Na davno utvrđenim načelima, jasnim i suvremenim, Ustaški će pokret provesti organizaciju Nezavisne Države Hrvatske s jednakom odlučnošću, ustrajnošću i marljivošću, s kojom se je do sada u teškim godinama borbe za nju s velikim žrtvama borio.

Idejni temelji Ustaškog Pokreta leže u nauci Otca domovine dra Ante Starčevića i njegovog mučeničkog
sudruga Eugena Kvaternika, koji su u povjestnom razdoblju, u kojemu su se stvarali začetci modernog nacionalizma, postavili zahtjev za sjedinjenjem svih rascijepanih Hrvatskih zemalja.

Od Mure, Drave i Dunava do Drine i Jadranskog mora u potpunoj suverenoj i Nezavistnoj Državi Hrvatskoj. Kad je godine 1918. Hrvatski narod protiv svoje volje bio podređen srbiji, nauka je Ante Starčevića više nego ikada prije" zahvatila široke Hrvatske narodne rodove. Već godine 1918. i 1920. počimaju odlučni Hrvatski minevi organiziranjem oružanog otpora protiv srbske okupacije. Među njima vidno mjesto zauzima tada još 30-godišnji odvjetnik dr. Ante Pavelić, te kasnije svirepo umoreni učenjak svjetskoga glasa, profesor Milan šufflaj.

U mnogim Hrvatskim krajevima dolazi do oružanih ustanaka protiv srba, no čas za opći ustanak još nije bio kucnuo. U kasnijim godinama privremeno preoteše u Hrvatskoj maha t.zv. mirotvorne struje. Kada su međutim 20. lipnja 1928. u beogradskoj skupštini revolverskim nabojima poslanika Puniše Račića poubijani Hrvatski narodni zastupnici, među njima i Stjepan Radić, postalo je jasnim, da se sukob Hrvata i srba i oslobođenje Hrvatske dade riješiti samo oružjem. Oslanjajući se na pojedine borbene organizacije Hrvatske omladine, dr. Ante Pavelić provodi u drugoj polovici godine 1928. u Hrvatskoj organizaciju poluvojničkih formacija »Hrvatskog Domobrana«. Hrvatska je omladina s golemim oduševljenjem prionula uz taj pokret, koji se u malo mjeseci snažnim zamahom raširio diljem Hrvatske.

Kada je srpski kralj Aleksandar 6. siječnja 1929. zaveo vojničku diktaturu u bivšoj jugoslaviji, razpustivši sve političke organizacije Hrvata, Domobranci bijahu prisiljeni, da promijene način rada. Prešlo se na ilegalni rad u domovini i na organiziranje velike Hrvatske emigracije u Europi i Americi. Još u siječnju 1929. dr. Ante Pavelić organizira u Zagrebu tajnu revoluci onarnu organizaciju Ustaša i daje joj statut, koji je danas temelj Nezavisne Države Hrvatske.

Tim statutom revolucionarni Hrvatski Ustaški pokret postavio je za svoje osnovne ciljeve: stvaranje Nezavistne Države Hrvatske na čitavom narodnom i povijestnom području Hrvat-skog naroda; organizaciju te države na ideji narodne solidarnosti i suradnje svih staleža; očišćenje Hrvatske domovine od elemenata, koji su mu po rasi, krvi i duhu opasni neprija telji; uzpostavu zdravog i jakog autoriteta umjesto liberalno demokratskog kaosa. Za ostvarenje toga velikoga cilja državnog oslobođenja i unutrašnje obnove Hrvatskog naroda. Ustaški Pokret i svi njegovi članovi borili su se svim sredstvima, pa i oružjem u ruci.

Koncem siječnja godine 1929. dr. Ante Pavelić odlazi sa nekolicinom bližih suradnika u emigraciju da organizira Hrvatsko izseljeničtvo i da stupi u vezu sa onim državama, koje su jednako kao i Hrvatska bile žrtve versailleskog sustava. Već u prvim mjesecima svog boravka u inozemstvu dr. Ante Pavelić kao vođa Ustaške organizacije razvija političku djelatnost, koja je postala temeljem vanjsko političke orijentacije Hrvatskog naroda i međunarodnom osnovicom, na kojoj je stvorena Hrvatska Država.

Poglavnik je smjesta stupio u dodir sa prijateljima u Italiji, Madžarskoj i Bugarskoj. Premda je ondašnja Njemačka bila još slaba i nemoćna, a njezina vlada igračka u rukama versaille skog sustava, Poglavnik je od samog početka polagao najveću važnost na to, da i u velikom Njemačkom narodu pobudi interes za oslobo
dilačku borbu Hrvata. U ljetu godine 1929. prigodom boravka u Sofiji, Poglavnik zaključuje i formalni ugovor sa Makedonskim revolu cionarima, kojim su se Hrvati i Makedonci obvezali, da će se rame uz rame boriti protiv srpske tiranije. Hrvatska politička emigracija našla je u spomenutim državama mnogo razumi jevanja i simpatija, te široku moralnu potporu. Tako je i bilo moguće povesti putem listova i korespodencija propagandističku akciju u inozemstvu, koja se suprostavila lažima, širenim iz beograda. Iztovremeno je Hrvatsko izseljeničtvo s golemim oduševljenjem u Europi,sjevernoj i južnoj Americi i čak u Africi i Australiji velikim zanosom prionulo uz Ustaški pokret.

