Nema kod nas područja ni djelatnosti, koja bi tako vjerno pratila naše  političko stanje, kao što je to slučaj s priradnom granom.

Hrvatski prirad bio je crnina naše političke smrti i rešetka našeg robovanja!

A kao što je vjerno prikazivao naše mrtvilo, tako je opet najvjernije odrazivao naš novi život.

Najviše je bio u manjku i najviše je sada na dobitku. Najviše je izgubio našom političkom smrću i najviše dobio s našim uskrsnućem.

Zbilja, prirad je znak političkog života jednoga naroda i najmjerodavniji opomena svima onima, kojima nije sasvim jasna spoznaja o potlačenosti, zavisnosti, slabosti, vlasti, slobodi i samostalnosti.

I baš zbog tih misli i istina pokazuje se pitanje nacionalnog odgoja i osje­ćanja priradne mladeži naročito važnim i odlučnim.

Nenarodan pripadnik?

Izgleda nam taj pojam jednak onome anacionalnog vojnika!

Da, tome nam to sliči, jer kao što je strahovito opasno za život čitavog naroda oružje u rukama nenarodnih ljudi, toliko isto je opasan   za narodni organi­zam nacionalno nesvijesni priradnik, čiji su metci opasniji od onih puščanih i to­povskih!

Uvijek, a pogotovo kad je narod u pitanju, kad je sve pokrenuto i stavljeno u službu njegova održanja, poziv na suradnju priradnika postaje sve veći i važniji, a njegova uloga pokazuje se sve odlučnija i sudbonosni ja.

Ne radi se ovdje o pukim doprinosima, dužnostima i obvezama, nego se više radi o raspoloženju, volji i ljubavi, kojom se izpunjava uloga u narodnom or­ganizmu, radi se o nacionalnom suosjećanju, društvovnoj svijesti, savjesti i odgo­vornosti pred sredinom, u kojoj priradnik živi i opstoji.

Ako nam je toliko stalo do nacionalnog stanja učenika, pisara i činovnika, onda samo iz nesvijesti i zablude možemo zaboraviti na narodni odgoj priradnika koji kudikamo više prigode i mogućnosti imaju, da svome narodu  koriste i štete.

U odgoju priradne mladeži dužnost je radi toga osim neposredne nacionalu pouke (povijesti, jezika, gradjanske pouke i političke   ideologije)   izgradjivati i njegovati pravu narodnu  a ne umjetnu, stranu i tudju kulturu.

Treba presaditi u mlade duše sve one vrijednosti,sva ona kulturna dobra sva shvaćanja, vjerovanja i naziranja, kojima naš narod živi, da bi se na taj dana odgojio naraštaj duhovno povezan, oblikovan, produbljen, dotjeran i prikladnu zemlji i sredini, u kojoj se rodio i odgojio.

Priradnik mora biti svijestan izvora svakog zalogaja kruha, on u svojoj robi. svome alatu, te u svim stvarima, dobrima i predmetima, mora čuti glasove svoga naroda, koji je sve to dao, stvorio i omogućio; on se, napokon, mora osjetiti dužan i obavezan, da prema istome narodu odgovori vraćanjem duga i ispunjavanjem duž­nosti.

Uzalud sve drugo u odgoju priradne mladeži, ako ova nacionalna strana manjka. Ona mora biti početak i svršetak svega. Bez nje je sve drugo štetno i opasno!

Ako ona bude otpala, onda ćemo onom kulturom, onim stručnim znanjem i usavršavanjem, odgojiti neprijatelje naroda, koji će mu tim više škoditi i pucati u ledja, čim budu napredniji, pametniji i prosvjetijeniji!

Prof. JURAJ JURJEVIĆ