Laž, ne­moral, zlo i grieh i u slobodi kao i u robstvu ruše i ubijaju.

Mnogo se i često iztiče i podvlači kod nas misao, kako uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske posao nije ni iz daleka izvršen. Uzpostavom svoje nezavistnosti stekli smo tek pravo i mogućnost slobodno i ljudski živjeti, slobodno i za sebe raditi, razvijati i napredovati. Sad smo tek došli do toga, da se smijemo i možemo dati svom dušom na posao, sada moramo sve svoje snage do dna izcrpsti i svu svoju ljubav za Hrvatsku oživotvoriti u oču­vanju i izgradnii liepe naše Domovine. Do sad smo, osobito u zadnjem razdoblju svoga stoljetnoga robstva samo živo­tarili, jedva smo žilavom borbom smatrali toliko zraka za disanje. toliko snage za održavanje. Mjesto da smo napre­dovali, mi smo u mnogome nazadovali, u mnogome stajali na mrtvoj točci, velik je dio nas iznemogao, napustio borbu, povukao se, prodao se, uvukao se u se i zabrinuo se sitničavo za svoje osobne probitke. Širom Hrvatske izniklo je toliko korova, hrvatskim je žilama zakolalo toliko otrova! Iznikao je korov posvuda: u domaćem kao i u družtovnom životu, gotovo nijedan pedalj zemlie nije ostao poštedjen. Svi smo, tko manje a tko više zaraženi, otrovani.

 Neprijateli je otišao,no treba pronaći i oboriti tvrdjave laži i ruševine, koje su iza njega ostale, a onda se istom može graditi novo i zdravo. Kad se pročisti zrak i prostor.Korov i otrov su tu, to se mora jasno i smjelo ustanoviti, treba ga znati razpoznati pa ukloniti. Ništa ne bismo učinili zatvarajući oči pred činjenicama, samo bismo pogriešili obmanjujući se neistinitim i kićenim hvalospjevima o samima sebi. Uzalud bi sjalo sunce slobode, uzalud bi nas natapala obilna rosa njezinih darova, uzalud bi bile i krv i žrtve, kad sami sebi ne bismo priznali svojih zabluda, kad bismo htjeli rušilačkim i negativnim postupkom i životom, koji nam je na­metnuo najveći naš neprijatelj, graditi i stvarati. Laž, ne­moral, zlo i grieh i u slobodi kao i u robstvu ruše i ubijaju. Ovo pitanje tako liepo osvietljuje život prirode. U naj­boljoj godini uz tople kiše, blage rose i žar sunčani nema ploda, zdravog i bogatog ploda, ako je sjeme nezdravo ili bilje zagušeno dračem i korovom.

U životno shvaćanje i životnu praksu većine našeg gradskog i seoskog svieta, u život i životne poglede i mladih i starih i mužkaraca i žena uvuklo se mnogo zla, mnogo neistine. Neprijatelj je došao i u noći na­šega robstva zasijao strašno sjeme ma­terijalizma, dosljedno sebičnosti, pohle­pe, nerada, pijančevanja, nemorala, izkorišćivanja, nepoštenja svake vrsti, podmićivanja. nepoštivanja zakona i Božjih i ljudskih. Nije ništa poštedio. Nekadašnji Hrvati - poštenjaci, junaci, čelik značajevi postali su bezkrvni slabići, sebičnjaci, samoživi, nekadaš­nje Hrvatice, divne majke i vjerne žene, izgubile su svoje najljepše urese, zagušio nam i izpio snagu i zdravlje korov i otrov, postali smo kao biljke, koje rastu u tami, prozirni, nemoćni, bliedi i nezdravi. A i rasli smo u dubokoj tami, bez sunca slobode, bez dubine i punine plodne zemlje iz koje bismo crpli životnu snagu. Nije začudno ovo stanje, ono je naravno, ono je nuždna posljedica poznatih uzroka. Čudno je i divno, da su uza sve to, toliki sinovi i kćeri naše domovine, živjeli puninom života, da su žarkim svietlom, koje je sjalo u njihovim dušama i srcima spriečili da ne padne nikada podpuni mrak; čudno je i divno, da su ti velikani u robstvu postajali sve snažniji, da su im u lancima nabrekle mišice i žile do divovske snage, da su te mišice raztrgle konačno verige teških lanaca. To je jedin­stven primjer u poviesti čovječanstva.

I ovo treba reći. Ne bi valjalo smalaksati u radu rodi ovih nemilih a. i neizbježivih posljedica života, kakav smo mi provodili. Ne bi valjalo položiti oružje, zapasti u malodušnost i pustiti, da sve ostane kako je i bilo. Ne bi va­ljalo lomiti štapa i prelaziti preko ljudi Hrvata, koji su zatro­vani zlom. A mnogi kod nas od dobronamjernih rodoljuba pa i ustaša često ovako misli, često mu se čini posao bezkrajan, pregolem, pretežak. Često se radi jednoga zla vidi svuda zlo, gubimo mir i strpljivost u radu. Ne valja tajiti, posao je silan, bit će i veoma dugotrajan, ali je posao koji se mora izvršiti, posao koji se hoće izvršiti, jer će onda ustaški pokret izpuniti cieli svoj program. Moramo biti na čistu s time, da je rušiti lakše nego graditi, da se lako vozi nizbrdo, a težko uzbrdo. A mi smo upregli upravo da vozimo uzbrdo. I vozit ćemo do kraja, dok ne izvezemo. I »nećemo dopustiti......"