80 godina je prošlo od onoga dana, kada je Poglavnik udario temelje Ustaškom pokretu.

Vrlo je malo ljudi bilo u ono doba, koji su vidjeli u tom datumu poviestni dan, dan velike odluke, koji će u poviesti Hrvatske ostati upi­san neizbrisanim slovima. Od tog dana je prošlo 80 go­dina težke i nesmiljene borbe, borbe na život i smrt, borbe protiv zakletog neprijatelja, protiv zatiranja hrvatskog naroda i hrvatskog imena. Snaga, idealizam i odlučnost ustaških boraca pod vodstvom Poglavnika završila je po­bjedom t. j. postignućem glavnoga cilja, Nezavisne Države Hrvatske. Prva etapa je prebrodjena, da udjemo u drugu u kojoj hrvatska država kao važan činbenik medju europ­skim narodima izvršava svoju poviestnu ulogu na jugo-iztoku Europe.

Svaka ljudska zajednica pa i najmanja: obitelj mora izumrieti, ako nema podmladka, ako ne stvara i ne izba­cuje mladice, koje će tekovine tradicije te zajednice po­nijeti dalje i prenieti na nova pokoljenja, koja su zalogom održanja svih onih vrednota i tradicija, koje jedna za­jednica ima. Ustaštvo je bez sumnje čisti samonikli hr­vatski pokret, koji se je kroz skoro osamstotina godina nepostojanja države Hrvatske pojavljivao u životu hrvat­skog naroda u raznim oblicima, dok nije po načelu pri­rodnih zakona, prije 80 godina dobio oblik Ustaštva, koje je dalo okvir svim tim oblicima, da izbije kao sukus svih nastojanja i borbi hrvatskog naroda za slobodu, da obli­kuje hrvatstvo u svom značenju sveobuhvatnog, narod­nog, borbenog pokreta. Ustaštvo nije rezultat kabinetskog postavljanja sustava, nego je posljedak života i životne dinamike, borbenog hrvatskog naroda. Veliki poviestni časovi izbacuju iz narodnog organizma, uviek jake po­jedince, koji moraju izvršiti po providnosti odredjenu im ulogu. I danas može hrvatski narod zahvaliti Svevišnjem, što mu je u vrieme, kada je hrvatski narodni organizam dospio do tog stupnja, da može svojom punom izkonskom snagom izvršiti svoju poviestnu ulogu, dao čovjeka koji je u sebi spojio sve vrednote hrvatskog narodnog htienja i koji je izvršio, svojom nadčovječnom vjerom i snagom posao, koji mu je poviest odredila.

Poviestna je činjenica da je Ustaštvo bilo nošeno od svog početka na ramenima poletne, idealne, neizkvarene mladosti i da je ta nepatvorena mladost, čista od natruha tudjinštine, oslobodjena od mogućnosti savijanja kičme, dala biljeg borbi Ustaškog pokreta. Što je borba bila kruća i žešća to je sve više u sve gušćim redovima hrlila hrvatska mladež pod ustaški stieg. Hrvatska mladež nije mešetarila, nije kombinirala, nego je slušala glas svoje krvi, svoje hrvatske savjesti, osjećajući žar one izkonske iskre, koja gori u srdcima i grudima svakoga hrvatskoga sina. Tu mladež nije mogao smesti, niti oportunizam i ku­kavičluk mnogih odnarodjenih roditelja, niti ih je mogao zameti na oko sredjeni život roba bez kičme. Ta mladež je baš radi toga, što je volila život, život slobodan, život slo­bodna Hrvata bila u stanju žrtvovati i taj život, za taj najviši ideal. Bilo je pretežkih kušnja i iznenadjenja, bilo je stradanja i na oko upropaštenih budućnosti, ali borbe­nost nije radi toga opadala, nego je, geometrijskom pro­gresijom, rasla i bujala. Na časove nastajala je prividna umornost i nedjelatnost, koju su neprijatelji Hrvatske, a napose neprijatelji najčišćeg izraza te Hrvatske, Ustaštva, smatrali lomljenjem odporne sviesti i snage ustaških be­rača. Nu, to su bili samo trenutci, kada su ustaški borci, samo odisali, da udahnu punim plućima nove snage, da bi nesmiljenom žestinom opet udarili napried, svome naj­višem cilju. Nije bilo velikih pisanih programa, nije bilo nekih naročito izgradjenih sustava, ali je zato postojao veliki program ostvarenja Nezavisne Države Hrvatske, a sustav bijaše izvršavanje dužnosti u duhu ustaških pro­pisa. Stožer tog programa, tog sustava bijaše neslomiva vjera u onoga koji vodi, podpuna predanost njegovim zapoviedima, spoznaja da je pravac borbe, koji on pokazuje uviek izpravan i jedino moguć, pa makar to na oko iz­gledalo i udaranje glavom o zid. Danas, kad bacimo po­gled unatrag, možemo s ponosom reći, da je taj pravac doista bio jedino izpravan i da je put odredjen njegovom genijalnom vidovitošću bio jedini, kojim se u labirintu po­litičkih i politikanskih puteva i puteljaka morao izgubiti, svakako tko nije imao sigurnog kompasa, a mi smo to frnaKj jer je On nepogriešiv.

Tradicija ustaške borbe je ogromna i neuništiva. Teko­vine ustaške djelatnosti su zalite potocima, najčišće hr­vatske krvi, koja je zalogom neuništivosti Ustaštva i ustaške ideje. Mladež je dala svoj veliki obol u krvi i ži­votima i time dala divan primjer budućim naraštajima hrvatske mladeži, primjer žrtve i samopriegora.

Te žrtve koje danas Ustaška mladež doprinosi na žrtve­nik slobode, ne bi imale smisla, kada mi ne bi pred sobom imali nove ciljeve, koje u razvitku života naroda hrvat­skoga mi uz svaku cienu postići moramo. Pred nama leži posao koji se ne može obaviti za par dana ili mjeseci, nego koji će nas zaokupljati godinama. Hrvatska mladež mora postati jamstvo života i odpornosti hrvatskog naroda i države Hrvatske. Hrvatska mladež mora biti prožeta tra­dicijama bezkompromisne ustaške borbe, mora biti do u srž prožeta državnom sviešću, pa će takova mladež i je­dino moći danas sutra namrieti sve te visoke vriednosti budućim hrvatskim pokoljenjima i time osigurati temelje vječnosti hrvatskog naroda i njegove narodne države. To je naš program i zato je potrebno dati ustaškoj mladeži onakav odgoj i onako je voditi kroz život, kako tom veli­kom cilju i odgovara. U tome ćemo sigurno i uspjeti, jer mladež koja je prošla sve tegobe i potežkoće ovih pre­težkih vremena, znati će u buduće svladati svaku potežkoću, koja joj na put stane. Mladež koja je sudjelovala u borbi može jedino izpravno procieniti svoju vlastitu vriednost, a takova mladež je Ustaška mladež. Budući na­raštaj možda ne će imati te borbe, ali će se zato moći na­pajati i usisavati nove snage na velikim tradicijama ustaške borbe, koje će im uviek biti memento i putokaz njihova djelovanja.

Ustaška mladež sviestna je toga, da ju je poviest odre­dila da bude baštinikom velikog Poglavnikovog djela, koje mora čuvati više od svoga vlastitog života. Prava i sviestna Ustaška mladež, jamstvo je vječnosti Hrvatske. Dubokom vjerom u tu spoznaju Ustaška mladež kroči napried.