Temelj svake vriednosti je samo rad — izrekom naglašuju Ustaška Načela.

Time je ujedno i od­ređen još jedan zadatak koji je postavljen ustroju Ustaške Mladeži u njegovom odgojnom djelovanju. Razvijati i probuđivati radinost i poštivanje rada kod mladeži ne može se postići deklamacijama o radu i ljepotama rada, nego samo stvarnim radom. Osim toga nije svejedno kakova je pobuda koja uzrokuje radinost kod ljudi, i da li je svaki rad doista temelj jedne vriednosti. Svakako je pitanje iz kojih motiva ljudi postaju marljivi i radini, i da li je svaka radinost temeljena na etičkim i mo­ralnim pobudama ili je ta radinost posljedak želje za osobnim blagostanjem bez obzira na svoje bližnje, ili je pak ta radinost posljedak nečijeg pritiska i sile. Rad koji je uzrokovan željom za postignućem sebičnih ciljeva ili koji je posljedak sile, nije i ne može biti vriednost u odgojnom smislu. U odgojnom smislu je vried­nost samo onaj rad, koji nastaje iz pobuda stvaralačtva za obće dobro naroda i države. Ne može biti vriednost onaj rad, koji je samo sredstvo za postignuće stanja u kome se ne će raditi, jer to znači, da je bila i pobuda i poriv za rad tek želja k neradu, a nerad niti je vriednost niti je pojam nečega što se uobće može trpjeti u ljudskoj zajednici. Isto tako se rad koji je posljedak sile temelji na želji da se izbjegne pritisku ili kazni, i da ga nestane tim trenom kada nestane i sile.

Ustaška mladež mora biti prožeta osvjedočenjem, da je rad životna potreba svakog čovjeka, te da je njena radna sposobnost sredstvo za postignuće obće narodne sreće i napredka. Mladež koja će izpravno shvatiti pojam rada moći će u svom budućem životu biti predstavnik onoga rada koji je doista temelj svake vriednosti.

Ustaška Mladež to može i mora provesti u svom odgojnom djelovanju, tim više što se u cielom njenom životu pokazuje potreba da mladež radi, pa je kroz to moguće pobuditi kod nje ljubav prema radu i razviti osjećaje radinosti i marljivosti. Oni ljudi koji nisu nikada radili, a u životu su sve dobivali, sigurno ne mogu imati razvijen osjećaj za radinost niti mogu ocieniti vriednost svega onoga što su marne ruke učinile. Zašto već mala djeca više vole i čuvaju one igračke, koje su sama načinila? Zato jer znadu ocieniti vlastiti uloženi trud, jer u njemu vide svoj duh i snagu svoga stvaralačtva. To isto vriedi kako za tu djecu, tako i za veće dječake, mladiće, pa i odrasle ljude. Za svaki rad treba i duha i truda. Vriednost pak rada jest baš tolika, koliko je duha i truda u njega uloženo, a to možemo samo onda izpravno ocieniti ako smo sami radili. Zato nije niti čudo da bezvriedne stvari imaju za onoga koji ih je načinio mnogo veću vriednost nego za onoga koji ih go­tove vidi. Uzrok tom podcjenjivanju vriednosti je u nepoznavanju i neshvaćanju rada. Kolika je vriednost onoga rada, koji pojedinac vrši sviestno i hotice za obće dobro ulažući svoje znanje, volju i energiju da stvori nešto, što ne će biti samo nje­govo, nego i dobro zajednice! Rad temeljen na takovim pobudama uzgaja se u ustroju Ustaške Mladeži.

Ne manje važna je svrha i ta, da se kod mla­deži razvije osjećaj pozitivne samosviesti i samo­pouzdanja, jer onaj, koji vjeruje u svoju stvaralačku moć i sposobnost, ne će nikada doći u položaj da bez­nadno očekuje pomoć drugoga, nego će pouzdavajući se u samoga sebe naći uviek mo­gućnost, da si sam pomogne.

Mladež, koja znade cieniti rad i ulagati svoj trud za uzvišene ciljeve, neće tu osebinu izgubiti nikada niti poslije u životu, a sigurno je i to, da će se i družtvovni osjećaj takove mladeži oblikovati onako kako je to potrebno i kako to označuju Ustaška Načela.