala, za koje se bore. K tome još pridolaze drugarstvo izmedju častnika, dočastnika i svakog pojedinog borca, bezuvjetno obostrano povjerenje, te konačno nepokolebiva vjera u svog vrhovnog zapovjednika, koji je ujedno i Vodja i Poglavar cielog naroda, kome pripadaju. Nije potrebno posebno izticati, da svaki pojedini pripadnik PTS-a nosi ne samo na svojim oznakama nego duboko u svom srdcu ime Poglavnikovo. Ta pak činjenica izpunja svakog pripadnika PTS-a, počevši od zapovjednika i najviših častnika, pa do svakog pojedinog čarkara s najvećim ponosom, ali ujedno i osjećajem dužnosti i posebne odgovornosti.

            Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi pokazali su svoju vriednost i svoje vojničke i ustaške vrlije već u mnogim borbama. Već u prvim borbama protiv odmetnika sudjeluju pripadnici PTB, te je već u tim borbama medju prvima junački položio svoj život na oltar domovine i jedan od ustaških prvoboraca, vitez Mijo Babić. Kod uspješnih borba oko čišćenja Korduna od odmetnika već uspješno sudjeluju i Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi. Njihz nalazimo i u borbama za oslobodjenje hrvatskih primorskih krajeva nakon talijanske izdaje, pa su se tako iztakli i prigodom razoružanja izdajničkih talijanskih četa, a i u neke od oslobodjenih hrvatkih krajeva ušle su medju prvim i postrojbe PTS-a. Tako se one na pr. danas nalaze i u oslobodjenom Zadru. Da Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi sudjeluju i u borbama, koje se danas vode protiv odmetnika, to hrvatska javnost svakog dana saznaje iz dnevnih izvješća o tim borbama. Baš u tim borbama junački je poginuo – nema tome dugo – i vitez Kruno Devčić, pridruživši se tako onim ustaškim prvoborcima, koji su junački položili svoje živote u obrani svog naroda i države. Ovom svojom borbom te žrtvama, koje su već do sada dali i koje i dalje daju, Poglavnikovi Tjelesni Sdrugovi na najuvjerljiviji način potvrdjuju neporecivu istinu, koju je izrekao Poglavnik u svome govoru održanom prigodom 15-godišnjice Ustaškog pokreta, u kojem je naglasio: „ Ustaški pokret, da ništa nije dao, nego što je dao, ustaške vojničke postrojbe, izvršio je svoju poviestnu ulogu u ovoj velikoj dobi i u ovom velikom ratu“.

 Dr. Božo Šarkanj

Izvor: Hrvatski narod Uskrs i 10. travanj 1944