Ustaški Pokret

Ustaški pokret rodio se kao svaki oslobodilacki pokret u danima najteže borbe, krvi i patnja. Rodio se u danima kad je potla?enom Hrvatskom narodu preostalo da bira: ili svoje uništenje, ili da si krvavom i težkom borbom ostvari bolju budu?nost: život u Nezavistnoj Državi Hrvatskoj. Za razliku od skoro svih naših pokreta, Ustaški pokret, formiran i organiziran 7. sijecnja 1929. pa nadalje, pod imenom "Ustaša" Hrvatska Revolucionarna organizacija« zapo?inje, kako to ve? samo njegovo ime kaže, borbu s oružjem i ostalim revolucionarnim sredstvima. On je zgazio sve metode mirotvorstva, sentimentalne politike i bolestne širokogrudnosti i pod vodstvom covjeka, kakav se radja samo jednom u povijesti jednog naroda pod vodstvom Poglavnika dra Ante Pavelica, on zapocinje posve novo, do sada nevidjeno razdoblje Hrvatske povijesti.

Idejni temelji Ustaškog Pokreta leže u nauci Otca domovine dra Ante Starcevica i njegovog mucenickog sudruga Eugena Kvaternika, koji su u povjestnom razdoblju, u kojemu su se stvarali zacetci modernog nacionalizma, postavili zahtjev za sjedinjenjem svih rascijepanih Hrvatskih zemalja.

 

Duh Starcevica 

Sigurno nijedan od hrvatskih narodnih velikana nije preko groba toliko jak kao Starcevic. On i poslije smrti upravlja narodnom sudbinom, ravna narodnom borbom, doslovno: vodi svoj narod. Može se reci, da je Starcevic bio onaj, koji je snagom svoga duha i istinom svoga nauka doveo do obnove hrvatske države. Poglavnik je u sebi sakupio njegove najvrjednije osobine i on je izvršilac Starceviceve prekogrobne volje. I sam je Poglavnik rekao: „Da nije bilo Ante Starcevica, ne bi bilo danas Nezavisne Države Hrvatske.“ Time je najbolje i najpodpunije oznacio njegovu velicinu i prekogrobnu moc, njegovo vjecno vodstvo hrvatskog naroda. Starcevic je samo tjelesno mrtav, ali po tajnovitoj i neslucenoj vezi sa svojim narodom on je nepresušivi izvor snaga svoga naroda. Na njegov se grob hrvatski narod uviek svracao, jer je znao, da ce tu naci utjehe, da ce naci okrepe i snage.