Početkom rujna iste godine u velebitskim se klancima, pojavljuju skupine izvrstno naoružanih i uniformiranih hrvatskih ustaša...

...koji čitavom hrvatskom narodu navješćuju sudbonosnu borbu za oslobodjenje Hrvatske. Srbska je vlast zaprepaštena, te šalje u krajeve južne Hrvatske velik broj vojske i oružničtva. Hrvatski ustaše napadaju jedne noći zloglasnu oružničku postaju u ličkom selu Brušanima, a iza toga dolazi do sukoba izmedju ustaša i oružnika u velebitskim klancima. Dne 13. rujna pade u borbi na Jadovnu ustaša Stipe Devčić, a njegov grob na Velebitu je jedan od simbola hrvatskoga odpora. Velikim biesom započinje srbska vlast užasne progone po Hrvatskoj, zastrašena ustaškom djelatnošću. Stotine i tisuće uhićenika napuniše zatvore. Mnogi su ljudi izmrcvareni, ubijeni ili osudjeni na dugogodišnju robiju. Velebitska akcija hrvatskih ustaša podigla je u čitavom narodu nadu u narodno oslobodjenje. Vjera u Poglavnika postaje još veća, a čitavo inozemstvo čulo je za prilike, dogadjaje i težnje Hrvata.

Srbi sad nastoje unuštiti sve hrvatske kulturne ustanove, a s velikom žestinom obaraju se i na hrvatsko katoličko i muslimansko svećenstvo. Hrvatski muslimani u Bosni i Hercegovini bili su dovedeni na prosjački štap. Strah pred ustankom stalno progoni beogradske vlastodržce.

U oslobodilačkoj borbi hrvatskoga naroda osobito se ističu hrvatski sveučilištarci. Ustaški pokret medju njima nalazi mnogo djelatnih članova. Hrvatsko je sveučilište kroz godine diktature stalno poprište velikih demonstracija. Nekoliko puta spaljena je na njemu jugoslavenska zastava, a kroz prozor jure slike srbskoga kralja. U hrvatskim sveučilištarcima Poglavnik je u domovini imao najmarljivije svoje suradnike, i zadnjih godina prije narodnoga oslobodjenja veliki dio ustaškoga pokreta u domovini nose na svojim ledjima hrvatski ustaški sveučilištarci. Hrvatsko sveučilište postaje upravo simbolička kula protusrbskog odpora, i u njegovu glavnu zgradu često preko barkiada provaljuje srbsko redarstvo.

Godine 1933. medju mnogobrojnim poubijanim Hrvatima nalazi se i hrvatski publicista dr. Ivo Pilar. Vlasti izjavljuju, da je počinio samoubojstvo. Vriedno je iztaknuti, da je srbsko novinstvo otvoreno najavilo pojedina politička ubijstva. Ono je najavilo i Radićevu pogibiju, a isto je bilo i u slučaju Šufflaya. Diktatura se nalazi na vrhuncu svoga bjesnila i nage. Medju ostalima obješen je 21. travnja 1934. na smrt osudjeni hrvatski ustaša Franjo Zrinski. Iste godine obješeni su u Beogradu 12. svibnja hrvatski ustaše, omladinci Petar Oreb i Josip Begović. Ovaj je zadnji bio sveučilištarac jedan od najsvjetlijih primjera ustaške požrtvovnosti i junačtva.