»Grič«, »Ustaša«, »Croatia Press«, »Hrvatski Domobran« (Buenos Aires) »Nezavisna Država Hrvatska« (Pittsburg), organi su Ustaškog pokreta, koji na Hrvatskom jeziku i na stranim jezicima upućuju svijet o  borbi Hrvatskog naroda za nezavisnost.Istovremeno, dok se razvija široka akcija u inozemstvu, započima se revolucionarnim otporom protiv velikosrbske tiranije u domovini. U raznim krajevima dolazi do žestokih sukoba između Hrvatskih Ustaša i srbskih vlasti, žestoka Ustaška akcija u Lici u jeseni 1932. potresla je u Hrvatskoj u samim temeljima srbsku tiraniju, žrtve Ustaškog Pokreta velike su. Mnogi Ustaše vješani su na temelju osuda beogradskog državnog suda za zaštitu države, mnogo veći broj podlegao je zvjerskim mučenjima po tamnicama ili je pao u tvornim sukobima i demonstracijama.

Preko 8.000 ljudi izvedeno je pred sudove po srbskom zakonu za zaštitu države. Desetci tisuća godina tamnice presuđeni su Hrvatskim Ustašama. Sav taj teror nije mogao slomiti borbe Hrvatskog naroda i Ustaške organizacije. Kada u listopadu 1934. nestaje nosioca velikosrbske tiranije Aleksandra, bio je prekoračen vrhunac srbske moći! Od tad unutarnje rasulo jugoslavije postaje sve očevidnije, beogradska vlada uzalud se trudi da pomoću među narodne masonerije, židovstva i Lige Naroda, u kojoj su bile te tamne sile koncentrirane, da satru Ustaški Pokret. U ženevi Beneš, Titulescu i Jevtić organiziraju međunarodni proces protiv Ustaša. Kuša se ovu reprezentaciju najboljih snaga Hrvatskoga naroda proglasiti družbom međunarodnih terorista! Masonske spletke imale bi potkapati naravne veze suradnje i prijateljstva Hrvatskog naroda sa zemljama koje su nosile duh nove Europe. Politiku grubog nasilja protiv Hrvata u domovini i inozemstvu, koja je bila spojena s politikom provokacija prema susjednim zemljama, za-mjenjuje nasljednik Aleksandra Regent Pavle, gojenac oxfordske škole sa politikom dvoličnosti prema Hrvatima, kao i prema susjednim zemljama.

Jedan od glavnih ciljeva te politike bijaše razbijanje jedinstvenog Hrvatskog fronta, predvo đenog Ustašama
i njihovim Poglavnikom, te raskidanjem naravnih veza prijateljstva i razu mjevanja između Hrvata i njihovih velikih i malih susjeda. Ta politika namjerne nejasnoće, dvoličnosti i neizkrenosti, nije međutim mogla riješiti otvorene osnovne državne probleme niti prema unutrašnjosti, niti prema vani. Jednako nije mogla oslabiti udarnu snagu Ustaške organizacije koja je temeljena na životnim potrebama Hrvatskog naroda bila i ostala neovistna o prevejanim trikovima beogradske politike. Ustaška organizacija radila je neumorno snašavši se u svim tegobama i opasnostima ilegalnosti, te se s tvrdom vjerom da će Hrvatska naći svoje mjesto u novoj Europi, spremala na svoj čas. Ispod fasade jugoslavenske države stvarala se potajno, ali ustrajno, nova Država Hrvatska. Ustaške ćelije obuhvatiše ne samo gradove i sela diljem Hrvatske, već se proširiše u živčane mreže t. zv. jugoslavenske države, obuhvativši dobrim dijelom redarstvo, oružničtvo, pa konačno i vojsku u Hrvatskim krajevima. Beograd i njegovi eksponenti u Hrvatskoj nemajući nikakve unutarnje veze sa hrvatskom dušom i Hrvat skim narodom, nisu ni slutili dokle sve dopire nevidljiva Ustaška mreža.

Kad je drskim izazovom generala Simovića strgnuta maska dvoličnosti sa lica srbije, te se ono pokazalo u pravom svijetlu, kucnuo je čas da Ustaše provedu svoju historijsku misiju. Već drugoga dana rata protiv jugoslavije, dok su se operacije vršile samo na bugarskoj i sloven skoj granici, u Hrvatskoj je započeto djelo oslobođenja narodnog i državnog. Pobuniše se pukovnije oko Bjelovara i zauzeše grad, uklonivši srbske časnike. Slijedilo je otkazivanje posluha srbskim časnicima u drugim krajevima, a 10. travnja Hrvati otvoriše pobjedonosnoj Njemačkoj vojsci vrata svoje domovine, proglasivši iztovremeno Nezavisnu Državu Hrvatsku na čitavom narodnom i povijestnom području.

Na davno utvrđenim načelima, jasnim i suvremenim, Ustaški će pokret provesti organizaciju Nezavisne Države Hrvatske s jednakom odlučnošću, ustrajnošću i marljivošću, s kojom se je do sada u teškim godinama borbe za nju s velikim žrtvama borio.

dr.Mladen Lorković