Ustaški se pokret u domovini bio silno razširio. U Zagrebu postaje snažne skupine organizirane ustaške mladeži.

Sveučilištarci ustaše brojčano vode na hrvatskom sveučilištu. S inozemstvom podržaje domovina stalne veze. Na težak način kriomčari se iz tudjine u potlačenu domovinu ustaški promičbeni materijal. Ustaška je promičba u inozemstvu bila snažna. Osim spomenutoga glasila «Ustaša», izlazile su u inozemstvu novine «Grič» u Europi, a «Nezavisna Država Hrvatska» u Americi, gdje je izlazio i list «Hrvatski Domobran» uz još nekoliko listova i publikacija na hrvatskom i stranim jezicima. Poglavnikovi proglasi dolaze u domovinu i šire se uzprkos velikih opasnosti. I ustaška promičba u domovini je snažna.

U ljetu 1938. vraća se iz emigracije u domovinu Poglavnikov suradnik Doglavnik Dr. Mile Budak, koji u Hrvatskoj preuzima vodstvo ustaškog pokreta, te počinje okupljati i organizirati cjelokupni ustaški pokret u zemlji. Snažne ćelije ustaša sveučilištaraca, organiziranih polulegalno pod krinkom nekoliko kulturnih društava, daju hrvatskom ustaškom pokretu najbolje i najmarljivije suradnike. Novo razdoblje ustaškog rada odmah se osjeća. Uzprkos velike pazke srbijanskog redarstva ustašama u Hrvatskoj uspieva, da u roku od nekoliko mjeseci izvrše velik posao u organiziranju pokreta. Početkom 1939. godine prvaci ustaškog pokreta počinju izdavati nacionalističko glasilo «Hrvatski Narod», koji je odmah naišao n aveliki broj pretplatnika i čitalaca. Ukoliko je to bilo moguće, list je stalno propoviedao ustašku ideju i navieštao dane skorog oslobodjenja. Jasno je samo po sebi, da je «Hrvatski Narod» imao najvećih neprilika s tadašnjom cenzurom. Pod konac 1939. vraća se iz emigracije i ugledni ustaški radnik i intelektualac Dr. Mladen Lorković. Sada je već na djelu u Zagrebu i u pokrajini velika grupa ustaških boraca, čije je glavno sjedište u prostorijama uredničtva tjednika «Hrvatski Narod» u poviestnoj zgradi Ilice broj 8. U okviru kulturnih društava «Hrvatskog akademskog kulturnog društva August Šenoa» i «Sveučilištnog Pododbora Matice Hrvatske» plupio se polulegalno velik broj ustaša-sveučilištaraca, a verlo mnogo ustaša organiziralo se u obliku jedne štedne i pripomoćne zadruge, koja se zove «Uzdanica», a imala je nakon što je kasnije «Hrvatski Narod» zabranjen, svoje prostorije u njegovim prostorijama. Vlast budno pazi organiziranje ustaša. Uhićenja su svakodnevna. Ustaški proglasi, letci, brošure, predavanja, a najviše sam list «Hrvatski Narod» imaju u narodu veliko djelovanje, ustaška se misao širi po čitavoj zemlji.

Srbski progoni ne prestaju. Mnogo ustaša je pozatvarano. Pod konac ljeta u 1939. sve se više osjeća snažan rad sporazumaške hrvatske politike, koja u osvitku novoga rata u Europi uz pomoć mnogih protuhrvatskih struja u Jugoslaviji dovodi do sporazuma s beogradskom vladom od 26. kolovoza 1939. Osniva se tako zvana Banovina Hrvatska s minimalnim koristima za Hrvate. Tim je sporazumom nezadovoljan velik dio hrvatskog naroda, te ustaški pokret najavljuje borbu do iztrebljenja. Ustaški pokret kao propovjednik ideje podpune hrvatske samostalnosti stiče opet sve više simpatija u Hrvatskoj. Od sklapanja sporazuma hrvatski ustaški oslobodilački pokret ima za svoje najljuće protivnike ne samo srbijansku vladu, nego i srbofilske sporazumaške elemente. Započinje posljednje razdoblje hrvatske borbe za ostvarenje države. U predvečerje 1. prosinca 1939. ustaške bombe u Zagrebu označuju pravo raspoloženje Hrvata.