Do uzpostave Nezavisne Države Hrvatske, t. j. do 10. travnja 1941. slikopis je u trgovačkom pogledu spadao pod beogradsko Ministarstvo trgovine i industrije, odnosno poda tamnošnju Filmsku centralu.

Ta je Filmska centrala u Zagrebu imala svoju podružnicu, koja se zvala «Filmska središnjica». Ova zagrebačka podružnica radila je podpuno po uputama i naredbama Beograda, bez ikakve osobne incijative. Filmska centrala bila je zapravo puko oružje u rukama Saveza filmskih poduzeća, u kom su glavnu rieč imali Židovi i predstavnici amerikanskih slikopisnih poduzeća. Za cenzuru slikopisa postajala je u Zagrebu t. zv. «podkomisija za cenzuru», dok je prava «komisija» postajala samo u Beogradu, a uz nju je postojala još i jedan «viša komisija».

Uzspostava  Nezavisne  Države Hrvatske zančila je ujedno i pravi preporod slikopisa u svim hrvatskim krajevima. Slikopis, koji je u prijašnjoj državi smatran tek prostim sredstvom zabave širokih narodnih slojeva, dobio je nakon desetog travnja 1941. u novoj državi novo značenje, koje je bilo sasvim drukčije od prijašnjeg, jer je odgovaralo načelima ustaškog pokreta, na kojim je načelima utemeljena i čitava Nezavisna Država Hrvatska.

Već prvi dan nakon preuzeća vlasti i slikopis je poput novinstva došao pod nadzor posebnih povjerenika. U tim se prvim revelucionarnim danim dakako još nije moglo na samostalnu slikopisnu proizvodnju, koje u bivšoj Jugoslaviji kroz cielo njeno vrieme uobće nije bil, no zato su mjerodavni smjesta poduzeli sve mjere, da se već u tim prvim danima uvede barem  red na polju slikopisne promičbe i trgovine. Prije svega bilo je smjesta zabranjeno svako prikazivanje slikopisa, izradjenih u zemljama koje su se očitavale kao izričite protivnice novoga poredtka i nove države Hrvatske. Tu se, dakako prije svega radilo o englezkim, američkim i sovjetskim slikopisima. Slikpis je inače bio odmah podvrgnut novoosnovanom Ravnateljstvu za film, koje je počelo djelovati unutar tadašnjeg Državnog tajničtva za narodno posvjećivanje.

Na kakve je  prilike nova država naišla  na  pr. na području slikopisne promičbe i trgovine, vidi se iz okružnice, što ju je spomenuto Ravnateljstvo za film izdalo svim slikopisnim poduzećima i slikokazima(kinematografima) u dražavi u prvim danima svog obstanka. U toj je okružnici bilo rečeno, da slikopisna reklama, kako je tog vremema bila provodjena, nije služila na čast ni slikopisnim poduzećima ni slikokazima. Ta je reklama uz male izozetke bila neozbiljna, vašarska i nelojalna, često i lažna. Ona je računal sa nižim sklonostima posjetilaca, zavodila je javnost u bludnju tekstom i slikama, koje su kadkada imale jedva neznatnu vezu sa samim slikopisom. Pretjeranost ovakve reklame bacale su vrlo ružnu sjenu ne samo na one, koji su se služili tim načinom reklame, već i na one, koji su je trpjeli. U jednoj jedinoj prikazivani su na taj način gotovo izključivo «najsenzacionalniji»  slikopisi, «najsladje» operete, «najmonumentalniji» drame, a posjetioci su ipak, kraj svega hvalisanja, često puta napustili slikokaz razočarani, uvjereni da su bili prevareni. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kaže se nadalje u spomenutoj okružnici, treba prestati s tim neozbiljnim i nečastnim, postupkom. Svrha slikopisne promičbe nije ta, da se prevari u javnost, već da se nju upozori na izvjestan slikopis iztaknuvši njegove zanimljivosti i prednosti . Stoga se odsada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dopušta samo ozbiljna i primjerena reklama, kojom će se na stvaran način iztaknuti sadržaj i značenje slikopiss, čak i njegova tendencija, ako je ona pohvalna i koristna i duhu novog vremena. Nadalje se javnost može upozoriti i na redatelja i glumce, kao i na druge značajne stručnjake, koji su sudjelovali  na stvaranju slikopisa, ako se navodjenjem njihovih imena upozorava na vriednost slikopisa.

