Naredbom od 18. srpnja 1941. propisano je, da se mjesto naziva "srbsko-pravoslavna vjera",...

...budući da ovaj naziv nije više u skladu s novim državnim uređenjem, ima u buduće upotrebljavati naziv "grčko-iztočna vjera".

Naredbom od 27. listopada 1941. stavljeno je izvan snage objašnjenje ministarstva vjera od 10. travnja 1926. i sva druga ministarska objašnjenja, kojima je bilo priznato pravo obstanka i djelovanja duhovnom sudu Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu  u ženitbenim stvarima za unutarnje crkveno područje vjere i savjesti , i naređeno je , da se duhovni sud Hrvatske starokatoličke u Zagrebu ukida, a Hrvatskoj se starokatoličkoj crkvi u buduće zabranjuje sudovanje u ženitbenim stvarima i za unutarnje crkveno područje vjere i savjesti. Glede matice rođenih, vjenčanih i umrlih pripadnika Hrvatske starokatoličke crkve naređeno je, da ih ubuduće imadu voditi obćinska odnosno gradska poglavarstva prema  postojećim propisima o vođenju matica.

Zakonskom odredbom od 4. prosinca 1941. ukinut je na području Nezavisne Države Hrvatske s danom 5. prosinca 1941. julijanski kalendar za grčko-iztočnu i grčko-katoličku crkvu i uveden je gregorijanski, gdje do tada nije vriedio, s time, da se od navedenog dana sve svetkovine, kako nepomične tako i pomične (t.j. Uzkrs i blagdani o njemu ovisni) imaju svetkovati prema ovom kalendaru. Razlozi za ovo, prema obrazloženju ove zakonske odredbe, bili su socijalni. Za radnike i obrtnike bilo je naime nezgodno, da svetkuju dvostruke blagdane, po gregorijanskom i po julijanskom kalendaru. Isto je tako bilo težko i po selima, jer je jedan dio seljaka svetkovao prema gregorijanskom, drugi prema julijanskom kalendaru. Tako se događalo , da je kuća uz kuću na razne dane svetkovala blagdane. U narodnom  gospodarstvu imalo je to loših posljedica. Događalo se i to, da je manjina u selu morala svetkovati dvostruke praznike iz obzira prema većini. Dolazilo je radi toga i do razmirca i sukoba. Žiteljstvo je bilo podieljeno u dva tabora. Razlika kalendara pokazivala je svoje zle posljedice i u vojsci, u školama i uredima. Božićni i uzkrsni praznici  prema gregorijanskom  julijanskom   kalendaru znali su se protegnuti i na cieli mjesec dana. Činovnici nisu u doba najvećeg rada dolazili u urede. To je isto, i još gore, bilo i u školama. Djeca su zaostajala u nauci radi dugih  prazničnih dana, zaboravljajući ono, što su u školi naučila. Ova je zakonska odredba osim toga bila izraz želje svi onih narodnih slojeva, koji su već godinama i godinama, davno prije osnutka Nezavisne  Države Hrvatske, željeli izjednačenje kalendara. Oni su u novije vrieme obnovili te svoje želje u pojedinačnim i skupnim pismima na ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja i na razne druge  državne urede. Poglavnik je ovom zakonskom odredbom samo udovoljio njihovoj davnoj molbi i njihovim potrebama.