(Brojitbena služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj)

     Na brojitbi osnivaju sve kulturne države svoj rad oko boljitka svojih državljana.

     Poznato je, da se bez pouzdanih i podrobnih brojitbenih podataka ne može voditi dobra uprava i da se bez tih podataka bezuvjetno počinju takve pogrješke, koje su za državu sudbonosne i daleko skuplje, od troškova, koje ona izdaje za dobro vodjenu brojitbu. S druge strane sama brojitba, da uzmogne poslužiti koliko nauci toliko i upravi, mora biti ne samo savjestna već i suvremena, te vodjena po najsuvremenijim načelima.

     Ali i najbolje vodjena brojitba ne može udovoljavati svojoj svrsi, ako nisu oni, koji joj pribavljaju podatke, shvatili važnost potrebe dobre brojitbe. O njima i njihovoj savjesti najviše zavisi vriednost brojitbenih podataka.

     Ništa ne koristi, ako sama brojitba i upotrebljava kod prikupljanja, razvrstavanja i objelodanjivanja i najsuvremenije postupke ­– pravi tvorci brojitbenih podataka jesu i ostaju privatne osobe, koje su dužne na zahtjev oblasti ili brojitbenih povjerenika izkazivati različne podatke, bilo o sebi samima, t.j. svoje osobne oznake, bilo o poduzećima.

     Da bi ti pojedinci o kojima u prvom redu zavisi točnost brojitbenih podataka, zaista dali istinite podatke, moraju biti osvjedočeni, odnosno treba ih osvjedočiti, da brojitba nikad ne će upotriebiti pružene podatke u individualnom obliku, t.j. tako, da bi se moglo razabrati, na koje se osobe, odnosno pojedina poduzeća odnose podatci.

     Brojitbeni ured ne smije nikad dopustiti poreznoj ili bilo kojoj drugoj oblasti ili privatnoj osobi uvid u individualne brojitbene podatke. I u samom brojitbenom uredu smatra se svaki individualni podatak strogo uredovnom tajnom.

     Kad se narod osvjedoči, da će se poštivati tajnost individualnih brojitbenih podataka, onda će on rado davati istinite podatke.

     Za područja kraljevina Hrvatske i Slovenije bio je 1875. godine osnovan Statistički ured, koji je bio uzorno vodjen sve do početka svjetskog rata 1914. godine, pa je po svojem radu i izdanjima bio poznat i u inozemstvu. Osnutkom bivše Jugoslavije taj je ured bio posve zanemaren tako, da nije dobivao ni najpotrebnijih navjera za štampanje prieko potrebnih tiskanica. Zakonom od 1. svibnja 1929. god. Izgubio je svaku samostalnost i postao pukom podružnicom obće državne statistike u Beogradu. Od toga vremena dalje nastojelo se posve ukinuti taj ured, kako bi se sva brojitba za cielo Jugoslaviju vodila u Beogradu. Osnutkom banovine Hrvatske popravilo se stanje ureda, ali banovina Hrvatska nije dospjela, da ga dovede na onu razinu, na kojoj je bio prije prvog svjetskog rata.

     Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske temeljito se mienja odnos najviše državne vlasti prema brojitbi uobće. Zakonskom odredbom od 9. kolovoza 1941. broj CCXXXV-1.037-Z.p. o podjeli ministarstava na odjele i o djelokrugu odjela dolazi Ured obće državne brojitbe u djelokrug Predsjedničtva vlade, a pročelnik ureda odgovara neposredno predsjedniku vlade.

     Teoretski i idealno zamišljena koncentracija brojitbene službe na jednom mjestu i pod jednim vodstvom, nije se mogla provesti. Bez obzira na neke načelne zapreke, Statistički ured, kako ga je zatekla Nezavisna Država Hrvatska, ne bi bio zbog nedostataka brojitbeno obrazovanih činovnika i bez potrebnih, u brojitbene svrhe gradjenih prostorija kadar provesti takovo temeljno preuredjenje brojitbene službe. Stoga su istom zakonskom odredbom u ministarstvima: hrvatskog domobranstva, pravosudja i bogoštovanja, nastave, zdravstva, seljačkog gospodarstva, obrta, veleobrta i trgovina, šumarstva i rudarstva i udružbe osnovani posebni brojitbeni odsjeci u svrhu sabiranja brojitbenih podataka, koji se odnose na dotična ministarstva. Medjutim samom je tom zakonskom odredbom odredjena suradnja Ureda obće državne brojitbe sa svim ministarstvima, državnim i samoupravnim oblastima, ustanovama, zavodima i poduzećima.

     Da se uoči, koliku je pažnju Nezavisna Država Hrvatska posvetila svojoj brojitbi, najbolji je dokaz ne samo osnutak obća državne brojitbe i posebnih brojitbenih odsjeka u gotovo svim ministarstvima, nego je dozvolom samog Poglavnika i kod Glavnog ustaškog stana osnovan brojitbeni odjel, koji je uz ostale svoje radove na poticaj Poglavnog pobočnika Blaža Lorkovića osnovao prvi brojitbeni tečaj sa svrhom, da dobijemo što je moguće prije oveći broj brojitbeno obrazovanih činovnika, koji su pokazali volju i smisao za brojitbenu službu. Kako se bez valjanih i svjestnih činovnika u pojedinim ministarstvima, velikim župama i drugim raznim ustanovama, koji uz volju imaju i potrebno znanje za uspješno obavljenje brojitbene službe, ne mogu ni zamisliti pouzdani brojitbeni podaci, Glavni ustaški stan pozvao je kao predavače na tom tečaju sveučilištne profesore i druge brojitbene stručnjake, te je time pružio jamstvo, da će polaznici tečaja biti najspremnije poučeni za svoju buduću službu.

     Taj brojitbeni tečaj, koji je doduše prvi, ali nije posljednji, ima biti razsadište za dobre brojitbene izvjestitelje, a podjedno će i ukloniti nestašicu brojitbeno obrazovanih činovnika.

     Doista, Nezavisna Država Hrvatska nije dosad mogla više učiniti za buduću hrvatsku brojitbu.