Prve dvie godine iza proglasa tiranije prolaze u znaku mnogobrojnih žrtava kod Hrvata.

Pozatvarane su tisuće ljudi, mnogo ih je izmrcvareno po zatvorima na način, koji je samo Srbima poznat. Strahovita mučenja, koja se vrše po srbskim zatvorima, prolaze i najgoru maštu. Golgota se nastavlja s mnogim žrtvama. No njih nikada nije dosta. Srebi hoće poubijati najiztaknutije hrvatske intelektualce i narod tako ostaviti bez predvodnika. 18. veljače 1931. na zgražanje ciele hrvatske javnosti i zaprepaštenje cjelokupne prosviećene Europe ubijaju plaćenici beogradske vlade velikog hrvatskog učenjaka svjetskog glasa, revolucionarca dr. Milana Šufflaya, koji je u punom smislu bio mozak tadašnjeg protusrbskog odpora u domovini. U velikom nizu mučenika iz krvave 1931. bili su i ustaški borci: Ivan Rosić, osudjen na smrt od srbskog suda i obješen  u Beogradu 11. kolovoza, te Marko Hranilović i Matija Soldin, osudjeni na smrt i obješeni u Zagrebu 25. rujna iste godine. Ovi i svi buduću mučenici postaju putokaz kasnijim pokoljenjima i izvori nove snage u daljnoj ustaškoj borbi. U grupi s Hranilovićem je i hrvatski rodoljub i ustaški borac Stipe Javor, koji je u zatvoru i na robiji prošao strahovitu torturu i od posljedica mučenja kasnije umro u tamnici.

U nizu atentata na hrvatske pravake srbski su plaćenici pokušali dne 7. lipnja 1932. atentat na hrvatskog pravaka u domovini i poznatog književnika dra Milu Budaka. Od težke rane dr. Mile Budak se jedva oporavio i otišao u inozemstvo, da si spasi glavu. I ovaj napadaj spremilo je srbsko redarstvo. U svojoj kasnijoj knjizi, što ju je izdao u tudjini za Hrvate u Americi, Dr. Mile Budak daje vrlo značajan sud o prilikama u Hrvatskoj i o odnosima izmedju Hrvata i Srba: «... izmedju Hrvatske i Srbije nije danas moguće drugo stanje nego ratno!» I to je stanje trajalo godinama.

Ustaški pokret držao se u svojoj velikoj djelatnosti načela Poglavnikova, da se na ljutu ranu mora metnuti ljuta trava. Ustaška se djelatnost provodila tako snažno, da je srbska državna vlast bila zaprepaštena. Sav hrvatski odpor bip je izražen u ustaškoj borbi. U Hrvatskoj stalno praskaju pakleni strojevi – srbska vlast dobiva udarac za udarcem. U Hrvatskoj se narod sprema na veliki ustanak protiv srbske vlasti. U pokrajinu Liku se preko velebitske obale krijumčare velike količine oružja, a snažna ustaška organizacija u Lici i sjevernoj Dalmaciji ima vrlo mnogo svojih pristaša i članova, te preko njih, kao i preko svih članova u ostalim krajevima Hrvatske, vrši odlučne pripreme za velik ustanak. U kolovozu 1932. glasilo ustaškog pokreta, list «Ustaša», koji izlazi u tudjini, u jednome značajnome članku opisujući hrvatsku planinu Velebit, taj simbol hrvatskoga odpora, navještava skore velike dogadjaje.