U svakidašnjem životu nastaju medju ljudima razmirice svake vrsti. Za mnoga prijeporna pitanja jednom se mora reći: dovle i ne dalje.

Mnogi ljudi brane svoje naziranje radi vlastitih probitaka. Da se u narodnim pitanjima već unaprijed uklone kojekakove nesuglasice, potrebno je iz malena u ljudima stvarati čiste pojmove. U suvremenim pita­njima, koja svaki dan medju nama nastaju, svakako je jedno od najvažnijih odgoj mladeži prema stanovitim stalnim načelima, pa tako i prema politici. Zašto baš mladost? Zar je ona vrijedna tolike pažnje? Zar je ona sve? Zar se bez nje ne može ništa, pa ni politiku voditi, niti državom upravljati? Ako se promotre osebine mladosti, a s druge strane važnost politike, uvidja se, da je mladost uistinu važan Čimbenik na­rodne politike. Ipak je nužno postaviti neka načela i granice izmedju jednog i drugog.

Mladost je poletna, buntovna, revolucionarna, revoltna. Živahna je, nasuprot mlitave, trome starosti. Svježa je, udar­na, navalna, ne vidi pred sobom zapreka za postignuće cilja. Misli, da može sve. Na njoj se temelji mnogi uspjeh. Svaki pokret, pogotovo politički, baca se najprije na nju. Želiš li postići cilj, predobi mladost, predobio si narod. Mladi ljudi poznaju samo jednu parolu: naprijed! Povik za uzmak ne čuju. Za njih je dovoljan pogled okom, oni već jure skokom.

Mladost ne voli filozofirati, zaključivati, stvarati planove, ne­go se prihvaća posla. U njoj sve bukti, vrije, unutarnji joj porivi ne daju mira, nego je potiču na gibanje, pokret, rad, navalu, borbu — pobjedu. Teško ju je staložiti, umiriti. Ona voli boraviti, gdje je veselo, gdje je vika, gdje predstoji ak­cija, borba. Jedva iščekuje zapovijed za borbu, nestrpljiva je, upaljiva kao barut. Misli, da bi jednim zamahom i podhva-tom pregazila i osvojila cijeli svijet. Mladi ljudi ne žale po­ginuti za ideju. To je za njih čast. Zato oni daju žrtve u svakoj borbi. Oni ne pitaju, hoće li poginuti, samo udri, ne daj, dok se mičeš. Mladost je za totalnu pobjedu, za potpuni uspjeh, za pravednu, neograničenu vlast. Ne dopušta, da itko može više od nje da je pred njom. Ona želi u svemu pred­njačiti, ona mora sve izvršivati, ni u čemu se nju ne smije mimoići. Ona sve zna, sve može. Mladi pjevajući polaze u borbu. Razveseljavaju potištene. Koliko puta dolazi radi svo­jih ideala u sukob sa starijim, sa svojim najbližim, koji joj samo dobro žele. Koliko se puta okosi mladić na svoje mile i drage, koji bi mu nešto savjetovali: »Šuti stari! Ti ne znaš više ništa! Moli se Bogu, da skrušeno umreš, a nas mlade pu­sti, da idemo svojim putem...!«

Mladež svojom oporbom, beskompromisnim stavom, otvo­renim nezadovoljstvom ruši vlade,   mijenja   poredak,   on je udara, mlati, progoni, ona opet viče, skače, galami, buni se, bori se. Ako je zatvoriš, čim izadje na slobodu, odmah se opet buni. Nikako je umiriti. Sto muka i jada s njom. Utamaniti možeš, zadovoljiti još manje. Otrgnuti je od akcije, oso­bito političke, ne možeš ni na jedan način.

Mladi se ljudi gdjekada laćaju svega na što god naiđe. Prihvaćaju se svega, što misle, da im »hrani« život. Izlaze iz sebe, da uživaju, da se pokažu. Mladost je privlačiva: uživa i dopušta, da se u njoj uživa. Nestašna je, lakoumna, povod­ljiva. Spremna ići desno i lijevo. Vodi je srce. Ona je sam idealizam. Nije teško oduševiti je za rad.

