Ustaški pokret nije nešto nepokretno. Ustaški pokret ne postoji samo na papiru, na ustima u rije­čima i pjesmi — ne, ustaški je pokret živ organizam, pun životnog elana, dinamike i snage.

On je duša hrvatstva, srž hrvatske borbene duše, koja je puna snage, života i jake volje za rad i izgradnju. Daj e ustaštvo živ organizam, najtjesnije srastao s hrvatskom narodnom du­šom, najbolji je dokaz njegov prijem u svim narodnim redovima: seljaci, radnici, umni radnici i građani — svi su našli u ustaštvu sebe, svoju dušu, dušu pretopljenu u jedan veliki, silni i snažni duh hrvatstva, koji nas sve obuzimlje.

To mi svi osjećamo.

Svaka stanica našeg duhovnog bića priljubila se uz taj općenarodni pokret i u njem gleda svoj spas i besmrtnost... Pokret. Ustaški pokret... To je pre­malo, to je preslaba riječ za ustaštvo. Ustaštvo je za hrvatske redove više od pokreta, nešto mnogo veće od stranke mnogo jače od režima. Ustaštvo je vjera, snažna i duboka vjera, koja nas sve prozirnije. Ta nas je vjera čuvala od propasti, ona nas je jačala u trenucima očaja i umiranja, ona nam je uzdržavala nadu u dane slobode — ustaška je vjera konačno tu slobodu i stvorila. Ustaška je vjera spas i snaga hrvat­stva. Samom slobodom hrvatskoga naroda nije po­stignuto sve. Istina, to je najveća dogma ustaškog vjerovanja, koja je ostvarena, to je najsvetija misao ustaških redova i osnovna snaga ustaških duša — ali mi još nismo s time zadovoljni. Djelo koje je stvo­rio ustaški pokret, prožet ustaškom vjerom na čelu s Poglavnikom nije završeno. Tek kada će svi članovi Ustaške Hrvatske biti prožeti ustaškim načelima, kada će svi u pu­nini proživljavati ustaško evanđelje, kada će svi živjeti po dogmama ustaške vjere — moći ćemo reći: Naj­veće djelo u povijesti Hrvatske jest završeno.