Tko je na vezi
| Položaj na bojištima |
|
...proti uobraženog marksizma i plutokracije, vodjenih u tom sramotnom savezu po jednom te istom medjunarodnom židovstvu, ta borba ide korak za korakom sigurnoj i slavnoj pobjedi. U prvoj godini evropskog rata u tri sedmice slomljena je Poljska, koja se protiv svojeg vlastitog interesa mahnito digla da posluži englezkoj plutokraciji. U drugoj godini rata kroz šest tjedana slomljena je pod nesavladivim naletom njemačkih divizija Francuzka, Belgija i Holandija, dok je prije još u podhvatu bezprimjerne smionosti njemačka mornarica s pješačtvom i zrakoplovstvom iz englezkih ruku iztrgnula Norvežku. Prošloga proljeća pala je kroz manje od 14 dana Jugoslavija i slomljena je Grčka, koju je Englezka izgradila kao silnu i golemu utvrdu protiv Italije na Sredozemnom moru. Nakon toga u šestmjesečnom ratnom pohodu, kome u poviesti nema približno primjera, bilo po ogromnom obsegu prostora i operacija, bilo po milijunskom broju ratujućih vojska, bilo po bezprimjernoj hrabrosti i nečuvenim uzpjesima nesravnjive njemačke i savezničkih vojska, kroz pola godine slomljena je do kraja ofenzivna snaga boljševičke vojske, koja je nagomilala neizmjerne zalihe ljudstva i ratnog materijala, da poput bujice iz vatre i čelika u danome času satre u prah čitavu Evropu. Preko pola područja evropske Rusije sa svim najvažnijim veleobrtnim i proizvodnim središtima palo je do nastupa ruske zime u ruke njemačke i savezničkih vojska. Kad je tada uslied nastupa zime njemačka ofenziva morala biti prekinuta, židovsko-komunistički i plutokratski agenti diljem svieta podigoše urnebesnu graju, kao da je tobože zaustavljena ili čak slomljena prodorna snaga Hitlerove vojske, te najslavnije ratničke tvorbe sviju vremena. I nastupila je zima teža i jača nego li je davno bila. Mnogo se srdce stegnulo od brige. No danas na vratima proljeća možemo kazati, da je rezultat te zime za boljševičko-plutokratski savez bio grozovitiji nego li možda sve, što se do sada u tom ratu zbilo. Rusi dovukoše sa Sibirije i dalekog Iztoka sve i zadnje razpoložive rezerve, shvativši dobro i izpravno, da im ova zima pruža zadnju nadu. S okrutnošću, samo boljševicima svojstvenom, bacalo se tjedne i tjedne usred najstrašnije zime rezerve za rezervom ruske vojske u borbu, ne bi li uspio izvanredan težak prielaz iz pokretnog u pozicioni zimski rat, 1000 km daleko od vojničkih baza Reicha; izkoristiti i na jednom makar mjestu probiti gvozdene linije njemačke i savezničkih vojska. No sve uzalud, savezničke armije stoje na vratima proljeća u srdcu Rusije, netaknute nakon što su pokosile i zadnje ofenzivne ruske snage. Danas već svatko osjeća i znade da boljševizmu, koji nije mogao izkoristiti rusku zimu nema više spasa i da će ga u ovoj godini nesavladiva snaga savezničkih vojska pod vojničkim vodstvom samoga Führera smlaviti i za uviek satrti. I dok su se tako izjalovile nade u Rusiju i u rusku zimu, dotle je u rat sa strane osovine ušla nova jedna velevlast, dostojna dosadanjih ratnih uspjeha osovine. Slavodobitnim zahvatom japanskih snaga Amerika je i Englzka preko noći izgubila pomorsku prevlast na Pacifiku i od 10. prosinca 1941. godine poput filma punog slave i strave, padaju jedni za drugim englezki i američki položaji u Kini, na Malajskom Arhipelagu i na čitavom Pacifiku, dok konačno na strah i užas čitavog anglosaskog svieta, gotovo bez odpora i upravo neslavno pade Singapur, taj temeljni stup anglosaske moći na dalekom Iztoku. Nakon što je Njemačka sa savezničkim snagama osakatila rusku vojnu silu, Japan oslobodjen ruskog tlaka, mogao je punim svojim snagama oboriti anglosaski upliv na dalekom Iztoku. Kad je Churchill na početku ove zime naduto najavljivao početak osovinske katastrofe, nije mislio, da će nakon tri mjeseca japanske bombe padati na australsko tlo i japanski admiral zapoviedati Singapurom, a ponosni englezki i američki dreadnoughti ležati na dnu Tihog Oceana. A i na trećoj fronti osovina je izvojevala pobjedu u toku ove zime, kakvoj se malo tko mogao nadati. Kroz mjesece i mjesece gomilala je Englezka svoje snage u Libiji. Ne samo englezki vojnici, tankovi, zrakoplovi i oklopljena kola stizali su mjesecima u libijski prostor, već sa svih strana britanskog carstva iz Kanade, Australije, Nove Zelandije i Južne Amerike, a jednako tako, što se materijala tiče i iz USA stizao je materijal i ljudstvo, s kojim je valjalo slomiti talijanski položaj u Africi, projuriti kroz Libiju, stići u Tunis i tako čitavu obalu Sjeverne Afrike podvrći Englezkoj, da se odanle započne obća navala na Siciliju i na sam Apeninski poluotok. Kad je istodobno englezka ofenziva protiv talijanskih i njemačkih snaga u Libiji s ogromnom premoći u materijalu i ljudstvu započela, tada je Churchill, nakon dugih poraza žedan ratnih uspjeha, već prvi dan najavio podpunu pobjedu i prodor do Tunisa. A što se zbilo? Izvanrednom hrabrošću talijanskih i njemačkih vojnika i doista sjajnom i nenadkriljivom vojničkom vodstvu osovinskih sila uspjelo je ne samo odbiti u sjajnim pokretima britanski napadaj, već baciti Britance natrag preko izhodnih položaja, pokazavši da nikakva nadmoć u ljudstvu i materijalu ne može Britance dovesti do pobjede nad talijanskim i njemačkim četama. Sve ogromne vojničke i političke špekulacije Engleza s libijskom ofenzivom, špekulacije, koje su se naročito ticale i našeg evropskog jugoiztoka i Balkana, srozaše se poput kuće od karata, dok su Australci i Novo Zelandjani vape za svojim sinovima, koje bi sada trebali u svojim dalekim kontinentima, ali ih je progutao pustinjski piesak i sunce žarke Afrike. Tako je na izmaku ove zime vojnički položaj sila Trojnoga ugovora sjajniji nego ikada, dok su se nade onih, koji se sveudilj umjesto pravih uspjeha hrabre nadama, pokazaše opet jalovim i praznim. Na izmaku ove zime saveznici okupljeni oko Trojnoga ugovora bliže su pobjedi nego ikada. Prema tome i hrvatski narod ide u susret prvoj obljetnici bolje obnovljene nezavisnosti miran i sa tvrdom vjerom, da u Novoj Evropi, koja se stvara pobjedom trojnoga saveza imade osiguranu liepu budućnost u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj rekao je pri završetku svoga ekspozeja u Sabornici ministar g. dr. Lorković. |

Borba, koju danas sile Trojnoga ugovora vode protiv boljševičkog divljačtva i proti anglosaske nevjere,...