Sasvim oprečni ljudi od mladosti vode politiku. Na kormila države dolaze trijezni ljudi, ljudi razuma, jake volje, duboke naobrazbe, spretnog snalaženja u nastalim pri­likama. Politika nije jednostavna stvar. Njom se ne može svatko baviti. Logična je i nelogična. Više puta je beskom­promisna zato, što stvara kompromise. U njoj nema dogma, ali ima načela, od kojih se ne može i ne smije odstupati. Od­lika joj je elastičnost, laviranje, diplomatski skokovi, ali sve s očitom i proračunatom namjerom, da se postigne pravi, žudjeni cilj. Obuhvaća svestranu naobrazbu, jer zadire u sva područja ljudskog djelovanja. Posjeduje na hiljade ulaza i izlaza, a samo je jedan pravi. Čas sklapa ugovor s najvećim neprijateljem, da lakše obračuna s drugim, a onda se baca na svog nedavnog »prijatelja«. To je sve proračunato, genijalno, a većinom se osniva na iskustvu. To je visoka politika, diplo­macija u pravom smislu riječi. Njezini potezi i uspjesi zapanjuju. Gar Vilim mnogo puta nije razumio namjere svoga Željeznog Kancelara, koji je pravio zamašne diplomatske po­teze. Shvatio ga je tek onda, kada mu je Bismarck u kritič­noj odluci rekao: »Veličanstvo, pa to je politika!«

Politika je znanost. Zato i postoje političke škole i ka­tedre za proučavanje raznih političkih problema. Praktična politika jest umijeće, vještina, koja u sebi uključuje samo­prijegorni apostolat, jer organizira narod za njegovo opće dobro. Poštiva i štiti pojedinca u oslabljenoj zajednici. Njezino je djelovanje harmonično s probitcima općeg i pojedi­načnog dobra. Radi te svoje uzvišene svrhe i rada politika, kao znanost ili umijeće dominira nad drugim praktičnim zna­nostima. Sebična politika nije politika. Prava politika nije sebeljubna, nego narodoljubna. Politika je vrst ljubavi, i to kolektivne, praktične ljubavi, ne individualne.

Politika je jedna od najglavnijih i najvažnijih grana jav­noga djelovanja. Svaki rad danas nosi političko obilježje. Dandanas je politički utjecaj golem. Politika je proširila po­lje svoga rada u sva narodna područja. Nema nijednog pita­nja, koga se nije dotakla i koga ne bi htjela rješiti. Zamamljiva, fascinira. Pobuđjuje u čovjeku nacionalne osjećaje i ponos. Svaki dan novine pišu o političarima i šefovima dr­žava. Što je čovjek mladji na visokom položaju, time je obljub­ljeniji, pogotovo kod mladosti. Zato bi mnogi, dok su mladi, htjeli biti glasoviti političari, razumije se na visokom polo­žaju...

Politika se ne sastoji od lijepih riječi. Istina, i to je više puta potrebno. Politika je rad, teški, odgovorni narodni po­sao. Drugo je politizirati, a drugo voditi pravu, narodnu poli­tiku. Politiziraju besposlenjaci i nestručnjaci. Države, koje su politizirale, propale su. Državnici, koji su radili, a ne politizirali, danas vladaju svojim narodom na njegovo zadovoljstvo. Ko­risnu i uspješnu politiku vode pravi borci i radnici, koji su uvijek bili dosljedni, solidni, koji su uvijek prednjačili u svom poslu. U tom su primjer svi današnji vodje borbenih naroda. Riječi su im sredstva za osvajanje masa, a tek ih vlastitim primjerom rada stalno vežu uza se. Za mnoge se danas veli, da se hrane politikom. Baš takvi nijesu političari. Političari su oni, koji su djelom pokazali, što su učinili za svoj narod. Politikanti ne razumiju današnji sukob u svijetu, ali politi­čari i državnici, koji su proživjeli ili prostudirali današnje po­stojeće sisteme vladanja i te kako su svijesni njegova zamašaja i predvidjaju njegov logični svršetak.

