|
HRVATSKI SU VOJNICI 5.PROSINCA 1918 KRVLJU PROSVJEDOVALI PROTIV VERSAILLESKIH OKOVA
Povijest hrvatskog naroda ispisana je krvlju nasih najboljih sinova koji su svojim junastvom ostavili trajnu uspomenu pokoljenjima,uspomenu koja u srcima svih Hrvata nosi pravedni zavjet Oca domovine Bog i Hrvati!Za to geslo borio se hrvatski narod tokom svoje duge povijesti,za njega je nesebicno davao svoje zivote i zrtvovao sve,sto covjek pojedinac moze dati.
Hrvatski vojnici,dostojni cuvari slavnih nasih predaja,nisu nikada u svojim djelima na vojnickom polju zeljeli nista drugo,nego slobodu svome narodu,njegov nesmetani razvoj i slobodno mjesto pod suncem.Hrvatski su vojnici progovorili i odlucnih dana pocetkom prosinca 1918.
Dok je u Narodnom vijecu,u povijesnoj sjednici,vodja hrvatskog naroda Stjepan Radic govorio zalutalim ovcama da ne srljaju kao guske u maglu,dotle se na Jelacicevu trgu proljevala draga hrvatska krv,koja se digla,da ostvari san pokoljenja-svoju slobodnu i nezavisnu drzavu.
Istina o 5.prosincu 1918.bila je tokom robovanja pod beogradskim jarmom prikazivana u svijetlu veliko-srpskih nastojanja,ili bolje receno,tokom punih 25.godina ova se istina nije smijela prikazati u pravom svijetlu.
Danas medjutim citavi hrvatski narod mora biti upoznat s prvim zrtvama koje su dale zivote u temelje Nezavisne Drzave Hrvatske.Ovaj vazni dogadjaj u hrvatskoj povijesti,koji dokazuje da hrvatski narod nije nikada htio zajednice sa srbima,treba tocno uociti i upoznati,sto nam je Hrvatski Vojnicki Revolucionarni Odbor omogucio prikazom toka ustanka u spomenici namijenjenoj javnosti.
PRIKAZ USTANKA U ZAGREBU 5.PROSINCA 1918.
"Hrvatski vojnici nakon svrsetka svjerskog rata (1914-1918)u jesen 1918. vratise se kuci s krvavih bojista po Srbiji,Makedoniji,Karpatima,Galiciji,ruskim nizinama,u Turskoj,Francuskoj,Karavankama,Alpama,Italiji,Egiptu-vjerujuci da ce njihova domovina Hrvatska postati slobodnom drzavom.
No slavosrbi,uz masonsku i zidovsku medjunarodnu kliku,odredise Hrvatskoj ropstvo,predajuci je krvavoj dinastiji Karadjordjevica.
Hrvatski podcasnici i vojnici prepusteni bez vodstva sami sebi,jer su Srbi od prvog trena lisili slobode najbolje hrvatske casnike,koji su u teskim bojevima uvijek bili rame uz rame sa svojim vojnicima,te u tim borbama na zivot i smrt zasvjedocise,da je hrvatski vojnik i castnik dostojan svoje vojnicke slave.
Unatoc toga,sto je srpska soldateska uklonila i prezrela hrvatske generale Sarkotica,Matasica,Lipovcaka te Slavka Stancera,a napose danasnjeg naseg Vojskovodju Slavka Kvaternika i mnoge druge,ipak vjerni svojim nacelima,odlucise hrvatski vojnici oduprijeti se aneksiji Hrvatske.
U krilu 53.pjesacke pukovnije u Zagrebu,podcasnici Ivan Perecic,Dragutin Mort,Rudolf Cecelja,Ivan Simunovic i Adolf Svare,osnovase revolucionarni odbor,u cilju zaprijecenja prikljucenja Hrvatske Srbiji.
Zbog polaganog pristizanja ratnika s raznih bojista,bio je odredjen dan 5.prosinca 1918.za pokret.Toga dana postrojise se postrojbe 53.pukovnijeu svojoj vojarni i krenuse po vjernu bracu domobrance u vojarnu 25.domobranske pjesadijske pukovnije.Za cas trubac 25.pukovnije odsvira "Zbijeg" i priredjeni domobrani svrstase se po postrojbama na celu sa svojom pukovnijskom glazbom.Starina svirac Ivan Celaric uz sada pokojnog Petra Cerovskog i vodnika Franju Kovacica sve pripremise,da povedu svoje domobrance.U uzornom redu nastupahu postrojbe u pravcu Jelaciceva trga uz veliku pratnju rodoljubnog gradjanstva:Cilj nam bijase Proglasiti slobodnu hrvatsku republiku.
