U svakoj prilici, a osobito u današ­njem vremenu, kad lažne viesti i kri­va tumačenja niču kao gljive, po­trebno je imati jasan i odredjen po­gled......

......., koji će nam danas i sutra, ovdje i ondje odrediti točno naše vladanje. Svi mi znamo i sigurni smo, da se na­lazimo pri koncu svjetskog obračuna i da nas dogadjaji mogu svakog časa zaskočiti. Iznenadjenja su na dnev­nom redu i s toga je uviek dobro biti spreman na sve i ne izgubiti glavu, već zadržati hladnokrvnost i prisebnost duha. Mladež je ona, koja nika­da ne smije zatajiti. Ona će svojom vjerom i optimizmom i jasnim gleda­njem, koje je samo hrvatsko i nije obterećeno i zamagljeno tudjinskom prošlošću — kao što je moguće kod naših starijih — dati snagu i volju u svakoj situaciji. Potrebno je lučiti bitno od nebitnog, poviestno od vre­menskog, trajno od prolaznog, hrvat­sko od tudjinskog. Mi smo samo Hr­vati i sve promatramo samo sa svo­jeg hrvatskog stanovišta.

Činjenica jest, da se hrvatski na­rod kroz mnoga stoljeća borio za svo­ju slobodu, činjenica jest, da je svo­ju slobodu u obliku federacija i po­sebnih jedinica pokušao ostvariti u bivšim državama, činjenica jest, da u bivšim državama uzprkos njegove do­bre volje za iskrenom suradnjom, ni­je nikada bilo dobro hrvatskom na­rodu. Težka stvarnost nametnula je jasnu istinu, koju je tako snažno pred osamdesetak godina naglasio Ante Starčević: Samostalnu hrvatsku državu. Hrvatski narod ima pravo kao narod, po svim načelima demo­kracije i etničke posebnosti, na samoodredjenje. A njegovo je samoodre-djenje, hrvatska država na čitavom etničkom i poviestnom području. — Borbu za svoju samostalnost vodio je kroz duga stoljeća i na tom putu pa­doše bezbrojni nepoznati junaci, kao i mnogi hrvatski velikani. 10. travnja 1941. hrvatska država je postala stvarnost. Ona je činjenica, koju ima u vidu svaki Hrvat. Država je potencialna snaga, koju nam pruža mo­gućnost, da svaku situaciju dočekamo sa svojom puškom na ramenu i utvr­dimo svoje pravo na svom nacional­nom području, što je za hrvatski na­rod kroz ove tri godine značila nje­gova država prema vanjskom svietu i obzirom na unutarnje probleme moći će prosuditi tek budućnost. Već sama činjenica, da se u svietu čuje hrvatski glas i manifestira njegovo pravo, jest od ogromne važnosti, a da ne govorimo o hrvatskoj vojsci, koja za svaku pametnu našu i stranu po­litiku predstavlja stvarnost s kojom treba računati.

Od 10. travnja 1941. hrvatski na-U'od vodi svoj hrvatski rat za prizna­nje i afirmaciju svog prava. Jedini cilj našeg hrvatskog rata jest hrvat­ska država, u kojoj će hrvatski narod živjeti i vladati po svojoj volji. Mi se borimo samo i jedino za hrvatsku dr­žavu. Naša vanjska i unutarnja poli­tika jest hrvatska država. Nama se sutra ne može predbaciti, kao što je to bilo u prošlosti, da se borimo za tudje interese. Ovog puta, u hrvat­skom ratu hrvatski vojnik bori se u hrvatskoj odori, s hrvatskom puškom i na hrvatskoj zemlji za svoju hrvat­sku državu. Na nijednoj drugoj fronti hrvatski se vojnik nije u ovom ratu borio. Boljševička fronta jest fronta europske uljudbe i kulture protiv azij­skog kolektivističko-materijalističkog prodora. Za borbu na toj fronti sutra će jednako biti zahvalna i druga strana.

Glavna hrvatska snaga jest hrvat­ska vojska. Ona je temelj i sigurnost hrvatske pobjede. Hrvatski vojnik dočekat će prijatelja i neprijatelja sa puškom na svojem ramenu. Za hrvat­ski narod, za hrvatskog vojnika ne svršava rat primirjem medju veliki­ma. Za njega svršava rat tek onda, kad bude osigurana hrvatska država. Baš u času preokreta glavni, možemo slobodno danas reći, i jedino opasni naš neprijatelj velikosrbstvo pokušat će na sve moguće načine, da nas uni­šti. S neprijateljem nema pregovora, s njime se obračunava, četnici i par­tizani dva oblika velikosrbskog iz-življavanja predstavljaju i predsta­vljat će neprijatelja, koji hoće da nas uništi. Oni misle, da će nas zastra­šiti šireći već danas lažne glasine o svojoj snazi. Mi znamo, da otvoreni neprijatelj kao što su oni za nas ne predstavlja opasnost. Danas naša sudbina leži u našim rukama. Ništa se ne može dogoditi bez nas. Do sada se je često dogadjalo, da se je o na­ma, kao 1918. godine, odlučivalo bez nas, dapače protiv nas. Ovoga puta to nije moguće. Svi Hrvati, svi hrvat­ski vojnici u bilo kojim postrojbama jesu, jedinstveni su i odlučni, da po­bjedonosno završe ovaj svoj hrvatski rat za hrvatsku državu, jer znadu, da time sebi i svojim potomcima osigu­ravaju sretan život. Svi smo mi da­nas zbiti oko svog državnog Pogla­vara. U času kušnje ta će se hrvat­ska jedinstvenost i vjernost svome hrvatskom Suverenu još jače izpolji-ti. Ovoga puta hrvatska je vjera u sretnu budućnost snažnija nego ika­da prije, jer je hrvatska sudbina u hrvatskim rukama.

Hrvatska mladež je prožeta ovim duhom vjere i optimizma. Iz njene organizacije taj duh zrači u cieli na­rod. Mladež je ona koja će narodne redove svojim jasnim gledanjem još više ujediniti i oboružati. S ovog hrvatskog gledišta mi promatramo sve pojave kod nas i oko nas.Jasno geldanje i jasna načela siguran su jamac pobjede.

Jere Jareb