Antiteza multikulturalizma je, naravno, nacionalkulturalizam koji predstavlja moralnu, religijsku i kulturnu solidarnost među ljudima unutar neke nacije. Nacionalkulturalizam je vjera u samog sebe kao i vjera u konačno više dobro za svoj vlastiti narod.

Izrael se upropaštava pozivajući strance
Efrajim se miješa s narodima,
Efrajim je pogača što je ne prevrnuše.
Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna!
Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna!
Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči;
i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome,
i uza sve to oni ga ne traže!
Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma;
oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu,
oborit ću ih kao ptice nebeske,
za njihovu ih kazniti zloću.

(Hošea 7, 8-12)



Tolerancija i apatija su posljednje oznake umirućeg društva.

(Aristotel)


Gledano iz nacionalne perspektive, multikulturalizam je, najkraće rečeno, alat vanjske moći u podjeli pa vladaj funkciji s ciljem pokoravanja ljudi i osvajanja prostora. Također, nijedna nacija nije rođena kao multikulturna, to bi trebalo shvatiti kao početnu osnovu svakog daljnjeg razmatranja. Multikulturalizam je jednako tako neprirodan kao što je to jedno u potpunosti nezdravo stanje koje može zahvatiti samo države koje su u fazi propadanja. Sva multikulturna društva ili se već nalaze ili će se tek naći u stanju političkog, moralnog, ekonomskog i socijalnog uzmaka. Pohlepa i korupcija u sprezi sa represivnim mjerama usmjerenim protiv vlastitih državljana je ono što neizbježno karakterizira svaku vlast multikulturnog društva. Laži i obmane su prepoznatljive karakteristike medija, politike i obrazovnih institucija u službi multikulturalizma. To su jednostavno posljedice multikulturne prakse izvedene kroz otuđenu i sebičnu političku oligarhiju.

U modernim vremenima multikulturalizam je uveden od vrha prema bazi kao sredstvo vladajuće klike s ciljem da se jedna ili više rasnih ili etničkih skupina iskoriste jedna protiv druge. Stalno prisutno etničko previranje služi političkim planovima, ekonomskim ciljevima i potrebom za moći globalističkih vladara-operativaca i njihovih zakulisnih sponzora. Ova tehnika je u moderno vrijeme razvijena od strane marksističkih ideologa koji su upotrijebili multikulturalizam u Rusiji kako bi podijelili i nadvladali otpor prema uvođenju komunističke države. Konačni rezultat njihovog uspješnog preuzimanja vlasti bio je smrt više od trideset miliona ljudi u Sovjetskom savezu. Povijest poznaje ovu politiku multikulturalizma i za vrijeme Rima kada su se zarobljeni robovi planski miješali tako da nikada na jednom posjedu ne bude prisutna homogena etničko-kulturna skupina jer se izmiješanim robovima lakše upravljalo.

Ista internacionalna kabala koja je početkom 20. stoljeća iz svojih bankarskih kuća u New Yorku i Londonu sponzorirala Lenjina, Trockog i Staljina kao multikulturne lidere sovjetske države, danas jednako tako sponzorira multikulturne lidere Europe, tj. Zapada u cijelosti.

Da bi se promoviralo, usvojilo i institucionaliziralo multikulturalizam izgrađena je jedna isprepletena mreža fondacija (Ford, Carnegie ili Bill & Melinda Gates fondacije), internacionalnih bankarskih carstava (Rockefellera i Rotschilda), te državnih agencija koje su čvrsto pod njihovom kontrolom, a koji rade zajedno u suglasju s osmišljenom propagandom i psihološkim ratom plasiranim preko monopolistički pozicioniranih korporativnih i državnih medija ili tvornica kulturnih obrazaca poput Hollywooda. Isti proces, isti principi, kojima se nameće multikulturalizam primjenjuju se jednako od Europe, uključujući i Rusiju, preko Amerike, pa sve do Australije – svugdje gdje je na ovaj ili onaj način prevladala europska kultura izrasla na kršćanskoj duhovnoj osnovi.

Multikulturalizam se koristi u formiranju poslušnih ljudi koji će sačinjavati pokorne države Novog svjetskog poretka. Kao oružje postmodernog političkog ratovanja multikulturalizmu je rijetko tko ravan što objašnjava njegovu intenzivnu uporabu na prostoru Zapada. Namjerno fragmentiranje zapadnjačkih naroda i posljedični gubitak jedinstvenog identiteta i smisla unutar politički neusuglašenih dijelova služi kao stepenica prema ostvarenju svjetske vlade, proglašenju globalne države upravljane iz jednog ekskluzivnog centra moći.

