Država nije sama sebi svrhom. Ona je sredstvo koje narodu (državljanima) kao političkoj i gospodarskoj cjelini u duhovnom i materijalnom pravcu omogućuje onaj najviši i najbolji stupanj izživljavanja,...

...koji tome narodu prema njegovom radnom udjelu u medjunarodnom životu pripada.

     Rad naroda stvara dakle jednu snagu države, kojom se ona služi, da narodne probitke promiće i unapredjuje. Bez te medjunarodno priznate snage bio bi sav napor države, da narodu omogući slobodno izživljavanje, ne samo na duže vrieme nemoguć, nego i nemoralan, jer bi sličio nastojanju lienčine, da zauzme najbolje mjesto.

     No u tom naporu, potrebna su državi i sredstva, kojima će promicati svoje ciljeve. Sredstva su duhovna i stvarna (materijalna)

     Ostavivši po strani duhovna sredstva, osvrnut ćemo se na ovome mjestu samo na stvarna, koja se državi na raspolaganje stavljaju putem godišnjeg državnog proračuna.

     Proračunom razpoložena sredstva daje narod u zajedničku svrhu i zajedničku korist. Ona čine narodno obterečenje, koje će narod u cielosti izkupiti, jer zna, da je to u njegovu korist. No ako sviestan narod proračunom predvidjena sredstva omogući i osigura, sviestna će država njima gospodariti na takav način, da potrebe narodnog izživljavanja pokrije u što većoj mjeri, odnosno da se njihovom podpunom udovoljavanju u što većoj mjeri približi. Tako država dolazi u ulogu domaćine-gospodara, koji priznavajući potrebe doma kao cjeline, resporedjuje i razpolaže snagom i radom pojedinih ukućana imajući pred očima samo rajednički probitak doma.

     Razpolaganje stvarnim sredstvima u jednom domu, prilično je jednostavno i lako, jer su i potrebe njegovog izživljavanja jednostavne i ne previše raznolike. Zato i uloga domaćine-gospodara u redovitim prilikama nije previše težka, pa on može u isti mah ne samo odlučivati, da li će neko sredstvo upotriebiti za neku svrhu, nego i nadzirati, da li je to sredstvo uistinu upotrebljeno ma pravom mjestu i u pravoj količini, da se polući željena svrha, a on da ponese ime dobrog i razumnog gospodara.

     No kod države kao gospodara, ovo je jedinstvo odlučivanja u nadzora daleko teže ne samo zbog raznolikosti narodnog života i kroz to potrebu uskladjivanja važnih i manjih probitaka, nego i zato, što je činbenik odlučivanja sa samim odlučivanjem toliko zauzet, da mu ne dostaje mogučnosti još i nadzirati, da li su stvarna sredstva, koja su po njegovoj odluci upotriebljena, doista upotrebljena na takav način, na koji bi ih upotriebio svaki dobar gospodar.

     Zato je u državi potrebno, da odlučivanje o upotrebi stvarnih proračunskih sredstava bude odieljeno od nadzora o načinu te upotrebe, te je prema tome u njoj svojstvo odluke i nadzora, koje je kod kučnog gospodara usredotočeno u jednoj osobi, razdieljeno na dva tiela, od kojih svako u svojoj mjerodavnosti ravnopravno odlučuje.

     Sviestan te potrebe, Poglavnik je odmah po obnovi Nezavisne Države Hrvatske odlučio da se taj nadzor zakonskom odredbom uredi, pa je uistinu zakonskom odredbom broj CCVIII-886-Z, p. 1941. osnovan Računarski dvor Neavisne Države Hrvatske kao vrhovna nadzorna oblast za zaštitu stvarnih probitaka države, državnom podupiranih samoupravnih ustanova.

     Činjenica, da je Računarski dvor osnovan kao samostalna i vrhovna oblast upravo kod Predsjedništva vlade, dokazuje ne samo kolika mu se važnost pridaje, već i to, da po samoj biti svoga poziva ne može biti ni podložan ni za svoje zakonite odluke odgovoran nikomu, već zakonu i naravno onomu, koji tu državu kao vrhovni nosilac njenog vrhovništva predstavlje.