Istom okužnicom naredilo spomenuto Ravnateljstvo za slikopis, da se posebna pažnja mora posvetiti izboru slika za oglase, jer se do tada veoma često išlo za tim, da se djeluje na loše instikte  javnosti. Kad reklamiraju svoje slikopise, moraju slikokazi i slikopisna poduzeća voditi računa o tome, da U Nezavisnoj  Državi Hrvatskoj slikopis i slikokaz zauzimaju ono mjesto, koje im po njihovoj vriednosti i pripada, da su stavljeni u službu hrvatskog naroda i države i da više nisu obična trgovina. Zato im je zadatak, da djeluju na javnost  u pozitivnom, a ne u destruktivnom smislu. Slikopis i slikokaz treba odsada promatrati u prvom redu s gledišta cjeline, a ne više s gledišta užih probitaka pojedinaca.

Slikopis i slikokaz su obće dobro. I zato slikopisnu reklamu treba voditi drugačije,nego dosada. U njoj moraju takodjer doći do izražaja nov duh i novo vrieme, koji će se iz dana u dan sve više osjećati u svietu slikopisa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Nakon ovog prvog potrebnog koraka sliedili su i mnogi drugi važni koraci u duhu ustaškog pokreta. Savezno s tim došlo je brzo na dnevni red i rješenje pitanja uvozitelja slikopisa. Veoma značajno, da je u Zagrebu u času osnutka Nezavisne Države Hrvatske postajalo ništa manje nego 16 trgovačkih poduzeća, koja su se bavila uvozom stranih slikopisa, a taj bi broj bio prevelik i za daleko veće zemlje, nego što je naša država.

Četiri tvrtke (Paramount, Warner Bros, Foxfilm i Metro Goldwayn Mayer) bile su amerikanske podružnice, a kako su američki slikopisi bili odmah zabranjeni u našoj državi, to su i te tvrtke smjesta bile predane likvidaciji. Isto je tako odmah poveden postupak i za likvidaciju daljnjih četiriju tvrdki (Pan film, Merkur film, Gloria film i Monopol film), čiji su vlastnici bili Židovi. Sve spomenute američke i židovske tvrdke, kao i slikokazi, čiji vlastnici nisu bili Hrvati, dobili su odmah povjerenike, koji su vodili posao ili ga još vode podpune likvidacije. Tako je ostalo na terenu 8 slikopisnih tvrdki, koje se bave uvozom i prodajom slikopisa, a taj je broj još uviek nešto prevelik za potrebe slikopisnog tržišta, te će vjerovatno biti i daljnjih promjena.

Daljna, a i najvažnija zadaća Ravnateljstva za slikopis u Hrvatskoj bila je, da se prije čim stvore preduvjeti za vlastitu slikopisnu proizvodnju, koja je u bivšoj državi bila gotovo jednaka ništici. Baš radi toga, što se prije na tom području nije  baš ništa radilo, bila je to najteža zadaća spomenutog Ravnateljstva, jer je to područje rada zahtievalo izkusne ljude, velike novčane izdatke, i suvremene aparate, kojih je bilo vrlo malo, ili bolje rečeno ništa. No iako su prilike bile težke, počelo se ipak raditi  s najvećom voljom, te je i na tom području već prvih mjeseci učinjeno vrlo mnogo. Nabavljeni su već neki najmoderniji aparati, zaposleno je desetak osposobljenih ljudi, koji su se punim radom dali  na taj pionirski posao. Prvi hrvatski slikopis, koji je snimljen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, prikazivao je Poglavnikov govor, što ga je on održao 21. svibnja nakon svog povratka iz Italije. Taj slikopis (dug 420 m) uspio je odlično, te je imao neočekivan i nevjerovatan uspjeh, dakako mnogo veći u pokrajini negoli u samom Zagrebu, gdje su mnogi gradjani mogli osobno vidjeti i čuti svog Poglavnika. Odmah zatim uzpostavljen hrvatski slikopisni pregled (filmski žurnal) «Hrvatska u rieči i slici», koji je također imao najveći promičbeni uspjeh u svim hrvatskim krajevima. Do 6 .III. izradili su doamći stručnjaci svega 14 brojeva slikopisnih pregleda (hrvatski žurnala) s ukupnom dužinom od 4.701 metar. Svi ti brojevi prikazali su se na platnu ukupno 87 najznačajnijih dogadjaja, koji su se već većinom zbili na Markovom trgu, ali dobrim dielom i izvan Zagreba. Osim tih slikopisnih pregleda odsjek za slikopis dao je u javnost i ove damaće slikopise: Svečani dan 13. IV. 1941 (dužina  480m), Dan Hrv. Junaka u Osieku (231 m), Ustaška Hrvatska slavi mrtve velikane (230 m), dok se nekoliko drugih značajnih slikopisa nalaze u izradi ili pripremi.