Tko sačinjava tu nevidljivu svjetsku vladu? Vladajuću klasu sačinjava ''ekonomska hijerarhija'' koja zamjenjuje filozofiju devetnaestog stoljeća i pripadnu ''organsku hijerarhiju''. To je sila koja zemlje i ljude koji u njima žive promatra primarno kao ekonomske ciljeve koje treba eksploatirati, a sekundarno kao vojne ciljeve koje treba pobijediti ukoliko pružaju otpor.

Treba paziti da se ne dođe u stanje zbunjenosti pred kičastim nastupima i nesuvislim bajkama ljevičarskih promotora multikulturalizma dok liberalni promotori multikulturalizma nisu ništa više doli oportunistički paraziti koji se hrane na stvorenoj socijalnoj plijesni i uporno napadaju nacionalno političko tijelo. Dok su nedosljedni ljevičari i liberali glavni glasnogovornici multikulturalizma, nipošto ne treba previdjeti ni lažne konzervativce koji također odrađuju multikulturnu destrukciju nad vlastitim narodom kojeg verbalno ističu kao vrednotu koju žele očuvati. Istinske pozicije moći, nevidljivi elitisti koji promoviraju multikulturalizam kao njihovo oruđe u ratu, sami su sve samo ne liberalni, progresivni ili ''demokratični''. Prije bi ih se moglo opisati kao globalne socijalne tirane koji traže samo još više moći, još više bogatstva i još više kontrole nad ljudima, a potpuno im je sporedno kakvim će se plaštem ogrnuti politika koja im je podložna. Lažna paradigma ljevica – desnica kreirana je zato da sve ostane pod kontrolom onih koji su tu laž osmislili.

Elitistički spletkaroši zamišljaju diktatorsku svjetsku vlast sačinjenu od silom federaliziranih država koje su, realno govoreći, policijske države bez granica. Ujedinjeni Narodi tu služe zato da budu paravan onima koji iz pozadine manipuliraju svjetskim događajima.

Ekonomski je zamišljeno postojanje jedne globalne plantaže radne snage nadzirane preko transnacionalnih korporacija koje ne brinu o ljudskim pravima onih koji rade njihove proizvode ili usluge više nego je Staljin brinuo o pravima svojih radnika kojima je raspolagao. Vazalne države su tu da proizvode dobra i ujedno osiguraju podložnost svojih podanika na način da će se svaka opozicija proglasiti terorizmom ili govorom mržnje u bezgraničnoj policijskoj državi.

U krajnje lošim okolnostima, kada multinacionalne kompanije nisu u sanju održati kontrolu, oružana sila NATO-a biti će korištena da nametne pokornost neposlušnim državama.

Kao što se televizijske reklame koriste od strane onih koji će profitirati njihovim emitiranjem, tako je i usvajanje multikulturalizama od strane neke zemlje prisutno zato jer od njegovog konačnog prihvaćanja oni koji su ga promovirali očekuju neku korist za sebe. Kao što stablo umire kad je iznutra napadnuto crvima, jednako je umiruća i nacija koja je izložena multikulturalizmu. S ciljem oduzimanja slobode, dominirajuća nacionalna kultura napada se multikulturalizmom sa svih strana.

Ocrnjujući, izjednačujući i oslabljujući dominantnu kulturu stvoreno je okružje za socijalno, političko i ekonomsko previranje koje će koristiti sponzorima multikulturne države. Ukoliko vlast i mediji neumorno nameću pitanja rase, spola i raznolikosti preferirajući ih pravim životnim pitanjima koja bi trebalo istaknuti, doći će do povećane podjele u društvu upravo po tim istim linijama koje se navodno želi pomiriti. A podjela je točno ono što sponzori multikulturalizma žele.

Socijalna nestabilnost, uzrokovana stalnom erozijom standarda i općih vrijednosti, združena s pomutnjom nastalom izmičućim ekonomskim prilikama unutar konflikta različitih etničkih skupina, stvara točno ono traženo otuđenje i sukob potreban da se uvede multikulturna država kao lažno rješenje problema. Nadalje, nepostojanje zajedničkih standarda i vrijednosti dovodi do osobne dezorganizacije, što rezultira asocijalnim ponašanjem. To je žila kucavica multikulturne države koja se time hrani i opravdava svoje postojanje kao takve.

Kao političko oružje multikulturalizam ima nekoliko primjena. Koristi se kao sredstvo prevencije nacionalnog konsenzusa među biračima. Mješavina različitih životnih pogleda, kultura, vjerovanja, religija, etničkih navika, itd. osigurava nepresušnu rijeku nezadovoljstva na kojoj plovi multikulturalizam. To je savršena metoda da se osigura da nikada ne dođe do složnosti, jedinstva i zajedničkog dogovora po pitanju sudbine onih kojima se vlada. Multikulturalizam predstavlja osnovni oblik principa podijeli pa vladaj na korist korumpiranih vlasti i onih koji ih sponzoriraju.