Državom upravljaju politički stručnjaci. Proučavanje raznovrsnih stručnih problema zahtijeva osobitu nadarenost. Politički su problemi zamašni, sveobuhvatni, kompletni. Zato iziskuju široka oštroumna zapažanja, čvrste i jasne principe, a prema tome dob zrelosti i naobrazbe. Upravljanje političkim odnosima ne zadovoljava se improvizacijom, nego što boljom i spremnijom stručnom izobrazbom. Političar mora biti dobar psiholog, praktičan, vješt u pravu, trgovini, industriji i t. d. što zahtjeva osobitu pripravu. Politika nije nikakvo zlo, što više, pomoću nje se čine velebna i povjesna djela za narod. Ona se može izroditi, osobito onda, ako se njom bavi onaj, koji nije zreo i spreman aa položaj.

Nitko ne može poreći, da sadašnja hrvatska mladež nije idealna i da ne zamišlja Hrvatsku sretnom i zadovoljnom dr­žavom. Sam život i razvoj prilika nagone je, htjela ne htjela, da prati dogadjaje u svojoj domovini i u svijetu. Uza sve to politika ne smije postati svakidašnja hrana mladosti, nego joj hrana u prvom redu mora biti umski, narodni i značajni od­goj i priprema za život. Teško je u masama preporoditi jedan narod. Treba se prihvatiti manjih skupina, ćelija, što više sa­mih pojedinaca. Ako politiziraš na ulici, u kafani, gostionici ništa od toga. Prazne riječi, a vrijeme prohujalo. Hrvatska nema ništa od toga, ako u gostioni uz čašicu zapjevaš najvatreniji i najnacionalniju hrvatsku pjesmu. Time gdjekada mo­žeš škoditi razvitku prilika, a više puta kompromitiraš na nedostojnom mjestu duboki izražaj hrvatske duše, oličen u do­tičnoj pjesmi. Naši neprijatelji ne boje se toliko hrvatske pje­sme, koliko hrvatskog rađa. Hrvatska se nije oslobodila pje­smom i tamburicama, nego radom i žrtvama će se izgraditi i pobjediti.

Tko prerano zadje u politiku, ne će biti dobar političar, a tko je iz malena usisavao nacionalni duh, taj će postati čovjek narodne volje. Ispunjavanje političkih dužnosti ne ide bez pri­prave, zrelosti duha i samoodricanja. Politička svijest svakog mladića očituje se u njegovu radu. Ustaška odora nije uvijek potvrda tvoga političkog rada, niti nacionalne svijesti, što ko­risti, ako iz petnih žila kličeš Hrvatskoj, a u školi ne znaš najosnovnije činjenice hrvatske narodne povijesti? Tvoj rad, bio on vrlo neznatan, pokazuje tvoju hrvatsku svijest. Najneznatniji i najzabitniji radnik u njemačkoj tvornici sigurno je to­liko svijestan i uvjeren, da tvornica ne može bez njega ra­diti, makar kako neznatan posao vršio.

Bolje je mladeži predočivati važnost proučavanja razno­vrsnih političkih problema, nego li je izravno slati na politički rad. Nije probitačno, ako se uposluje za ono, za što nije do­rasla. Usporedio bih je sa naučnicima, od kojih se ne traži, da odmah vođe posao svoga majstora, nego se malo pomalo u nj upućuju i povjeravaju im se neki manji poslovi. S vremenom postaju nađradnici — majstori — stručnjaci. Svaki stalež u svakoj državi treba stručnjaka, pa tako i za razna politička djelovanja. Ako se na odgovorno mjesto u državi popne ne-sposobnjak, probisvijet, protuha, improvizator ili vucibatina, nikad ništa od njega. Takav ne misli na državu, narod i na­predak.

Svaki hrvatski mladić mora postati jedna stanica, savr­šeno izgradjena kućica, koja će biti primjer drugima. Vrši sa­vjesno svoj posao, u kojem se baš sada nalaziš. Tako najviše radiš za svoju Hrvatsku, koja je bila, jest i naša će ostati.

Prof VLADO LOVRIĆ