Uz to se izrazavase veliko narodno ogorcenje protiv srba,sa povicima:dolje srpska dinastija,dolje kralj Petar,dolje srpski militarizam,a klicalo se slobodnoj Hrvatskoj,Stjepanu Radicu i hrvatskoj republici.No slavosrbi Pribicevic,Drinkovic,Grga Andjelovic,namjenise nama krvavi dan,koji jedini imasmo smjelosti i hrabrosti,da govorimo u ime hrvatskog naroda i da opovrgnemo lazi,spletke i povijesno nasilje,te da se suprostavimo sramoti.
Dok su postrojbe hrvatske vojske u uzornom redu kretale prema Jelacicevom trgu-predvodio ih je Ivan Perecic,Dragutin Mort i Ivan Simanovic te Rudolf Cecelja,Petar Cerovski,Franjo Kovacic i Ivan Colaric-dotle u isto vrijeme slavosrpski razbojnici smjestise teske strojnice na Jelacicevom trgu na kucama broj 4.i 6. na tzv.kuci Gnezda i "Elza-fluid Domu",a povrh toga po okolisnim kucama carpare(snajperiste).
Slavosrpskom strojnom puskom na kuci br.4.zapovijedao je jugo-sokolas Miroslav Javand,a na kuci br.6. pokojni Marcel Ticak,a na Gnezdinoj kuci i "Elza-fluid Domu" zidov Leopold Deutsc i mornaricki castnik Dragutin Dolcak.
Netom sto stupismo na Jelacicev trg prosu se po nama smrtonosna vatra,te pade prvih par zrtava.Vodje na napustise vojnike,negopo tradiciji Hrvata prihvatise borbu na zivot i smrt.
Prvom strojopuskom na zaokretu Jelacicev trg-Splavnica zapovijedao je vodnik Ivan Precic sa Sentmartonijem,Milanom Sormanom i Rudom Gregarinom.Drugom strojopuskom zapovijedao je i borio se pod najtezim okolnostima domobranski destnik Emil Perska,s vodnikom Franjom Kovacicem i Dragutinom Mortom,koji su do zadnjeg trena pokrivali uzmak preostalih zivih kod strojnih pusaka a po tome nastavili borbu s dobro zaklonjenim neprijateljem sve do prvog sumraka,dok nije konacno citav bataljun bivseg 5.srpskog puka zauzeo postavu na Jelacicevom trgu i Splavnici.Trecom strojnom puskom zapovjedao je porucnik Vinko Nemcic s vodnikom pokojnim Slavkom Scukancom,pokojnim Arturom Weintraubom(koji je umro u emigraciji),Gnidicom i Ruzicem,a cetvrtom strojopuskom zapovjedao je Rudolf Cecelja.
U toj nejednakoj borbi 14.nasih ratnih drugova dadose svoje zivote u sumrak zimskog dana i svojom krvlju natopise srce grada Zagreba i majke Hrvatske,ostavljajuci krvavi zavjet:nikada sa Srbima,nego samo slobodna Hrvatska!
Ovaj sveti zavjet hrvatskih mucenika 1918.ostvario je Poglavnik.Nama ce ostati u vjecitoj uspomeni sjecanje na nase poginule drugove,koji su se smjelo i nezasticeni do posljednjeg daha borili,dok im je neprijatelj samo mrtvima mogao oruzje iscupati iz ruku.Svoje zivot dadose toga dana na oltar hrvatske domovine:
STANKO SCUKANEC
VIKTOR KALEMBER
MILOS MRSE
MIJO STANICER
MATO GASPAROVIC
STJEPAN JURESA
JOSIP LUPINSKI
FERDO VERSEC
NIKOLA IVSA
DRAGUTIN KOSTELAC
ANDRO MARTINKO
TOMISLAV SVOBODA
ANTON TASNER-JELICIC
Dok je zlocinacka ruka ubojica sijala smrt,druga skupina nasih vojnika uputila se da nasilno razoruza zaklonjene neprijatelje.Na kucu Jelacic trg br.4. jurisa Janko Sesok,Josip Godler,Antun Pavlekovic,Ferek,Ljubo Crnic te konacno ovo ubojnicko prvo gnijezda,kojim je zapovijedao Miroslav Javand bude u tren oka razoruzano i tako spaseni mnogi zivoti.Na drugu neprijateljsku strojopusku jurisao je odred vodnika Ivana Simanovica,Matije Vlasica i drugih.Istodobno slavosrbi i placenici potpomognuti s postrojbama bivseg 5.pjesadijskog puka i srpskim ratnim zarobljenicima,zauzese razne postaje zasjede puta na Gornji grad.Naoruzani bombama i teskim oruzjem opkolise bojiste,te se tako svrsi borba protiv daleko jaceg neprijatelja.