Multikulturalizam je također i ekonomsko sredstvo korišteno da bi se socijalno i ekonomski sravnilo ciljanu populaciju. Kada se jednom primjeni multikulturalizam podstiče borbu za oskudne preostale resurse u konstantno padajućim ekonomskim mogućnostima s vlašću koja uvijek preteže na stranu jeftinije radne snage. Kontinuirani priljev osiromašenih radnika osiguran je kroz legalnu i ilegalnu imigraciju kojom se onda konstantno smanjuju plaće. Za najveću većinu populacije plaće neće porasti nego će kontinuirano opadati prema konačnom globalnom minimumu.

Opće pravilo bi bilo da je količina multikulturalizma u nekom društvu direktno proporcionalna korupciji na vrhu političkog sustava i obrnuto proporcionalna nacionalnom jedinstvu. To znači da će multikulturalizam uspjeti onoliko koliko je neka zemlja propala.

Multikulturalizam dalje može biti primijenjen kao sredstvo za ''tranziciju'' tako da se ciljana populacija prebaci iz jednog u drugi oblik vlasti. Kada je politička stvarnost pohlepe, masovne korupcije i rascjepkanosti ciljeva udružena sa stanjem socijalne uvjetovanosti u ovisnostima, nasilju i nezadovoljstvu, tu onda postoji savršeni okoliš za promjenu oblika vlasti koji će bolje poslužiti interesima vladajuće elite.

Unutar općeg konteksta multikulturalizma postoji propagandna prilika za daljnju edukaciju i formiranje ljudi u jedan još podložniji entitet. Ciljana populacija biti će mentalno oblikovana putem novih oblika javnog obrazovanja (sjetimo se samo ''bolonjskog procesa'' koji dokazano stvara lošiji proizvod u odnosu na prije), medijske indoktrinacije i elitističkim priopćenjima. Stavljen u stanje razapetosti između ekonomske nužnosti i socijalnog pritiska, nekad slobodni državljani postaju despotizirana masa koja se prilagođuje i prihvaća radikalne promjene ustaljenih nacionalnih parametara kao odgovor na problem osobnog preživljavanja. One koji ipak prema svemu izraze neprihvaćanje i odbiju pokornost zahvatiti će brutalna sila pod krinkom legalizma poput zakona o terorizmu ili govoru mržnje.

Sve u svemu, želi nas se dovesti u stanje koje najavljuje George Orwell: ''Gotovo sigurno idemo prema razdoblju totalitarne diktature. Razdoblje u kojem će sloboda mišljenja najprije biti smrtni grijeh, a zatim besmislena apstrakcija.''

Društvo je usmjereno u pravcu gdje se oni koji iskazuju najgore asocijalno ponašanje, devijantan životni stil ili osobu promašenost života ujedno najviše nagrađuju i promoviraju od strane vlasti i korporacija. Tako nešto nije slučajnost nego dio plana, to treba shvatiti da se ne živi u iluziji o nekakvoj slučajnosti kojom se politika odigrava. Također, bijes usmjeren protiv npr. obojenih, ljevičara, liberala ili nekog drugog je čisti gubitak energije u najboljem slučaju. S druge strane, potpuna reorganizacija vlasti od vrha do dna je ono što bi bilo jedino produktivno i smisleno.

Vidimo da je multikulturalizam podmuklo oružje u rukama globalističke elite koja ima za cilj ostvariti jednu svjetsku vladu ili tzv. Novi svjetski poredak koji je zamišljen tako da podanici u njemu nemaju nikakvu mogućnost za otpor. Multikulturalizam uništava veze unutar obitelji, širih zajednica, kao i nacije kao jedne organske cjeline. Ukratko: multikulturalizam je još jedan program osmišljen da se stvore podanici Policijske države bez granica.

Antiteza multikulturalizma je, naravno, nacionalkulturalizam koji predstavlja moralnu, religijsku i kulturnu solidarnost među ljudima unutar neke nacije. Nacionalkulturalizam je vjera u samog sebe kao i vjera u konačno više dobro za svoj vlastiti narod. To je povezanost koja se očituje u nacionalnoj viziji ili viziji jedne nacije o sebi samoj i svojemu poslanju u vječnosti s realno postavljenim granicama prihvatljivog i neprihvatljivog u nacionalnim pitanjima, istodobno dozvoljavajući sve prirodne razlike među ljudima. Multikulturalizam kao sredstvo ratovanja protiv naroda u takvom okruženju postaje impotentnim i definitivno odbačenim poput svakog parazita.

U zdravom okruženju nacionalkulturalizma neće se više govoriti o lijevima ili desnima, nego će se govoriti o izdajicama ili domoljubima, o onima koji ruše i onima koji grade, o onima koji uzimaju i onima koji doprinose.

Neka tirani drhte u strahu pred snagom nacionalkulturalizma i neka se izvrši pravda makar se i nebo srušilo.

Autor: Marko Francišković