Ali, eto, hvala Bogu, nisu uspjeli u tome. Nisu uspjeli za to, jer je ustaški pokret već ušao u organizam živoga hrvatskoga naro­da, postao je nerastavnim dijelom hrvatskog narodnog života — a žive narode se ne može uništiti, jer je snaga naroda i njegova volja za životom jača od svih nasilja. Dapače, što se jače takav narod terorizira, što ga se više gnjavi, to se on osjeća jačim i otpornijim. V neprestanoj i žestokoj borbi prikuplja narod najviše zdravih životnih sokova i narodne se žile očvrste tako, da se u času, kad je borba najljuća, narod osjeća najjačim. Kod našeg hrvatskog naroda je u tom napetom i odsudnom času, kada je hrvatski narod, bio najjači, nikao ustaški pokret. I zato, eto, ustaški pokret nosi u sebi najzdravije na­rodne snage, zato je on najjači pokret, koji je ikada kroz historiju postojao u hrvat­skom narodu.

Ustaški pokret, pokret je elite hrvatskog naroda. Ne elite u običnom građanskom smi­slu, nego to je pokret izabranih sinova hr­vatskog naroda, ali ne po obličju i ljepoti nego po hrvatstvu, borbenosti, poštenju i junaštvu. V njeg su mogli ući svi Hrvati, kako radnici, seljaci, tako i građani, ali od svih njih skupa, samo oni koji su toga bili dostojni. To zato, jer ustaški pokret nije bio i neće biti pokret bezglave mase,bez voIje i svijesti, nego to je pokret boraca, koji znaju što hode i svijesni su težine i odgo­vornost svoga poziva.

Biti ustaša znati imati poziv, a poziv se ne može umjetno stvoriti, nego on mora sam niknuti u nutrini hrvatske duše. I samo oni koji su taj poziv osjetili i koji su mu svi-jesno i dosljedno odgovorili, ti su pravi ustaše, a svi ostali su, bilo umjetno stvoreni ili od tuđina plaćeni, nametnici. To nam dokazuje i činejnica, da su borbu do kraja izdržali samo pravi ustaše,   dočim su oni ostali već otpali sami po sebi ili su odba­čeni kao korov. Ta pojava selekcije unutar ustaškog pokreta, dokaz je, da je ustaški organizam zdrav i da ne podnosi bolesti i divljih izraslina, koje se povremeno javljaju Takav pokret pruža nam sigurno jamstvo, da će život hrvatskog naroda biti sačuvan zdrav i netaknut i za budućnost.

Ali ni ovi pravi i istinski ustaše nisu nastali takvima tek preko noći,nisu oru nikli i izrasli tek onako olako. Prije nego li su se uspeli do visine ustaškog života, prošli su oni kroz školu teških i mnogobrojnih iskušenja i patnja. Jedan dio prošao je tu školu boraveći u tuđini, gdje su svaki dan neprestano i teško radili na pripremanju velikog dana oslobođenja svoga naroda. Drugi, koji su ostali u Domovini, radili su neposredno u narodu, podižući borbeni duh naroda i podnoseći neprestane progone srp­ske strahovlade. I jedni i drugi snosili su sve te poteškoće i patnje svijesno, dapače radnosno, jer su dobro znali ,da se sloboda naroda postiže samo krvlju i da se sloboda mora izvojevati, da je niko ne daruje.

Ishod požrtvovnog rada ustaša i nepre­stane borbe cijeloga hrvatskoga naroda za slobodu vidimo danas u ostvarenju Neza­visne Države Hrvatske. U samostalnoj i slo­bodnoj državi postignut je od davna postav­ljeni cilj borbe, u njoj je našao narod oliče­nje svoje samobitnosti. Nezavisna Država Hrvatska jedina je dostatna plaća i nagrada za sve one žrtve, koje je cijeli narod pridonio u borbi za njeno ostvarenje. Tu je državu stvorio cijeli narod predvođen svojim prvo­borcima ustašama i Poglavnikom i zato će Poglavnik, ustaše i s njima cijeli hrvatski narod nepokolebivo stajati na obrani svoje države i slobode. Ta činjenica je danas jas­nija, nego li je ikada do sada bila, jer danas narod imađe iza sebe osam vijekova robova­nja, a to znači jedno opsežno i duboko isku­stvo, pa za to danas, kad živi u slobodnoj i svojoj državi, znade tu slobodu i državu cijeniti. Jedino sila koja je u stanju uništiti cijeli naš narod, može pomišljati na to, da može uništiti i njegovu državu, jer dok bu­de i jednoga Hrvata i taj će stajati i boriti se, da si sačuva slobodu i državu.

Borbenost i požrtvovnost hrvatskih usta­ša, prelazi danas na cijeli hrvatski narod, koji postaje čvrst i spreman poput dobro uređene i oboružane falange. Voditi naše narodne borbene falange jesu Poglavnik i ustaše, jer oni su jedini tome i dorasli po svojim zaslugama i po svojoj spremnosti. Oni su da tako kažemo školovani prvoborci; ljudi odlučni i borbeni, koji se hoće i mogu boriti, jer znaju zašto se bore; za hrvatski narod i hrvatsku narodnu slobodnu i o ni­kom neovisnu državu. U toj je borbi cijeli hrvatski narod svijesno jedan i jedinstven.

I. Balen