Sve generacije hrvatske mladeži bi­le su najidealniji borci za nrvatsnu uizavu, za hrvatsku slobodu.

Bujanje snaga, propinjanje svježih poriva i kovitlanje stvaralačkih uzpona, koje uznemiruju nutrinu mla­deži, uvjetuje i usmjeruje njen rad i daje vidni odraz njenoj djelatnosti u javnom životu. Mladež znači u jav­nom životu obilje novih smjelih misli i nastojanja, ona donosi divnu pri­čuvu izvornih traženja puteva u no­vo. A baš to je ono što javnom radu neke sredine daje pravo postojanja, i priliv novih snaga dokazuje mu ži­votnu sposobnost. Te osnovne misli moramo uviek iznova sretati kao mi­ljokaze, kada razmatramo o mladeži i problemima njenih odnosa prema životu i svietu.

Danas je vrienje dogadjaja promienilo normalni tok života i mnoge snage koje su se izživljavale u jav­nom političkom i kulturnom životu. Njihov manjak osjeća se dosta jako, no to je dalo mladeži ne samo mogućnost, već i zadatak intenzivnog utjecaja na javni život. Mnogo ranije, no što je to nekada bio slučaj, biva mladež da­nas ponukana i upravo prisiljena okolnostima, da utječe na život svoje uže ili šire družtvene sredine. U uz­burkanosti dogadjaja kristaliziraju se mnogo ranije nego prije snažne mlade ličnosti, koje izsijavanjem sta­novitih vriednota i ideja, koje u sebi nose, u mnogome preobražavaju sli­ku družtvenog, političkog i kulturnog života današnjice. Prinos mladih nije malen niti po kvantitetu, niti po kva­litetu, i on znači obilje životne snage naroda.

U svome stvaralačkom zamahu mladost je danas razapeta izmedju više ciljeva i konkretnih zadataka. Vrieme je iztaložilo tri najglavnija zadatka današnjoj mladeži, a te bi mogli formulirati ovako:

Izgradnja vlastite lič­nosti.

Da bi se moglo nešto koristno učiniti, treba imati u prvom redu u sebi pozitivnih snaga i spo­sobnosti kao i obilje stečenog znanja i iskustva. Ako u peći nema plamena, nema govora o grijanju. Najprije iz­graditi svoju unutarnju ličnost. Paž­ljivo izklesati svoj Ja, harmonično ga izpuniti idejama i znanjem i ukrasiti ga vrlinama. Tek tada pomišljati na davanje i predavanje okolini. Mi sa­mi moramo biti bogata riznica ideja, pobuda i osjećaja, koji davanjem ne će slabiti. Istom tako izgradjena osobnost moći će pomišljati na dalj­nje svoje zadatke. Taj se stupanj po­stiže radom, naporima učenja. Muko­trpnom strpljivošću skupljati zrno do zrna i u znoju stvaralačkog napo­ra godinama postati puni zrnja. U tome učenju regulator i putokaz biti će nam stvarne narodne potrebe. Ka­ko je sve ono bez idejne okostnice bezživotno i mrtvo to u našoj izgrad­nji zdrave idejne smjernice predstav­ljaju dušu i životnost. Odabiranju izpravnih idejnih zasada, čijim uskladjivanjem stvaramo svoj životni na­zor, treba posvetiti najveću pozor­nost. Čeličenje karaktera i očvršćivanje duševnih vrlina predstavlja glavnu komponentu u rezultiranju iz-gradjene osobnosti.

Izgradnja životne sredi­ne.

Jednom izgradjena ličnost svojim političkim djelovanjem i svojim duhovnim utjecajem znatno zadire u obći život svoje družtvene zajednice. Pozitivnom djelovanju takovih lič­nosti zahvaljuju svoj preporod i ob­novu mnoge družtvene i narodne za­jednice. Da hrvatska narodna zajed­nica treba jednu korienitu obnovu i preporod o tome je, mislim, nepo­trebno govoriti. U stvarnost naših prilika treba unieti još mnogo svježi­ne i zdravlja, a to je zadaća izgradjenih osoba, koje predstavljaju novog hrvatskog čovjeka.