Uredbom pak od 19. I. 1942. osnovan je državni zavod «Hrvatski slikopis (Croatia film)» sa sjedištem u Zagrebu, kao pravna osoba i samostalno državno poduzeće. Svrha je i djelokrug zavoda proizvodnja domaćih slikopisni tjednika, poučnih, zabavnih, promičbeni i reklamnih slikopisa, promicanje hrvatskih narodnih i državnih probitaka putem slikopisa, organizacija svekolikog prikazivanja slikopisa u domovini i domaćih izvan domovine, te obvezatno posredovanje kod izvoza domaćih i uvoza stranih slikopisa.

Od odredaba, koje je u pogledu slikopisne djelatnosti do sada izdao Državni izvještajni i promičbeni ured kod Predsjeničtva Vlade, osobito je značajna odredba , izdana u mjesecu siečnju, po kojoj kupovanje svih slikopisa za našu državu preuzima Odsjek za slikopis. Ovaj odsjek će kupljene slikopise dieliti dalje damaćim slikopisnim zavodima. Ova je zadnja mjera bila potrebna, da bi se izbjeglo nelojalnom natjecanju domaćih slikopisnih zavoda prigodom kupnje slikopisa u inozemstvu. Po toj će uredbi moći bez posredovanja Hrvatskog slikopisa (Croatia film) uvoziti u hrvatsku slikopise samo izravni predstavnici slikopisnih poduzeća, a to su za sada u Zagrebu samo tvrdke Super i Esperta, «Hrvatski slikopis» se u pogledu dobivanja stranih slikopisa na izkorišćivanje ne može smatrati nikakvim privilegiranim državnim poduzećem, je će slikopise pojedinim zavodima prema veličini poduzeća, odnosno prema uloženoj  glavnici dieliti Odsjek za slikopis kod Državnog izvještajnog i promičbenog ureda, te će «Hrvatski slikopis» u pravima biti izjednačen sa svim ostalim poduzećima.

U ovom prikazu o radu odsjeka za slikopis možemo spomenuti još jednu vrlo važnu činjenicu. U bivšoj državnoj tvorevini postajali su slikokazi samo kao lukrativna poduzeća, te i nisu imali druge svrhe, nego da vlastniku donesu što veću dobit i korist. U manjim zato mjestima i selima, gdje se držanje slikokaza s trgovačkog gledišta nije «izplatilo», nisu slikokazi ni postojali. Stotine tisuća naših seljaka  nisu imali tako nikada prilike prisustvovati prikazivanju kojeg dobrog slikopisa. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj slikopis je prestao biti pukim sredstvom obogaćivanjem pojedinaca. On je dobio daleko uzvišeniju ulogu. Odsjek za slikopis naručio je u Njemačkoj deset posebnih samovoza s ugradjenim aparatima (dok ovo pišemo, dva su samovoza već stigla u Zagreb), te će se od sada prikazivati pučke slikopisne predstave i u najzabačenijim selima, kako bi od prosvjetne uloge slikopisa mogli imati koristi svi slojevi našeg naroda.

Osim spomenutih samovoza Odsjek za slikopis nabavio je  2 nove velike kamere za snimanje kulturnih i zabavnih slikopisa i 2 nove kamere za slikopisnu reportažu. Kako se danas inače vrlo težko mogu aparati ovakve vrste nabaviti, to ove kamere znače za nas upravo neprocjenjiv dobitak. U Njemačkoj je osim toga naručen jedan samovoz za zvučna snimanja, aparat za sihronizaciju, aparat za montažu i tri kamere za snimanje, a u Italiji 1 samovoz za prikazivanje slikopisa pred vedrim nebom, 1 aparat za sihronizaciju i jedan aparat za montažu. Kad svi ti aparati stignu, naša će domaća slikopisna proizvodnja doći u pun zamah, tim više, što se radi na uredjenju privremenog studija i gradnji jednog stalnog suvremenog ateliera.

Nezavisna Država Hrvatska postala je u srpnju prošle godine članicom Medjunarodne slikopisne komore, koja svoje sjedište ima u Berlinu. Predsjednik komore je conte Volpi di Misurata. Sudjelovanje naše države u Medjunarodnoj slikopisnoj komori je od veoma velike važnosti u mnogom pogledu za naš daljni rad na svim područjima slikopisne djelatnosti. Nezavisna Država Hrvatska  zastupana je u Medjunarodnoj slikopisnoj komori u glavnom vieću te u dosjeku za uvoz, izvoz i iznamljivanje slikopis, u odsjeku za prosvjetni slikopis i u odsjeku za slikokaze. Izaslanici našeg odsjeka za slikopis sudjelovali su na viećanjima komore u Berlinu, Mletcima, Munchenu i Rimu.

U rujnu prošle godine našu je državu zastupao na Medjunarodnoj izložbi slikopisne umjetnosti u Mletcima, nadstojnik odsjeka za slikopis.