Tko je na vezi
| Djeca - uzdanica naroda |
|
...možda uspomena, možda duh ili zvijezda, koja će tako visoko sja ti u svemiru, da ne će biti vidljiva oči ma ove zemlje. I svaki čovjek, bojeći se svoga odlaska iz ove zemaljske realnosti, nastoji ostaviti ipak dio sebe u nečemu, bilo u svojim djelima bilo u potomstvu, da ono nosi barem kroz maleni dio beskrajnog vremena njegovo ime i njegove znakove, da je živio na ovome svijetu. — Roditelji osjećaju svoje produljenje i vječitost u djeci, koju su rodili, a umjetnik u djelima, koja je stvorio. — Onaj, koji ne ostavi iza sebe ništa, ni djecu, ni djela, ni veliki život, taj iza smrti tijela naskoro umre potpuno. I kao što svaki pojedinac osjeća svoju vječitost u onome, što je ostavio iza sebe, tako i svaki narod osjeća svoje trajanje i besmrtnost u svome potomstvu, u generacijama, koje slijede iza generacija, koje nestaju. Stariji su oni koji odlaze, a djeca su oni koji dolaze, i stariji će jednog dana potpuno nestati, a djeca će na njihova mjesta doći. — Ako, dakle jedan narod hoće biti besmrtan, ako želi svoju vječitost, mora naći produljenje u svome fpotomstvu, ali tome potomstvu mora dati sve pozitivno, što je taj narod uzdržavalo do sadašnjosti, jer, ako mu dade zlo u nasljedstvo, otrovat će se potomstvo i umrijeti, a s njime će umrijeti i sav narod potpuno od svoga početka. To je duboki razlog, da svaki narod mora najveću pažnju posvetiti svome potomstvu, svojoj, djeci, a ta pažnja se sastoji u odgoju kroz koji se zasađuju u djeci vrline, koje ljude stvaraju vječitima. Ne bismo imali mnogo koristi, osim zaključka, da mora drukčije biti, ako bismo stali osuđivati način odgoja naše djece prije osnutka Nezavisne Države Hrvatske, zato je bolje upotrijebiti sve vrijeme i svu snagu, da taj odgoj našeg potomstva bude uzvišen i savršen. U dječje duše moramo usaditi vrli. ne, koje ljude stvaraju vječitima, jer samo tako će i Hrvatski narod ostati besmrtan, i ne će izumrijeti u budućim pokoljenjima. Koje su to vrline, koje mi moramo usaditi u srca naše djece? 1. Poštenje u odnosu prema svakoj stvari i svakom čovjeku. 2. Hrabrost u obrani časti i svoga. 3. Nastojanje, da svaki postane uzvišeni čovjek, koji 6e znati svemu dati pravu cijenu, i koji će znati prema svemu zauzeti pravedni odnos. 4. Pripravnost i uvjerenje, da je lijep odlazak iz ovoga svijeta, ako smo stvorili nešto veliko, i ako smo živjeli za to. Iz tih četiri vrlina mogu se izvesti sve ostale vrline, koje moraju biti sadržaj i zakon našeg odgoja. Svu hrvatsku djecu pozvao je naš Poglavnik, da se okupe u Ustaškoj uzdanici, jedinoj dječjoj organizaciji u našoj domovini. U toj organizaciji nastoji se, a i nastojat će se, da se od te djece stvori prava uzdanica naroda, koja će poprimiti sve navedene vrline. Mnogima, a osobito starijima, biti će naš rad tuđ i odnosit će se u početku prema njemu s velikim nepouzdanjem i rezerviranošću, ali konačno će ipak uvidjeti, da je taj naš rad mnogo vri-jedniji i ljepši nego su to oni zamišljali. Tko može braniti svojoj djeci, ako im se sprječava besposleno klatarenje ulicama i zaposljuje ih se radom? Tko može osuditi rad onih, koji nastoje prikupiti djecu periferija, i njihove glasiće, koji bi se izgubili u vikanju, priučavaju skladnosti pjesme? Tko se smije buniti, ako se želi od djece stvoriti čestite, karakterne i radine članove države? U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj država uzima u svoje ruke odgoj djece i daje ga u ruke odgojiteljima, koji zaslužuju povjerenje države i roditelja tako, da se ne će roditelji bojati za dijete, a niti država za potomstvo. Vinko Kos |

Svaki pojedinac, koji živi na ovoj zemlji, osjeća živo i duboko svoje nestajanje, osjeća i znade s potpunom sigurnošću, da će jednog dana nestati ovakav kakav je sada i postati nešto sasvim drugo..