OSUDA HRVATSKIM VOJNICIMA I PRIJEDLOG SMRTNE KAZNE
Krvavi prosvjed oko 2500 hrvatskih vojnika s 14. ubijenih drugova jasno posvjedocise raspolozenje hrvatskog naroda protiv svakoj suradnji sa razbojnickom srpskom dinastijom,s narodom bez znacaja,bez prosvjete i uljudnosti,bez covjecnosti,sa sredinom koja je novacila razbojnike i zulumcare.
Taj prosvjed hrvatskih vojnika i hrgvatskog naroda nije ostao nezapazen u uljudbenom svijetu.Tadasnji vojni drzavni tajnik trazi je postupak prijekog suda i smrtnu kaznu.Konacno redovni vojnicki sud u Zagrebu osudio je:
Ivana Perecica na 10.godina zatvora,
Rudolfa Cecelju i Josipa Simanovica na 7.godina,
Dragutina Morta,Adolfa Svarca,Franju Kovacica,Janka Hercega i Ivana Babica na 3 i pol godine,
Janko Ronjan,Mirko Milosak,Franjo Gasparovic,Marko Maisel,Mirko Dragavic,Balz Sarca,Tomo Ratlacek,Konrad Skreblin,Stjepan Crncec,Josip Ruklic i Mirko Koren budu osudjeni od jedne do jedne i pol godine zatvora.
Sve su ove kazne vecim dijelom izdrzane,a dijelom amnestirane.Valja ispraviti optuznicu vojnog drzavnog odvjetnika protiv nas,naime,da ne ostane povijesna krivotvorina,da smo mi hrvatski vojnici polozili prisegu slavosrpskom nametnutom Narodnom Vijecu.
Naprotiv istina je,da smo s gnusanjem i prezirom odbili poloziti prisegu krvniku,kojeg nismo htjeli priznati glavarem hrvatske vojske.
Nije istina da je na dan 1.prosinca i 4.prosinca 1918.gradjanstvo grada Zagreba odusevljeno klicalo za ujedinjenje,niti je klicalo ubojici na srpskom prijestolju,vec su na manifestacije izvedena neodgovorna skolska djeca i jugosokoli.Srbi,slavosrbi i placenici stvarali su umjetno raspolozenje,dok hrvatski muzevi,koji mogose govoriti u ime hrvatskog naroda,bijahu tek na povratku svojim kucama ili pak u zarobljenistvu.
Izvikivanje slobodne Hrvatske,poklici Stjepanu Radicu,demonstracije i bijesno ogorcenje protiv krvnika Petra,protiv srpske dinastije jasno svjedoce,da hrvatski muzevi nisu htjeli Srbije ni ujedinjenja,ni srpske krvnicke dinastije,vec slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.
Kada je tadanji vojni drzavni odvjetnik tako uporno trazio na prijekom sudu,a kasnije na redovitom vojnom sudu smrtnu kaznu nas vodja Ivan Perecic,ogorcen podvalama i uvredama prorcanski je doviknuo:"Danastrazite nase glave,a za 20.godina oplakivat cete nas!"
Iz zasjede,iza debelih zidina i sa krovova bez opomene sijahu smrt na zgrazanje citavog kulturnog svijeta.Dan 5.prosinac 1918.ostavio je u dusi hrvatskog naroda vjecitu uspomenu na svoje pale sinove.
Ove svijetle zrtve upalile su prvu revolucionarnu baklju protiv srpskih tirana i ubojica.Peti prosinac jest dan prosvjeda citavog hrvatskog naroda koji nikada nije pristao na sramotno ujedinjenje sa srbima,vec je trazio svoju slobodnu drzavu.
Hrvatski revolucionarci-vojnici s dubokom zaloscu i postovanjem sjecaju se svojih mrtvih drugova,pozdravljajuci iz sveg srca uskrsnuce Nezavisne Drzave Hrvatske i njezinog junackog Poglavnika dra.Antu Pavelica.
"Hrvatski narod",broj 293.od 5.XII.1941.
|
