U današnjem sukobu svjetovnih nazora i družtvovnih sukoba, gospo­darskom previranju, čovječanstvo traži izlaza iz težkog položaja, u koji je zapalo.

U tu svrhu čine se mnogi pokušaji i poduzimaju različite mje­re. Medjutim izgleda, da se u većini slučajeva zaboravlja, da je u ljud­skom životu prvo i najvažnije pitanje sam čovjek. Uslied toga veoma ple­menita , nastojanja ostaju često bez očekivanog uspjeha, jer ostaju na po­vršini ne zahvativši srčiku problema.

Sviestni ovakovog stanja prvom i najvažnijom zadaćom moramo sma­trati u mlađom hrvatskom naraštaju izgraditi čovjeka u punom i najpleme­nitijem značenju rieči. Novi i podpuni čovjek tek će stvoriti novi poredak i temeljito riešiti sve suvremene potežkoće, jer na zemlji ima mnogo svieta, ali malo ljudi.

Svako poviestno razdoblje ima svoj tip čovjeka, kome se kao idealu pri­bližava i koji želi u svom naraštaju ostvariti. Naš ideal mora biti podpuni čovjek, a pošto se čovjek sastoji od tiela i duše, to će podpuno čovjek biti onaj, koji svoju pažnju posveću­je zdravlju i napredku kako dušev­nom, tako i tjelesnom. Taj put zlatne sredine, na kome se postizava svaka vrlina i savršenstvo, sačuvat će nas s jedne strane lažne produhovljenosti, kako su je propoviedale razne vjerske sekte, a s druge strane obo­žavanja tjelesnosti, koje zastupaju pogani svih vremena. Kod podpunog čovjeka bit će u zdravom tielu, zdra­va duša.

Pored uskladjenja duševnih i tje­lesnih sila u podpunom čovjeku mo­raju biti skladno razvijene sve du­ševne moći. Čovjek posjeduje razum, volju i osjećaje, a u Europi se već stoljećima odgaja samo razum. Stoga imamo pored mnogo obrazovanih lju­di toliko duševnih slabića i zlobni­ka, a posljedak toga je značajka na­šeg vremena: velika civilizacija bez kulture, a to znači početak propasti svake uljudbe. Vriednost pojedinca nije u njegovom znanju, nego u po­štenju, a tek znanje spojeno s pošte­njem koristno je po zajednicu. Stoga ne želimo stvarati žive leksikone i ljudske automate znanja, koji su isto­vremeno bez značaja i plemenitosti. Ideal čovječanstva nalazi se u udru­ženoj istini, ljepoti i dobroti, pa sto­ga nije dovoljno razumom prihvatiti istinu, nego treba jednakim marom i voljom ostvariti dobrotu, a osjećaji­ma se oduševiti za ljepotu. Podpuni čovjek posjeduje izobraženi razum, čvrstu volju i plemenita osjećanja.

U ovakovom duhu odgojen čovjek ne će biti sebičnjak, nego će imati smisla za zajednicu i sasvim naravno u njemu će biti probudjena ljubav prema vlastitom narodu. Stoga smo uvjereni, da će naraštaj hrvatske mladeži oduševljen za ideal podpunog čovjeka ujedno biti nacionalno sviestan, a dužnost je naša, da tu sviest njegujemo i pojačavamo. Da svaki hrvatski mladić i svaka hrvatska dje­vojka budu ponosni na našu narodnu prošlost, da poznaju naše narodne umotvorine, da budu uzko povezani sa svim stališima narodne zajedni­ce, da svaku mogućnost povrede na­rodne slobode i. državnih granica osjećaju kao opasnost po vlastiti ži­vot: jednom rječju, da u svom cielom radu i nastojanju uviek imaju u vidu narodne probitke, t. j. da budu Hrvati ne samo po imenu i na jezi­ku, nego na djelu. Stoga od svoje mladeži hoćemo stvoriti podpune lju­de, koji će kao sviestni Hrvati sve svoje duševne i tjelesne sposobnosti stavljati na žrtvenik domovine. Ho­ćemo novog čovjeka, koji će biti hr­vatski nacionalist.

Ali, to još nije dovoljno. Kao što vjerski život, znanstveni rad i umjet­ničko stvaranje potrebuje ljude, koji će se podpuno predati pojedinoj od tih djelatnosti, tako takodjer narod­ni i državni život zahtjeva ju pojedin­ce, koji će im se u cielosti staviti u službu. To su ljudi, koji rade više ne­go što dužnost od njih zahtieva, koji se žrtvuju ne tražeći nagradu i pri­znanje, koji se odriču sebe, da žive za druge. Ljudi, koji imaju jednu mi­sao — dobro zajednice, jednu ljubav — vlastiti naroda jednu strast — obranu države. Ljudima takvoga du­ha u granicama hrvatskog naroda pripada častno ime — Ustaša. Kao vječni uzor takovog čovjeka ostaje svim hrvatskim pokoljenjima ličnost našeg Poglavnika. Stoga iz redova hrvatske mladeži, u kojoj svaki poje­dinac mora biti plemenit čovjek i do­bar Hrvat, hoćemo odgojiti elitnu skupinu Ustaša. Oni će biti lučonoše hrvatske državnosti i hrvatske samo­bitnosti, dok će ustaški duh prožima­ti cielu narodnu zajednicu.

Temelj odgoja hrvatske mladeži daju nam Ustaška Načela u pogledu nacionalnom, uljudbenom, družtvovnom i vjerskom.U duhu tih Načela stojimo na stanovištu slobodne nacio­nalne države, obrane europske uljud­be, suradnje medju stališima u pro­bitku narodne zajednice i vjere u svemogućeg Boga, koju vjeru će sva­ki slobodno i ravnopravno izvršavati prema propisima svoje vjerske zajed­nice. Ustaška mladež gradeći na tom temelju hoće u odgoju novog hrvat­skog pokoljenja pridonieti svoj obol, suradjujući pri tome s roditeljskim domom i školskim oblastima. Stoga se obraćamo Vama, hrvatski otčevi i hrvatske majke i Vama, hrvatski od­gojitelji, od pučke škole pa do sveuči­lišta, s molbom da shvatite naša na­stojanja, da izadjete u susret našim potrebama, pa da tako u svemu su­radjujemo na uzvišenom poslu obli­kovanja mladih hrvatskih duša.

A Ti, Ustaška mladeži, pokaži se dostojnom i doraslom poslanstva, koje je u poviesti čovječanstva Pro­vidnost namienila nama Hrvatima! Ostvari sve, što Poglavnik od Tebe traži, a hrvatski narod od Tebe oče­kuje!

Sestre Ustaškinje! Mi hoćemo dje­vojke, koje će ponosne na svoju dje­vojačku čast, jednom kao vjerne su­pruge i dobre majke biti dostojne ču­varice kućnog ognjišta, na kome će umnožiti sjaj i toplinu vjerskih, na­rodnih i obiteljskih svetinja!

Braćo Ustaše! Mi hoćemo mladiće, koji će nepokvarena srdca i marljivi u radu, kao muževi biti neslomivi značajevi i neustrašivi borci!

Hoćemo biti podpunni ljudi, dobri Hrvati i Ustaše i tako životom svojim pokazati da smo uviek