...kad se čitava ta politička prekretnica mogla označiti simbolikom »Zvonimirove ladje«, bila je gotovi program koji se kao crvena nit provlači kroz čitavu našu prošlost. Pobjednički krik na razbojišiima i »Galeotova pesan« postaju dvije suprotnosti u odsjevu političkog sloma, koje dobivaju svoj tragični »finale« u jednom bolnom priznanju koje u sjeni vjekova zvuči, kao iskreno ispovijedanje jednog naroda s prizvukom tragično gorčine:

Popuhnul je tihi vetar i odnesal Mari krunu ...

Program je bio izgradjen u duši čovjeka, koji nije osjećao nacionalizam kao novovjeku vjeru u boje i mitove, već koji ga je osjećao, kao glas onoga što nosi u sebi kao iskonsko i vjekovno, što nosi, kao svijest o samobitnosti i samosvijesti pojedinca i naroda. Nacionalizma u modernom smislu riječi još nije bilo, jer su morala proći stoljeća, da se rodi u jednom evropskom potresu, a ipak je oslobodilački program bio gotov, i on je postao baština otaca i putokaz pokoljenjima. Nastao je samoniklo, onako, kao što se javlja glas krvi i glas srca i taj program živi kroz stoljeća, živi kroz pokoljenja i sazrijeva do velikog časa  oslobodilačke  revolucije.

Možemo reći, da osam vjekova naše nezavisnosti znači ujedno i osam vjekova sazrijevanja ustaške revolucije i pokoljenja su vezana jednom mišlju i jednim ciljem. Ustaša 26 KM kojeg je u času rodjenja evropskih nacionalizama Starčević ponovno naglasio, kao vjekovni program hrvatstva.

Revolucija je sazrijevala stoljećima, i kad je jednog proljetnog dana ona postala stvarnost, to je značilo, ispunjenje misli, koju su čitava pokoljenja izgradjlvala i branila svojom krvlju i svojim uvjerenjem, to je značilo ispunjenje svih onih znanih i neznanih žrtava, koje su uklopljene u to razdoblje prošlosti i iskušenja.

I revolucija nije više pojava ove naše buntovne i nemirne svakidašnjice, to je dogadjaj vjekova i granica prošlosti i budućnosti, ona je završetak jedne burne povijesti i početak jedne nove budućnosti, nove po političkom životu, nove po ispunjenju programa i nove po čovjeku. Taj povijesni značaj ustaške revolucije baca na sve nas odgovornost pred svima onima, koji su od Gvozda pa do naše revolucije čekali i vjerovali i pred onima, koji će doći iza nas, da nas blagoslove zahvalnošću potomstva ili da nas proklinju gorčinom mučenika.

Pred tom perspektivom stoljeća i pokoljenja, gdje se mi nalazimo u središtu odgovornosti pred sudbinskim raspletajem hrvatstva, nestaje i čovjek kao pojedinac i životi, nestaje svakidašnjice i iskušenje, a ostaje samo program koji ne će ispuniti samo nekoliko mjeseci njegvoog prodora, već koji će ispuniti vjekove svojim sudbinskim značenjem. Hoćemo li biti graditelji nove ustaške i velike Hrvatske ili ćemo značiti samo poglavlje novog plača u našoj vjekovnoj tragediji, hoćemo li biti pokoljenje blagoslova ili pokoljenje prokletstva — to od nas iščekuju vjekovi, to od nas iščekuju prošlost i budućnost, to od nas iščekuje Hrvatska!

Pred tom odgovornošću tako uvjerljivo još uvijek zvuči napoleonski krik pod egipatskim piramidama: »Vojnici, četrdeset vjekova gleda u vas!«... Vjekovi čekaju, da vide, da osude ili da odobre i pripovijedaju kroz tisućljeća i vječnost... Vjekovi  govore!...

Vjekovi gledaju nas, naše ustaštvo i našu revoluciju... gleda nas:... i prošlost i budućnost... sve!

Pokoljenja   nas   gledaju...

Hoćete li biti naši uskrisitelji ili naši grobari?

Hoćete li biti naš blagoslov ili naše prokletstvo?

Hoćete li biti naše smirenje ili naš vječni nemir i lutanje?...

što ćemo biti?...

Mi ćemo biti pokoljenje snage i revolucije!

Mi ćemo biti pokoljenje pobjede i ustaštva!

Mi ćemo biti pokoljenje slobode i budućnosti!

Mi ćemo biti stvaraoci nove velike i ustaške Hrvatske!

To ćemo biti i to moramo biti ne samo u našim programima i riječima, to moramo biti u našim djelima i žrtvama, to moramo biti u našem osvjedočenju i krvi! Jer Hrvatska je onaj sveti zakon pred kojim nestaje sve: i iskušenje i svakidašnjica, i bijeda i žrtva, i izdajice i slabići. Sve! Sve to mora nestati i iščeznuti, a mora ostati samo Hrvatska slobodna, velika i ustaška. To od nas čeka naša prošlost i budućnost, to od nas čekaju stoljeća i tisućljeća, to od nas čeka Hrvatskal

To želimo, to moramo i to ćemo ostvariti   —  mi narod,  —  Ustaški   pokret...   svi!

P-o