     Da je to načelo kod nas izpravno primienjeno, vidi se po tome, što je kod svih država novog evropskog poredka nadzor nad upotrebom državnih stvarnih probitaka osnovan na

istim načelima. Za Rechnungshof Njemačkog Reicha veli Rechshaushaltsordnung u   118. sliedeće: „Računarski je dvor prema državnoj vladi samostalna, samo zakonu podredjena državna oblast“

     Govoreći pak isti zakon o predsjedniku, podpredsjedniku, viećnicima i pročelnicima Rechnungahofa, donosi u   121. da su isti „nezavisni i samo zakonu podredjeni“

     Izvrstni komentetori toga zakona Kluge-Kruger vele u svome komentaru: „Računarski je dvor najviša državna oblast, ravna ministarstvima. On je u neku ruku oko i uho, osoba povjerenja državne vlade“

     Da ne ulazimo niti predaleko u pojedinosti, kazat ćemo samo, da je jednako stanje i u Italiji i Madžarskoj, a i Slovačka republika upravo sada stoji pred preustrojstvom svoga Ureda za nadzor i štednju u Računarski dvor, na istim načelima.

     Rad Računarskog dvora Nezavisne Države Hrvatske rezvijao se tokom g. 1941. uglavnom u četiri pravca: 1. u pravcu unutarnjeg ustrojstva dvora kao ustanove, 2. u pravcu ustrojstva poslovanja, 3. u pravcu rješavanja redovitih poslova i 4. u pravcu nastojanja oko poboljšanja uvjeta rada za budučnost.

1. RAD NA UNUTARNJEM USTROJSTVU DVORA

    Računarski dvor nalazio se u početku na Strosmajerovom trgu 12, zajedno s Ministarstvom seljačkog gospodarstva i s Modernom galerijom. Za kratko se medjutim vrieme pokazalo, da mu te prostorije premalene, pa je za njegov smještaj iznajmljena peterokatnica u Preradovićevoj ulici broj 42., gdje osim ulične zgrade zaprima još dva kata dvorištne zgrade. U novu zgradu preselio se dvor u srpnju 1941.

     Kako je nova zgrada bila udešena za gradjanske stanove, to je troškom od oko pol milijuna Kuna preudešena za uredske potrebe i ta je preuredba vrlo uspješno izvršena tako, da je ured dobio svietle i ugodne prostorije.

     Posebno poglavlje u potežkoćama ustrojstva Računarskog dvora činilo je pomanjkanje stručnog činovničtva i uredskog namještaja. No i jedna i druga potežkoća do sada je prebrodjena, tako, da do podpunog za posao potrebnog osoblja manjka još samo nekoliko službenika, a i uredski je namještaj takodjer uglavnom nabavljen.

     Od čedne brojke 65, koliko je službenika Računarski dvor u početku ukupno imao, porastao je taj broj na 130 osoba.

    Rad se odvija u punom, pravnom i računarskom vieću, u pravnom i računarskom odjelu, u glavnom tajništvu, uredu predsjednika, putem stalnih izaslanika i u pomočnim uredima.

Značajnu novost u vršenju nadzora Računarskog dvora čine stalni izaslanici.

U bivšoj Jugoslaviji postojale su tako zvane mjestne kontrole, koje su u ime Glavne kontrole i kao njezini organi vršili nadzor bilo u prostornom, bilo opet i u posebnom dosebnom djelokrugu. Uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske ukinute su te mjestne kontrole jer je ukinut i čitav dotadašnji sustav predhodnog izpitivanja računa, osim posebno odredjenih slucajeva. Kako bi pak kod pojedinih ustanova, ćije bi završne račune imao

Računarski dvor izpitati tek koncem godine, ovaj posao bilo nemoguće koncem godine u primjerenom roku dovršiti, te bi se zavukao preko odredjenog zakonskog roka, to Računarski dvor putem svojih stalnih izaslanika izpituje takve računeveć tokom same proračunske godine. Na taj je način polučena mogučnost, da izpitivanje svih dielova završnog računa te ustanove koncem godine ne će činiti više nikakovih potežkoća.

     Stalne izaslanike može Računarski dvor postaviti svagdje, gdje se pokaže potreba, pa ih je tako do sada postavio kod Ministarstva hrvatskog domobranstva, Ministarstva prometa, Ministarstva šumarstva i rudarstva i kod Državne riznice, a posebni je stalni izaslanik imenovan i kod Rizničkog upraviteljstva u Sarajevu.

2.RAD NA USTROJSTVU POSLOVANJA

     Nastojeći, da Računarski dvor ne bude oblast za izpitivanje starih završnih računa, za koje niti postoje više odgovorna lica, niti je za Nezavisnu Državu Hrvatsku važno, da izpravlja tehničke pogreške bivših tudjinskih službenika, predložio je Računarski dvor, da se svi njegovoj mjerodavnosti podložni završni računi do konca g.1939. imaju smatrati zakonom razriešenima, u koliko se već nije, ili se u buduće ne odkrije, da je putem istih počinjena kakva stvarna šteta.

