Ljudska je duša zamršen i osjetljiv duhovni organizam,...

....čijem radu i dje­lovanju još nitko nije u dubinu za­šao, to je čarobna knjiga, kojoj tajne još nijedan učenjak od Aristotelovih do naših dana nije podpuno riešio i objasnio, to jest riznica, kojoj bogat­stvo osjećaja još nijedan svjetski, pjesnik nije obuhvatio i proživio.

Jedino rješenje svih psiholožkih iztraživanja je, da je ljudska duša bogat i životopisan mali sviet za se­be, mikrokozmos, ali tim mikrokozmom struji često puta jači i bujniji život nego golemim mikrokozmom, koji ga u neobuhvatnim i neizmjer­nim razmjerima obkoljava.

Nesumnjivo je najvažnija kompo­nenta, i u radu duše najjača poluga volja, prema kojoj se razvija život i djelovanje svakog pojedinog čovjeka. Volja u životnom razvoju čovjeka ima veoma važnu ulogu i o njenoj čvrsti­ni ovisi često puta smjer životnih koraka omladinaca i uspjeh njihova rada.

U životu pojedinog čovjeka, a na­ročito u sudbonosnim časovima nje­gove poviesti, značajno je i od. vrlo velike važnosti, da li će narodni podmladak, mladež, imati dovoljno sna­žne i čvrste volje i energije, smjela čela i neustrašivo poći u susret dogadjajima i neizvjestnoj budućnosti, uhvatiti se u koštac s rušiocima na­rodnog mira i obstanka te preuzeti na sebe težke nacionalne i političke dužnosti, koje je nametnula poviest.

Oštrica poviestne odgovornosti uperena je u srdce našeg pokoljenja i naše nacije. Hrvatski se narod nikad nije nalazio na tako sudbonosnom prelomu kao sada, nikad u većem kr­varenju kao u ovim godištima. I upravo sada, kad su žrtve najveće, kad rane najjače peku i gubitci najviše bole, kada je Domovina ogrnula kra­ljevsko čelo velom ponosne boli, na mladeži je, da pokaže svoju životnu snagu, da dokaže, da još nije umrla slava starog hrvatskog junačtva i otupila oštrica hrvatskoga mača; na mladeži je, da sa pobjedničkim po­klikom na čelu hrvatskih legija poteče poput užarene lave da preplavi i pregazi one, koji iz podmuklog mra­ka pružiše ogavne i prljave pandže za malim i drhtavim svietlom hrvatske slobode i sreće.

Ali tim težkim i sudbonosnim duž­nostima hrvatska mladež,   ustaška mladež, ne bi mogla odoljeti, ne bi ih mogla na sebe preuzeti, da nema čvr­ste i nepokolebive volje, snažne volje za ogorčenom i krvavom obranom, revolucionarnim i žilavim odporom. To je ona ista snaga volje, koja je ja­čala Tomislava i Krešimira; koja je vodila bana Berislavića u pohodima na Jajce, šubića u obrani Sigeta, Kvaternika i Bacha u rakovičkom sa­stanku. To je ona ista volja, koju su posjedovali Soddin i Hranilović, Oreb i Begović i plejade onih, koji dadoše i sada daju svoje dragocjene živote i mladu vrelu krv za očuvanje časti i ponosa svoga naroda i svetosti rod­nih ognjišta. Moramo biti sviestni, da smo mi, mladja pokoljenja, nosioci budućnosti ciele zemlje, države i do­movine, te da samo do nas, do naše volje i spremnosti stoji, da li ćemo donieti svome narodu život ili smrt, pobjedu ili rcbstvo, čast ili sramotu.

Stara je već i poznata izreka, da je mladež bez ideala proljeće bez sunca i cvieća. Za onog, u čijim očima ne gori plamen prkosa prema životu, is­kra borbenosti i ponosa i koji se ne usudjuje opredieliti ni za jednu ide­ju, ni za jednu liniju, za takvoga ne možemo imati mržnje, ne, oni ni nje nisu dostojni, takove duhovne bied-nike možemo samo duboko prezirati.

U današnje će se doba pokazati i izkazati pravi značajevi i junaci ma­ča i duha, a poviest će jednom, go­voreći o vremenu, u kojem se nalazi­mo, spomenuti samo one, koji bija­hu spremni žrtvovati se za domovinu, dok će za kukavice imati samo šut­nju strahovitog prezira.

Danas, kada je neprijatelj zbacio sa svoga lica lažnu krinku uljudbe, pogazio vlastitu čast i bacio ju pod noge, na nama je, da vlastitu čast obranimo i podignemo još više, a po­dići ćemo ju samo obranom svojih poviestnih prava, svoje slobode i sta­vljanjem svih snaga u nesebičnu slu­žbu domovini. U tom nas vodi jedna misao, jedna volja, jedna snaga, a to je pobjeda. Ona je naša, jer mi to hoćemo!

Miljenko Barbarić