Borba protiv sporazumaštva i velikosrbstva provodila se nesmiljeno dalje. U veljači 1940. uhićeni su mnogi ustaški borci.

U poznatoj kući strave u zgradi zagrebačkog redarstva u Petrinjskoj ulici provode zatvoreni borci u znak prosvjeda protiv bezrazložnoga uhićenja dug štrajk gladju, što je strahovito odjeknulo po čitavoj Hrvatskoj i na dan 28. veljače iza zadušnica za Oca Domovine Dra. Antu Starčevića dovelo do velikih demonstracija protiv srbske i sporazumaške vlasti.

Doskora vlast zabranjuje i «Htvatski Narod», zapečaćuje prostorije «Augusta Šenoe» u ilici broj 8, a daljnji progoni nastavljaju se posvuda.

Čitav pokret za narodno oslobodjenje mora izkusiti svu težinu novih progona ujedinjenih srbskih i srbofilskih snaga u Hrvatskoj. No pokret se uzprskos toga snažno jača. Nekoliko pokušaja, da de u daljnoj promičbi namjesto zabranjenog glasila «Hrvatski Narod» osnuje koji novi zakoniti časopis ili list, ostaje bez uspjeha. Najbolji dokaz ustaške snage je dan 13. travnja 1940. Toga dana tisuće ustaških omladinaca u uzornim postrojbama od 13 satnija prolaze zagrebačkim ulicama na strahovito zaprepaštenje srbske vlasti. Vlast se iza veličanstvene nieme ustaške demonstracije vrlo pobojala ilegalnog rada ustaša. Novi se progoni i dalje nastavljaju.

U vrieme ogromnih njemačkih pobjeda na Zapadu u potlačenoj Hrvatskoj osjeća se još jača i snažnija reakcija protiv beogradske i sporazumaške vlasti. Ustaške parole zauzimaju u svojoj promičbi snažni zamah i sve jače okupljaju u narodne redove u ujedinjenoj borbi protiv svega, što je bilo protuhrvatsko. Za ljetnih mjeseci godine 1940. po cieloj se Hrvatskoj osjeća vrlo jak rad ustaške ilegalne promičbe. Naročito je važan dokument iz vremena te promičbe karta hrvatske države i hrvatskih zemalja s Poglavnikovom slikom. Ta se karta širi po čitavoj Hrvatskoj u velikom broju i izaziva strahovito ogorčenje kod srbijanskih političkih krugova. Preko svojih novina Srbi sve više napadaju ustaški pokret i u isto vrieme ogorčeno se izjavljuju protiv zahtjeva Bugarske za oslobodjenje Makedonije.

U ljetu 1940. mnogi ustaše već čame po sabirnim logorima, koje je osnovala banovinska vlast u Hrvatskoj 27. studenoga iste godine došlo je do žestokog sukoba na Hrvatskom Sveučilištu izmedju grupe hrvatskih ustaških sveučilištaraca i režimskih sveučilištaraca, koje zaštićuje srbijanska redarstvena vlast. Hrvatsko je sveučilište iza toga zatvoreno, te doživljuje sramotu, kakovu sigurno nije doživjelo dosada ni jedno sveučilište na svietu: u njemu se mješta stalna redarstvena straža. Istoga dana zapečaćen je i Klub slušača prava, a njegov rad je zabranjen. U istom klubu okupili su se kroz godine diktature mnogobrojni sveučilištarci ustaše. On je bio žarište svih demonstracija na sveučilištu u Zagrebu, u njemu su zasnovane mnoge ustaške akcije, tako da je u ustaškom pokretu imao jednu od važnih poviestnih uloga. Istoga dana, to jest 27. studenoga dale su srbske vlasti znak za početak novoga vala terora u Hrvatskoj. Toga dana uhićeni su na sveučilištu mnogi ustaški sveučilištarci. Istoga dana na večer uhićeni su u prostorijama bivšeg «Hrvatskog Naroda» u ilici broj 8. Dr. Mladen Lorković i još neki ustaški suradnici, a to se isto desilo i po čitavom Zagrebu. Nekoliko stotina ustaša pozatvarano je po pokrajini i u samom Zagrebu. Redarstvene ćelije u zatvorima u Petrinjskoj ulici bile su pune uhićenih ustaša. Počela su takodjer nekadašnja sredstva poznata iz prijašnjih vremena diktature u zagrebačkom redarstvu – redarstvo zlostavlja i muči mnoge ustaške borce. Srbsko redarstvo nastoji svim silama uhititi što veći broj osoba i odkriti ilegalne tiskate ustaškog pokreta. Njemu je takodjer i te kako stalo da podpuno onemogući svaku promičbenu djelatnost, a osobito izdavanje ilegalnog ustaškog glasila «Ustaša». Mnogobrojni ustaše odvedeni su u tamnicu u Lepoglavu, gdje je već odprije čamio s ostalim ustašama i prof. Ivan Oršanić. Progoni nisu nikako jenjavali, a što je najžalostnije, u njima su sudjelovale i neke iztaknute osobe iz HSS, koje su srbijanskim vlastima davale punu pomoć proganjanju hrvatskih ustaša.

Dne 1. prosinca 1940., na dan tako zvanog ujedinjenja u Zagrebu se najbolje vidjelo raspoloženje hrvatskoga naroda. Ni jedne zastave nije bilo po posebničkim kućama. U čitavoj pokrajini osvanule su mnogobrojne crne zastave s raznim parolama. Progoni se iza toga još pojačavaju. U čitavoj zemlji vlast sprema bjesomučnu hajku na sve, što je ustaški raspoloženo, no svi ti progoni ne mogu uništiti snažan rad ustaškoga pokreta u Hrvatskoj. Po čitavoj se Hrvatskoj vide mnogobrojni i veliki nadpisi koji navješćuju propast Jugoslavije i govore o velikom danu oslobodjenja. Po svuda se piše «Pavelić dolazi!» i «ŽAP!»! (Živio Ante Pavelić!) Ustaška se ideja proširila medju svim narodnim slojevima, ona je našla mnoge pristaše medju državnim činovničtvom, vojskom, oružničtvom, redarstvom i svima onima, koji su trebali biti temelj jugoslavenske države. Osobito je bio plodan rad medju redarstvenim stražarima na zagrebačkom redarstvu. Prije prevrata ustaška je organizacija imala medju redarstvenicima nekoliko stotina zakletih ustaša. Slično je bilo i na mnogim ostalim mjestima.

Zbog velikih progona mnogi su ustaše morali bježati od kuće, a neki su čak i emigrirali u Njemačku i Italiju. Ustaša je bilo posvuda. Oni su bili u inozemstvu, oni su bili u domovini, u zatvorima i izvan njih, oni su se uvukli u cjelokupni državni aparat, tako da vlast nigdje nije bila sigurna i nikome nije vjerovala. Čitav državni aparat je bio zastrašen ustaškom snagom. Još uviek su vladini krugovi u Zagrebu bili zastrašeni snažnom ustaškom demonstracijom od 1. studenoga 1940., kad je oko 2000 ustaša u ustaškim postrojbama pohodilo grob Oca Domovine Ante Starčevića u Šestinama i grobove hrvatskih mučenika na zagrebačkom Mirogoju. Velika stega i sprema dala je povoda vlastima, da traže navodna vježbališta, gdje su se vježbale ustaške postrojbe. Svi su legalni djelovi ustaške organizacije bili onemogućeni u svome radu, a mnoge prostorije zatvorene i zapečaćene. Prostorije bivšeg «Hrvatskog Naroda» takodjer su već bile zatvorene, a zadruga «Uzdanica» zabranjena.