U toku ovoga divovskoga svjetskog rata hrvatski je narod dobio svoju Nezavisnu državu.

Hrvatski narod nije više objekt tudje volje, nije više igračka u tudjim rukama, nije više parija medju narodima. S hrvatskim se narodom ne vlada više po volji ili po hirovima tudjinca. Njemu se ne zapovieda. Hrvatski narod nije više objekt tudjinskog izrabljivanja, Hrvatska zemlja sa svojim naravnim bogatstvom ne služi drugima, već u prvom redu obstanku samoga hrvatskoga naroda.

            Hrvatska država nastala je u težko i ratno doba, a preuzela je strašnu baštinu jedne do u srž pokvarene države, koja je kroz dva desetljeća trovala zdrave sokove u hrvatskom narodu. Nije stoga čudo, što se ta država u svome početku imade boriti s golemim potežkoćama i nedaćama, s potežkoćama, koje osjeća čitav hrvatski narod. Kako bi te potežkoće i nedaće, koje nosi sa sobom ratno vrieme, izgledale, da nije stvorena Nezavisna Država Hrvatska!

            Pogledajte oko sebe desno i lievo, na one dielove bivše Jugoslavije, koji nose odgovornost za travanjski rat, pa će vam odgovor biti jasan.

            S hrvatskim narodom se danas postupa kao ravan s ravnim. S nama se pregovara kao prijatelj s prijateljem, s nama se sklapaju medjunarodni ugovori, mi smo gospodari svojih odluka i svoje sudbine. Veće sreće za jedan narod biti ne može. Hrvatski narod toga si je sviestan, pa će stoga svoju slobodu i nezavisnost danas i uviek od naraštaja do naraštaja kao najveće blago ljubomorno čuvati poput ognjena zmaja.