Sve generacije hrvatske mladeži bi­le su najidealniji borci za nrvatsnu uizavu, za hrvatsku slobodu.

To je vec u biti svake mladosti, da se zano­si za idealima, koji su daleki i uzviše­ni. Hrvatska mladež poučena izkustvom starijih i živeći otvorenim oči­ma znala je uviek dobro procieniti svoju hrvatsku slobodu. Mladež se je opajaia na stranicama naše davne i hrabre prošlosti. Nju je zanosila hr­vatska veličina i hrvatska odrješitost. Zemlja i narod napredovali su u kul­turnom, gospodarskom, družtvovnom i na svim ostalim poljima, tek u slo­bodi, kad je Hrvat odlučivao hrvat­skom sudbinom. To je pokazivala da­našnjica, u kojoj smo bili pod tuđim vladama i narodima. Prilike državnog naroda iz dana u dan su se poprav­ljale: dizale su se građevine, sređiva­le gospodarske prilike, mogli su se razvijati na kulturnom polju kako su htjeli, a kod nas su pravili nered i ništili i ometali i ono malo privatne inicijative.

Nad tim nepravdama mladež se je bunila. Krv pradjedova jače bi zastrujala njenim žilama, a šake se grčile čekajući čas obračuna. U takvim časovima nije čudo, da je mladež, bez obzira na posljedice, hrlila na barika­de s hrvatskom pjesmom na ustima, koja je bila strah za silnike, a me­lem i utjeha potlačenom narodu. Sve naše političke ideje, sve naše pokre­te vodio je rodoljubni žar i zanos hr­vatske mladeži. Svi su oni odnjihani u njenom krilu i njoj moraju zahva­liti ogromni dio svoga uspjeha. Mo­že še reći sa sigurnošću, da onaj po­kret, koji je izgubio mladež, nije bio na dobrom putu. Zahvatila ga je bo­lest mnogih naših ljudi, koji su stu-pivši u život upregli se u jaram vlasti zaboravivši svoje mladenačke ideale.

Eto u tome se je sastojala tragika naše mladeži! Ona se je zanosila, bo­rila i žrtvovala, dok je još bila na te­ret svoje obitelji. Ako je kasnije htje­la živjeti kao državni namještenik bi­lo gdje, često je morala zatajiti svoje hrvatstvo, a da ne rečemo, da se ni­kako nije mogla bilo gdje izticati u hrvatskim ustanovama. Odatle mno­ge nesreće, mnoge gorčine i »stara­čki« savjeti: »Kad dođete u život već ćete se ohladiti!«

Hrvatska mladež mogla je vjero­vati jedino svojim vođama, koji su bili nosioci narodnog povjerenja. Ona je izvršavala njihove savjete i za njih bila spremna na sve. Vladari, nosioci vlasti prema hrvatskoj mladeži bili su uviek krvnički razpoloženi, jer je ona bila najbolji tumač potlačenog naroda. Prema vladarima mladež je mogla osjetiti tek strah kao pred svakom silom i nasiljem. Uzvišenih čuvstava nikada ni u najmanjoj mje­ri hrvatska mladež nije mogla imati prema vlastima, koje su rušile sve, što je hrvatskim duhom disalo.

Takva je bila problematika hrvat­ske mladeži kroz mnoga stoljeća. Da­nas u hrvatskoj državi  hrvatska mladež živi i razvija se pod sasvim drugim okolnostima.

Današnje pokoljenje hrvatske mla­deži jest Poglavnikovo. U tome je nje­gova veličina i njegova odgovornost. Od danas sve generacije naše mladeži moraju biti hrvatske i Poglavnikove.

Kult Poglavnika, kult hrvatske vla­sti i moći od danas, od današnje ge­neracije treba strujati žilama hrvat­skog čovjeka. Sve buduće generacije rodit će se s tom mišlju. Naša djeca u svojoj krvi, u svojoj podsviesti tre­baju to osjećati. Poglavnik, hrvatski državni Poglavar, nosilac hrvatske snage, moći i veličine, najveća je sve­tinja za svakog Hrvata, a posebice za hrvatsku mladež. Današnja generaci­ja hrvatske mladeži najsretnija je od svih dosadašnjih hrvatskih generaci­ja, da se može nazvati Poglavnikovom mladeži.

U budućnosti više ne će biti moguć­nosti, da hrvatska mladež stupivši u život mora zatajiti svoje hrvatstvo kao do sada. Svoje hrvatstvo trebamo uviek znati razUkovati od pripadno­sti, raznim mišljenjima. Hrvatska mladež, a po njoj i svi budući Hrva­ti jest državotvorna, jest ustaška. Stoga se danas i zovemo Ustaškom mladeži baš radi toga, jer hoćemo da ideju hrvatske države naglasimo i prenesemo u budućnost.

Današnja hrvatska mladež jest u-staška, t. j. državotvorna i Poglavni­kova. Ideju države i Poglavnika prenieti u budućnost i s njome zadojiti svakog Hrvata najuzvišenija i najve­ća je zadaća našeg pokoljenja.

Ta nas misao obvezuje, da se spremimo što bolje za život, da naša država bude što sređenija i što jača.Ta nam misao daje snage, da u današnjoj borbi i mi pridonesemo svoj dio učvršćavanju i izgradnji svoje države.                              

 JERE JAREB