     Ovaj je priedlog bio i uzakonjen, te je tako Računarski dvor došao u mogučnost, da od godine 1940. odpočne s temeljitim izpitivanjem završnih računa i tako štiti suvremene probitke Nezavisne Države Hrvatske, a da nije obterečen suvišnim teretom prošlosti, koji bi samo smetao, a ne bi pokazivao nikakvog stvarnog učinka.

     Druga je važna činjenica u redu Računarskog dvora tokom g. 1941. da je Računarski dvor predložio preizpitivanje svih odluka, koje su uredjivale lićne odnose državnih službenika. Prihvativši ovaj priedlog, odredio je Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, da se svi ti odnosi putem posebnog povjerenstva ponovno izpitaju, kako bi se uklonile možebitne pogrješke, počinjene tokom prvih mjeseci narodne revolucije i da bi se svaki službenik postavio u onaj čin, koji mu prema osposobljenju i godinama službe pripada. Ovo je povjerenstvo u Predsjedništvu vlade, a zasjeda kod računarskog dvora, te će svoj posao kroz mjesec dana već i dovršiti.

     Osim toga je Računarski dvor davao svoje mišljenje u mnogim predmetima, kod kojih je za to bio zamoljen, a izdao je i brojne opazke u cilju sprječavanja pogrješaka i zaštite stvarnih državnih probitaka.

3.RAD NA RJEŠAVANJU REDOVITIH POSLOVA

Kretanje svih spisa u Računarskom dvoru tokom 1941. godine bilo je sliedeće:

     Od ovoga krajem g. 1941. izkazanog zaostatka svršeno je do danas uz redoviti posao sve, da Računarski dvor danas uobća nema zaostataka na spisima, a ne bi ih uz točnu i savjesnu službu svih svojih službenika imao niti koncem g. 1941., da ga u radu nije zaustavila selidba i preudesba novih prostorija, što je bilo onemogućilo redoviti rad kroz gotovo dva mjeseca.

4. RAD NA POBOLJŠAVANJU

     U samom početku iza obnove Nezavisne Držabe Hrvatske nije bilo moguće donieti takve zakonske odredbe, koje bi podpuno i na dugi niz godina davale poslovanju Računarskog dvora onaj pravac i mogučnosti, koje mu prema njegovoj važnosti pripadaju. To nije niti čudo, jer živimo u izvanrednim prilikama. Mi smo doduše, mudrošću Poglavnika i njegovih suradnika od občeg požara zaštićeni, ali taj požar ipak svuda oko nas bukti i njegov se krvavi obraz vidi i na našem nebu.

     S druge opet strane, mlada, tek obnovljena država prirodno ne može stvarati odmah zakone, koji bi konačno uredjivali djelokrug jedne tako obsežne i osjetljive ustanove, kao što je Računarski dvor.

     Uslied toga je već sada izradjena i na odobrenje predložena osnova nove zakonske odredbe i poslovnika Računarskog dvora, a one će obje omogučiti dvoru podpun zamah u dužnom nadzoru.

     Predbilježeni su brojni slučajevi, koji će služiti temeljem za načelne opazke, za poboljšanje službe, za upravno gospodarenje državnom imovinom i provodjenje zakonitosti u svim odlukama državnih oblasti.

     Područje bosanskih velikih župa zahtievat će posebni i težki rad, jer je tamo stanje već od prije bilo vrlo zapušteno, a knjige većinom izgubljene.

     Kako nova zakonska odredba predvidja, da završne račune seoskih občina, izuzev tek nekojih u zakonu posebno označenih, izpituju velike župe, a ne Računarski dvor, to će isti biti odterećen od znatnog djela posla, koji nije bio od osobite važnosti, ali je ipak zauzimao najveći dio razpoloživog radnog vremena i radnih sila-

     Na taj će nečin Računarski dvor moći u godini 1942., a i dalje, sve svoje sile posvetiti izpravku već pronadjenih i pronalazku novih pogrješaka, nedostataka i propusta. Moći će razviti svoj rad u svim pravcima svoje nadležnosti i time udovoljiti onoj svrsi, na koju je pozvan, a ta je: vrhovna zaštita stvarnih probitaka Nezavisne Države Hrvatske.