Suvremena nacionalna država nije izgrađena samo na načelu očuvanja i osiguranja fizičkog obstanka jedne družtvene zajednice, nego joj se pridaje jedan viši zadatak i smisao: oblikovanje i razvijanje tvarnih, moralnih i duhovnih vriednosti u jednom narodu.

 U toj, baš, činjenici suvremeni nacionalistički sustavi nalaze duboko opravdanje i poslanje državne ustanove. Budući da jedan narod jedino u vlastitoj državi može osigurati svoj obstanak i time izvršiti zadatak koji mu nameće život i poviest, svaki narod ima kao prirodna tvo­revina sa svojim poviestnim smislom i prirodno pravo na slobodan i nesmetan život.

Ne želimo time opravdati pravo hrvatskog na­roda na vlastitu državu, nego bi htjeli još više podvući značenje i vriednost vlastite države i na­glasiti svu težinu odgovornosti, koju postavlja po­viest i budućnost i na nosioce nacionalno-političkog zbivanja i na čitav hrvatski narod kao subjekt državnog života.

Država postoji zbog naroda, a ne narod zbog države i baš se zato i država postavlja prema na­rodu kao odgovornost. To gledište nalazimo i u Ustaškim Načelima, koja su hrvatski nacionalni i politički program. Ona osobito podvlače misao od­govornosti i naglašuju, da svatko i u vršenju svo­jih javnih i posebničkih poslova bilo kakove vrsti »odgovara svojim dobrom i svojim životom za svoja djela i propuste«, polazeći s jedino izpravne predpostavke, da je narod organska zajednica i da se tek funkcioniranjem svih dielova zajednice postizava jedinstvo naroda i time osigurava bu­dućnost težko stečenog zajedničkog dobra — na­rodne države.

Iz odgovornog djelovanja u narodnom i držav­nom životu nikako ne možemo i ne smijemo izdvojiti brigu za mladež, za »one koji dolaze i koji nose novi život«. Nesumnjivo je da vođenje države i njene politike pripada starijima, bogati­jima znanjem i zrelijima izkustvom, sigurnijima u prosuđivanju i hladnijima u odlukama. No zar neće mladi sutra, kada stariji po bioložkim zakonima izčeznu s političke pozornice, ponieti isti teret na svojim leđima, i nije li stoga vodstvo naroda od­govorno za mlade koji će ih nasliediti. Ne ovisi li njihova zrelost i sposobnost u vođenju državnih i narodnih poslova uvelike baš o brizi koja će joj se posvetiti.

Nosilac snage i državnosti je u žirem smislu cio hrvatski narod, nu u užem smislu je taj nosilac ono pokoljenje hrvatskoga naroda, koje će u sta­novita vremena biti nosilac svih zbivanja i pokre­tanja u javnom životu naroda. Osigurati narodu i njegovoj državi pokoljenje, koje će tu zadaću no­sioca snage i državnosti izvršiti na sreću i zado­voljstvo naroda, životna je nužda hrvatskoga naroda. Jedan od bitnih i sudbonosnih problema narodnoga života je priprava i odgoj novih poko­ljenja za svoju ulogu u narodu i državi.

No ne smije se u mladeži gledati jedino nosioce budućeg života, jer se mladež ne može izključiti ni iz momentanog nacionalnog i političkog doživlja­vanja. Treba uviek uočiti pozitivne odlike mladeži: zanos bez računa i sposobnost žrtvovanja bez mjere, i baš iz toga treba stvoriti snažan nacionalni kapital i da tako kažemo dinamičku energiju države. Mla­dosti treba pružiti priliku i mogućnost izživljavanja u njenoj prirodnoj funkciji.

Može nekome izgledati odgoj mladeži kao »igranje s djecom«, pa ipak, sigurno nema odgovor­nijeg posla od njenog odgoja, jer to je vrlo osjet­ljiva »igra« s dušama, a odgoj mladeži najdublji problem državne budućnosti.

Državni odgoj mladeži, stoga nije tek pravo države, nego i dužnost. On znači usmjerivanje čita­vih naraštaja mladeži prema narodu i državi, znači pripremanje mladeži za vršenje svih državnih po­slova. Vrlo jednostavno, a možda i ne: mladeži treba uciepiti u dušu ljubav prema zemlji i tradi­ciji, ljubav prema narodu, treba joj predočiti cienu odkupljanja i vriednost slobodnog života, treba je saživjeti s tekovinama hrvatskog narodnog duha, izpuniti osvjedočenjem o vriednosti postavljenih zasada u Ustaškim Načelima, kako bi ona mogla u punoj sviesti i odgovornosti djelovati i stvarati.

Ovako zamašan posao ne može biti slučajan i neorganiziran. Mora se izgraditi temeljiti sustav koji će voditi brigu o svim tjelesnim i duševnim značaj­kama mladeži, o svim vanjskim i unutarnjim ele­mentima, koji mogu utjecati na njeno oblikovanje i izgradnju. Sustav rada je osnovni uvjet uspjeha u odgoju mladeži.

Postavljanje sustava, kojim će se zadaća pri­pravljanja i odgoja mladeži riešiti, životni je problem naroda i države. To je zadatak koji se nameće kroz poviest svakom pokoljenju jednog naroda. To je problem, koji je postavljen naročito snažno baš današnjoj vodstvenoj generaciji hrvat­skog naroda i on se zbog probitka i sigurne buduć­nosti hrvatske države mora s uspjehom riešiti.

Odgajati mladež znači izgrađivati temelje dr­žavne sigurnosti. Odgajati hrvatsku mladež znači unieti za uviek u hrvatski narod državnu sviest, sviest da smo sposobni voditi vlastiti život, izgra­đivati ga i da nam jedino država može osigurati život i budućnost.

Hrvatska javnost, a napose ovi činbenici: rodi­telji hrvatske djece, nastavnici hrvatskih škola i dužnostnici Ustaške Mladeži, moraju biti sviestni tih neoborivih činjenica.