Nacionalna borba je treći zadatak suvremene mladeži. Samo­održanje narodne zajednice zahtjeva beskompromisnu borbu za očuvanje Države kao najviše vrednote, koju smo postigli. Ta borba se danas vodi oružjem i ona traži ulog najboljih i najvećih narodnih snaga, traži cjelo­viti ulog mladeži. Mladost je jedina sposobna isključiti računicu i fana­tično predati puninu svoje snage za­htjevima rata. Ciljevi borbe odkupljuju vriednost žrtve i daju mladeži snage za žrtvovanje. Danas, kad se u obćem svjetskom hrvanju moramo boriti ne samo za državno, već i narodno-bioložko održanje, doprinos mladeži i na tom polju mora biti ogroman.

Sve ove navedene zadaće današnje mladeži toliko su velike i težke, da bezuvjetno zahtjevaju zajedničtvo svih njenih snaga. Ne smije danas i ne može biti ni jednog člana hrvat­skog naroda, a naročito ni jednog omladinca, kojega danas ne bi tre­bali. Svi su potrebni i nuždni u veli­kom naporu ciele nacije. Da bi se po­stigli postavljeni ciljevi treba kre­nuti izpravnim, najkraćim i najboljim putevima. U tom radu neka nas vo­de sliedeće smjernice:

Država iznad svega.

Drža­va je najviše izpunjenje naših zahtje­va, jamac našeg narodnog i bioložkog održanja i uvjet budućeg napredka. To je činjenica, koju ništa ne može izbrisati iz naše sviesti. U svem našem nastojanju, bez obzira na naše možda i raznoliko mišljenje i drugim stvarima, država mora biti ono vrhovno, što nas sve ujedinjuje u radu i borbi za njen obstanak. Mo­že se razpravljati o svemu, samo se o Poglavniku i Državi ne smije dopu­stiti ni najmanja diskusija. Suveren i država, to je ono najviše što smo nakon stoljetne borbe postigli i bilo bi ludo, izdajnički i samoubilački, ka­da bi itko dopustio, da se u to dira. Kada bismo dopustili da netko dira u te najveće vriednote bili bismo na­lik čovjeku, koji s mukom izgradjenoj kući zapali krov i ruši temelje, za to, jer mu se sobe ne svidjaju. Danas je najviši zakon održanje Države i pred tim pada sve ostalo.

Iz gornjeg zaključka izvodimo dru­gi, a to je jedinstvo svih snaga. Težina zadatka suvremene generacije traži obilje snaga i za to je imperativna dužnost, da sve stva­ralačke jedinke bez promišljanja ba­ce se u zamah borbe. Ideoložka, po­litička i druga moguća razpravljanja danas padaju i gube se kao nešto ne­potrebno i bezsmisleno. Snage, koje su potrebne za ostvarenje bitnog ci­lja, ne smiju se slabiti suvišnim de-batiranjem i razparčavanjem. Bez obzra na nazore, politička gledanja i stranačku pripadnost u prošlosti, da­nas se svi moraju okupiti pod ge­slom: očuvanje Države. Ostalo je sve drugorazrednog značaja, za čije raz­matranje će se kasnije naći vremena.

U ostvarivanju i propoviedanju tih zasada mladež će i u buduće kriepiti njen idealizam, borbenost i uvjerenje u pobjedu, što joj je i do sada dava­lo snage za rad, borbu i žrtvovanje.

Tradicionalne vrline hrvatske mla­deži u ovoj su krvavoj današnjici ne samo ponovno iztaknute, već su i po­tencirane. Ideje, koje nas vode u su­vremenosti, svojom su veličinom za­dovoljile naše traženje i iz njih rastu naše snage. Žrtve rada  koje dnevno dajemo postaju ne samo zlatni klas u žitnici naroda i države, već i naši uzori i putokazi.

PREDRAG BOROVEČKI